Poslovice 29

1 Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka.

2 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.

3 Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.

4 Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.

5 Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.

6 U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.

7 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.

8 Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.

9 Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.

10 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.

11 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.

12 Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.

13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.

14 Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.

15 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.

16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.

17 Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.

18 Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!

19 Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.

20 Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.

21 Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin.

22 Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi.

23 Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.

24 Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje.

25 Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu.

26 Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome.

27 Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.