< Marku 10 >

1 I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše.
Yesu wubotuka kuna mu kuenda mu zunga ki Yuda ayi ku ndambu yinkakayi Yolidani. Nkangu wu batu wubuela kutakana va kaba ayi wutona kuba longabanga boso bu kayuku.
2 I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu?
Bafalisi bayiza kuidi niandi mu diambu bamfiela, bana banyuvula: —Minsua midi kuidi bakala mu botula nketo andi va makuela e?
3 A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije?
Niandi wuba vutudila: —Moyize mbi kalutumina e?
4 A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
Bankamba ti: Moyize wuvana minsua mu sonika nkanda luvambanu mu vonda dikuela ayi mu kuka nketo andi.
5 I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.
Yesu wuba vutudila: —Moyize wulusonikina lutumunu lolo mu diambu di mintima mieno midi banga matadi
6 A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.
vayi vana thonono Nzambi wubavanga bakala ayi nketo.
7 Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,
Diawu bakala kela bikila dise diandi ayi ngudi andi mu bundana ayi nketo andi,
8 I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
buna bawu buadi bela kituka nsuni wumosi. Buna basiedi diaka batu buadi ko vayi beka nsuni wumosi kaka.
9 A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja.
Diawu mutu kabika vambisa kibundisa Nzambi.
10 I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi.
Bu baba diaka mu nzo, minlonguki minyuvula diaka mu diambu di mambu beni.
11 I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj.
Wuba kamba: —Mutu niandi botula nketo andi va makuela ayi kuedidi nketo wunkaka, vengi kitsuza kuidi nketo wutheti.
12 I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu.
Bosi enati nketo botukidi va makuela, ayi kuedidi bakala dinkaka, buna vengi kitsuza.
13 I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu.
Banatina Yesu bana balezi muingi kaba tetika nioko vayi minlonguki mitemina batu bobo babanata.
14 A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
Vayi bu kamona bobo; wufuema ayi wuba kamba: —Lubika bana bafioti biza kuidi minu ayi kadi kuba kandika; bila kipfumu ki Nzambi kivuiwilu kuidi bobo baba dedikini.
15 Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega.
Bukiedika ndikulukamba, woso mutu wummanga tambula Kipfumu ki Nzambibanga muana lezi, kalendi baka ko bu kotila mu Kipfumu beni.
16 I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
Vana vawu wubonga bana ba lezi, wuba tetika mioko ayi wuba sakumuna.
17 I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni? (aiōnios g166)
Bu kaba kuenda, mutu wumosi wuyiza fukama mu nsualu ku ntualꞌandi ayi wunyuvula: —Nlongi wumboti, diambu mbi phanga muingi ndibaka luzingu lukalumani e? (aiōnios g166)
18 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
Yesu wumvutudila: —Bila mbi wukuthedila wumboti e? Kuisi ko mutu widi wumboti. Nzambi kaka widi wumboti.
19 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
Vayi ngeyo zebi zithumunu: kadi vonda, kadi vanga kitsuza, kadi yiba, kadi tuba kimbangi ki luvunu, kadi vangila mutu mbimbi, kinzika dise diaku ayi ngudi aku.
20 A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje.
Mutu beni wunkembi: Nlongi, ndieti sadila mambu momo tona mu bumuana buama!
21 A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst.
Yesu wuntala, wunzola ayi wunkamba: —Diambu dimosi kaka dikambulu yaku: yenda, sumbisa bima bioso bidi yaku ayi vana kuidi minsukama. Buna ma wubaka kiuka mu Diyilu, bosi yiza ayi wundandakana.
22 A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
Bu kamana wa mambu momo, mutu beni wutumbu vonga, wuyenda ayi kiadi mu ntima bila kimvuama kiwombo kiba yandi.
23 I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko!
Buna Yesu wuzungisa thalu mu zindambu zioso ayi wukamba minlonguki miandi: —Didi diambu di phasi kuidi batu bobo badi kimvuama mu kota mu kipfumu ki Nzambi.
24 A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije!
Minlonguki misimina buwombo mu diambu di mambu mandi. Vayi Yesu wubuela bakamba: —Bana, ziphasi ziwombo zidi mu kota mu Kipfumu ki Nzambi.
25 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije.
Bukiedika kadi kuandi phasi kuidi kamela mu viokila va divudu di tsoma vayi bika kuidi mutu widi kimvuama mu kota mu Kipfumu ki Nzambi.
26 A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti?
Minlonguki misimina ngolo ayi bayuvasana bawu na bawu: —A buna nani wulenda vuka e?
27 A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu.
Yesu wuba tala ayi wuba kamba: —Kuidi batu malendi baka bu vangiminina ko vayi bika kuidi Nzambi bila kuidi Nzambi mamo malenda vangama.
28 A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.
Diawu Piela kanyuvudila: —Tala, beto tumana bika bima bioso ayi tulandakana!
