Luki 24
1 A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
Una autem sabbati valde diluculo venerunt ad monumentum, portantes quae paraverant, aromata:
2 Ali naðoše kamen odvaljen od groba.
et invenerunt lapidem revolutum a monumento.
3 I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa.
Et ingressae non invenerunt corpus Domini Iesu.
4 I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama;
Et factum est, dum mente consternatae essent de isto, ecce duo viri steterunt secus illas in veste fulgenti.
5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima?
Cum timerent autem, et declinarent vultum in terram, dixerunt ad illas: Quid quaeritis viventem cum mortuis?
6 Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
non est hic, sed surrexit: recordamini qualiter locutus est vobis, cum adhuc in Galilaea esset,
7 Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane.
dicens: Quia oportet filium hominis tradi in manus hominum peccatorum, et crucifigi, et die tertia resurgere.
8 I opomenuše se rijeèi njegovijeh.
Et recordatae sunt verborum eius.
9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
Et regressae a monumento nunciaverunt haec omnia illis undecim, et ceteris omnibus.
10 A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
Erat autem Maria Magdalene, et Ioanna, et Maria Iacobi, et ceterae, quae cum eis erant, quae dicebant ad Apostolos haec.
11 I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im.
Et visa sunt ante illos, sicut deliramentum verba ista: et non crediderunt illis.
12 A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
Petrus autem surgens cucurrit ad monumentum: et procumbens vidit linteamina sola posita, et abiit secum mirans quod factum fuerat.
13 I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
Et ecce duo ex illis ibant ipsa die in castellum, quod erat in spatio stadiorum sexaginta ab Ierusalem, nomine Emmaus.
14 A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima.
et ipsi loquebantur ad invicem de his omnibus, quae acciderant.
15 I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima.
Et factum est, dum fabularentur, et secum quaererent: et ipse Iesus appropinquans ibat cum illis:
16 A oèi im se držahu da ga ne poznaše.
oculi autem illorum tenebantur ne eum agnoscerent.
17 A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?
Et ait ad illos: Qui sunt hi sermones, quos confertis ad invicem ambulantes, et estis tristes?
18 A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
Et respondens unus, cui nomen Cleophas, dixit ei: Tu solus peregrinus es in Ierusalem, et non cognovisti quae facta sunt in illa his diebus?
19 I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;
Quibus ille dixit: Quae? Et dixerunt: De Iesu Nazareno, qui fuit vir propheta, potens in opere, et sermone coram Deo, et omni populo:
20 Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
Et quomodo eum tradiderunt summi sacerdotes, et principes nostri in damnationem mortis, et crucifixerunt eum.
21 A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.
nos autem sperabamus quia ipse esset redempturus Israel: et nunc super haec omnia, tertia dies est hodie quod haec facta sunt.
22 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
Sed et mulieres quaedam ex nostris terruerunt nos, quae ante lucem fuerunt ad monumentum,
23 I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.
et, non invento corpore eius, venerunt, dicentes se etiam visionem angelorum vidisse, qui dicunt eum vivere.
24 I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
Et abierunt quidam ex nostris ad monumentum: et ita invenerunt sicut mulieres dixerunt, ipsum vero non invenerunt.
25 I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
Et ipse dixit ad eos: O stulti, et tardi corde ad credendum in omnibus, quae locuti sunt Prophetae!
26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?
Nonne haec oportuit pati Christum, et ita intrare in gloriam suam?
27 I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
Et incipiens a Moyse, et omnibus Prophetis, interpretabatur illis in omnibus scripturis, quae de ipso erant.
28 I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.
Et appropinquaverunt castello quo ibant: et ipse se finxit longius ire.
29 I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.
Et coegerunt illum, dicentes: Mane nobiscum, quoniam advesperascit, et inclinata est iam dies. Et intravit cum illis.
30 I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
Et factum est, dum recumberet cum eis, accepit panem, et benedixit, ac fregit, et porrigebat illis.
31 Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade.
Et aperti sunt oculi eorum, et cognoverunt eum: et ipse evanuit ex oculis eorum.
32 I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
Et dixerunt ad invicem: Nonne cor nostrum ardens erat in nobis dum loqueretur in via, et aperiret nobis Scripturas?
33 I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,
Et surgentes eadem hora regressi sunt in Ierusalem: et invenerunt congregatos undecim, et eos, qui cum illis erant,
34 Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
dicentes: Quod surrexit Dominus vere, et apparuit Simoni.
35 I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
Et ipsi narrabant quae gesta erant in via: et quomodo cognoverunt eum in fractione panis.
36 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam.
Dum autem haec loquuntur, stetit Iesus in medio eorum, et dicit eis: Pax vobis: ego sum, nolite timere.
37 A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha.
Conturbati vero, et conterriti, existimabant se spiritum videre.
38 I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
Et dixit eis: Quid turbati estis, et cogitationes ascendunt in corda vestra?
39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
Videte manus meas, et pedes, quia ego ipse sum: palpate, et videte: quia spiritus carnem, et ossa non habet, sicut me videtis habere.
40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
Et cum hoc dixisset, ostendit eis manus, et pedes.
41 A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo?
Adhuc autem illis non credentibus, et mirantibus prae gaudio, dixit: Habetis hic aliquid, quod manducetur?
42 A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu.
At illi obtulerunt ei partem piscis assi, et favum mellis.
43 I uzevši izjede pred njima.
Et cum manducasset coram eis, sumens reliquias dedit eis.
44 I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
Et dixit ad eos: Haec sunt verba, quae locutus sum ad vos, cum adhuc essem vobiscum, quoniam necesse est impleri omnia, quae scripta sunt in lege Moysi, et Prophetis, et Psalmis de me.
45 Tada im otvori um da razumiju pismo.
Tunc aperuit illis sensum ut intelligerent Scripturas.
46 I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan;
et dixit eis: Quoniam sic scriptum est, et sic oportebat Christum pati, et resurgere a mortuis tertia die:
47 I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima.
et praedicari in nomine eius poenitentiam, et remissionem peccatorum in omnes gentes, incipientibus ab Ierosolyma.
48 A vi ste svjedoci ovome.
Vos autem testes estis horum.
49 I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine.
Et ego mittam promissum Patris mei in vos. vos autem sedete in civitate, quoadusque induamini virtute ex alto.
50 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
Eduxit autem eos foras in Bethaniam: et elevatis manibus suis benedixit eis.
51 I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
Et factum est, dum benediceret illis, recessit ab eis, et ferebatur in caelum.
52 I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu.
Et ipsi adorantes regressi sunt in Ierusalem cum gaudio magno:
53 I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin.
et erant semper in templo, laudantes, et benedicentes Deum. Amen.
