Apokalipsa 5
1 I vidjeh u desnici onoga što sjeðaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapeèaæenu sa sedam peèata.
Buna ndimona, va koko ku lubakala lu mutu wowo wuvuanda va kundu ki kipfumu, buku yisonama mu khati ayi va mbata; yikangama tsambudi di makolo.
2 I vidjeh anðela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi peèate njezine?
Ndimona diaka mbasi yimosi yi lulendo, yinyamikisa mu mbembo yingolo: —Nani fueni mu nianguna makolo ayi mu zibula buku e?
3 I niko ne mogaše ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige ni da zagleda u nju.
Vayi kadi mutu; buba ku diyilu, va ntoto voti ku tsi ntoto, wulenda zibula buku beni ayi wulenda ku yitala.
4 I ja plakah mnogo što se niko ne naðe dostojan da otvori i da proèita knjigu, niti da zagleda u nju.
Buna ndidila ngolo mu diambu kadi mutu wumosi kasia monika ko wufuana mu zibula buku ayi ku yitala.
5 I jedan od starješina reèe mi: ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam peèata njezinijeh.
Buna wumosi mu bakulutu wukhamba: —Bika dila; tala khosi yi dikanda di Yuda, muanzi wu Davidi wununga, widi wufuana mu zibula buku ayi nianguna tsambudi di makolo ma buku beni.
6 I vidjeh, i gle, nasred prijestola i èetiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam oèiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu.
Buna ndimona, va khatitsika kundu ki kipfumu; muana dimemi wutelama, wuzungulu kuidi bivangu biya bimoyo ayi kuidi bakulutu. Wumonika bangawuvondo; wuba tsambudi di ziphoka ayi tsambudi di meso, mansundulatsambudi di ziphevi zi Nzambi zifidusu va ntoto wumvimba.
7 I doðe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeðaše na prijestolu.
Buna niandi wuyiza ayi wutambula buku mu koko ku lubakala ku mutu wowo wuvuanda va kundu ki kipfumu.
8 I kad uze knjigu, èetiri životinje i dvadeset i èetiri starješine padoše pred jagnjetom, imajuæi svaki gusle, i zlatne èaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh.
Bu kabonga buku, bivangu biya bi moyo ayi makumuadi bakulutu bayabafukama va ntuala muana dimemi. Kadika mutu wuba ayi tsambi ayi zikopo zi nolo ziwala malasi; zinsundula zitsambulu zi banlongo.
9 I pjevahu pjesmu novu govoreæi: dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš peèate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena,
Bayimbila nkunga wumona: Ngeyo kaka widi wufuana mu tambula buku ayi mu zibula makolo bila ngeyo wuvondo ayi mu menga maku wukudila di Nzambi, batu ba zimvila zioso, zimbembo zioso batu boso ayi makanda moso.
10 I uèinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaæemo na zemlji.
Ayi ngeyo wuba kitula dikanda di mintinu; banganga Nzambi zinsala mu diambu di Nzambi eto; ayi ziela yadila ntoto.
11 I vidjeh, i èuh glas anðela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljada hiljada,
Buna ndimona diaka ayi ndiwa mbembo yi zimbasi ziwombo zizungidila kundu ki kipfumu; bivangu bi moyo ayi bakulutu. Ziba bivevi na bivevi ayi zimili na zimili.
12 Govoreæi glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jaèinu i èast i slavu i blagoslov.
Zituba mu mbembo yingolo: Muana dimemi divondo widi wufuana mu tambula lulendo, kimvuama ayi nduenga, zingolo, sanusunu, nkembo ayi nzitusu.
13 I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve èuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i èast i slava i država va vijek vijeka. (aiōn g165)
Ayi ndiwa bivangu bioso mu diyilu, va ntoto, ku tsi ntoto ayi mu mbu; ayi bima bioso biba mu nza biyamikina: Nzitusu, sanusunu, nkembo ayi lulendo bibanga mu zithangu zioso kuidi mutu wowo vuendi va kundu ki kipfumu. (aiōn g165)
14 I èetiri životinje govorahu: amin. I dvadeset i èetiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka.
Bivangu biya bi moyo bivutula: “Amen”. Buna bakulutu bafukama ayi basambila.