29 A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi,
Yesu wumvutudila: —Bukiedika ndikulukamba, kadi mutu wumosi wubikidi nzo, bakhomba bandi zi babakala, bakhomba bandi zi baketo, ngudi andi; dise diandi, bana bandi voti zitsola ziandi mu diambu diama ayi mu diambudi Nsamu Wumboti,
30 A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. (aiōn g165, aiōnios g166)
Wela kambu baka mu thangu yayi yi tuidi: zinzo, bakhomba zi babakala ayi zi baketo, zingudi, bana ayi zitsola va kimosi ayi yamusu vioka zikhama zi zikhumbu. Bosi mu thangu yela kuiza, wela baka luzingu lukalumani. (aiōn g165, aiōnios g166)
31 Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
Vayi batu bawombo mu bobo badi batheti bela ba batsuka, bosi, bobo badi batsuka bela ba batheti.
32 A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega:
Bu baba mu nzila mu kuenda ku Yelusalemi, Yesu ku ntuala kaba. Minlonguki misimina, batu bobo baba landakana bamona boma. Buna Yesu wubonga diaka kumi mimvuala miandi miodi ayi wutona kuba kamba mambu momo mafueti kumbuila.
33 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima;
Wuba kamba: —Lutala, tulembo yendi ku Yelusalemi, vayi kuna Muana Mutu kela yekodolo mu mioko mi bapfumu zinganga ayi kuidi minlongi mi Mina. Bela ku nzengila nkanu wu lufua ayi bela ku nyekula mu mioko mi Bapakanu.
34 I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.
Bela kunsekinina, bela kunlobudila madita, bela ku mbeta bikoti ayi bela kumvonda. Vayi bilumbu bitatu bu biela vioka, wela fuluka mu bafua.
35 I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti.
Buna Zaki ayi Yowani, bana ba Zebede, bayiza fikama vaba Yesu, bankamba: —A Nlongi! Tutidi wutuvangila mambu momo tueka ku lomba.
36 A on reèe: što hoæete da vam uèinim?
Wuba yuvula: —A diambu mbi lutidi ndiluvangila e?
37 A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
Bamvutudila: —Mu thangu wela ba mu nkemboꞌaku, bika wumosi kaba vuanda va lubakala luaku, wumosi va lumoso luaku.
38 A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
Vayi Yesu wuba kamba: —Beno lusi zaba ko mambu momo lunlomba! Buna beno lulenda nua mbunguyoyi ndiela nua e? Voti buna lubotimini mbotama yoyi mfueti botama e?
39 A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se;
Bamvutudila: —Tulenda kueto! Yesu wuba kamba: —Luela nua kueno mbungu yoyi ndikuiza nua ayi luela botama mbotama yoyi ndikuiza botimina!
40 Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
Vayi mu diambu di vuanda va lubakala luama voti va lumoso luama, diodi disi kuthala ko. Bila bibuangu beni bidi mu diambu di batu bobo bakubukulu biawu.
41 I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana.
Thangu kumi di mimvuala minkaka miwa mambu momo, mifuemina Zaki ayi Yowani.
42 A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
Bosi Yesu wuba tumisa bawu boso, wuba kamba: —Luzebi ti bobo bammonikanga ti bapfumu zi Bapakanu zieta kuba tuminanga mu kingolo ayi batu bawu baluvalu beti kuba yadila.
43 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.
Vayi kuidi beno, buawu ko bufueti bela. Bila woso tidi ba wunneni vakhatitsikꞌeno buna bika kaba kisadi kieno.
44 I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga.
Ayi woso tidi ba wutheti buna luidi, bika kaba mvika wu batu boso.
45 Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
Bila Muana Mutu kasia kuiza ko muingi bansadila vayi wuyiza mu diambudi sadila ayi vana luzingu luandi mu diambu di kula bawombo.
46 I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše.
Bosi batula ku Yeliko. Mu thangu Yesu, va kimosi ayi minlonguki miandi ayi nkangu, bu batotuka mu Yeliko buna Balitime, muana bakala wu Time, wuba phofo ayi wuba wuvuanda mu myenda nzila ayi zimbongo kaba lombanga.
47 I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!
Buna kawa ti niandi nina Yesu muisi Nazaleti, wutona yamikina: —A Yesu! Muana Davidi, wumbona kiadi!
48 I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!
Bawombo bantemina muingi kabika biyoko. Vayi niandi wulutabuela yamikina ngolo: —A Muana Davidi! Wumbona kiadi!
49 I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te.
Yesu wutelama ayi wutuba: —Luntela! Batela phofo ayi bakamba: —Ba bukhafi! Telama! Ngeyo kantela.
50 A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu.
Wuloza yunga kiandi, wutumbu telama, wuyenda nsualu kuidi Yesu.
51 I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam.
Yesu wunyuvula: —Diambu mbi tidi ndivangila e? Phofo wumvutudila: —A Nlongi, thidi mona!
52 A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.
Buna Yesu wunkamba: —Yenda, minu kiaku kibelusidi! Vana vawu Balitime wumona ayi wulandakana Yesu mu nzila.

< Marku 10 >