< Luki 22 >

1 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
Or la festa degli azzimi, detta la Pasqua, s’avvicinava;
2 I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
e i capi sacerdoti e gli scribi cercavano il modo di farlo morire, perché temevano il popolo.
3 A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
E Satana entrò in Giuda, chiamato Iscariota, che era del numero de’ dodici.
4 I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
Ed egli andò a conferire coi capi sacerdoti e i capitani sul come lo darebbe loro nelle mani.
5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
Ed essi se ne rallegrarono e pattuirono di dargli del denaro.
6 I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
Ed egli prese l’impegno, e cercava l’opportunità di farlo di nascosto alla folla.
7 A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
Or venne il giorno degli azzimi, nel quale si dovea sacrificar la Pasqua.
8 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
E Gesù mandò Pietro e Giovanni, dicendo: Andate a prepararci la pasqua, affinché la mangiamo.
9 A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
Ed essi gli dissero: Dove vuoi che la prepariamo?
10 A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
Ed egli disse loro: Ecco, quando sarete entrati nella città, vi verrà incontro un uomo che porterà una brocca d’acqua; seguitelo nella casa dov’egli entrerà.
11 I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
E dite al padron di casa: Il Maestro ti manda a dire: Dov’è la stanza nella quale mangerò la pasqua co’ miei discepoli?
12 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
Ed egli vi mostrerà di sopra una gran sala ammobiliata; quivi apparecchiate.
13 A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
Ed essi andarono e trovaron com’egli avea lor detto, e prepararon la pasqua.
14 I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
E quando l’ora fu venuta, egli si mise a tavola, e gli apostoli con lui.
15 I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
Ed egli disse loro: Ho grandemente desiderato di mangiar questa pasqua con voi, prima ch’io soffra;
16 Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
poiché io vi dico che non la mangerò più finché sia compiuta nel regno di Dio.
17 I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
E avendo preso un calice, rese grazie e disse: Prendete questo e distribuitelo fra voi;
18 Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
perché io vi dico che oramai non berrò più del frutto della vigna, finché sia venuto il regno di Dio.
19 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
Poi, avendo preso del pane, rese grazie e lo ruppe e lo diede loro, dicendo: Questo è il mio corpo il quale è dato per voi: fate questo in memoria di me.
20 A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
Parimente ancora, dopo aver cenato, dette loro il calice dicendo: Questo calice è il nuovo patto nel mio sangue, il quale è sparso per voi.
21 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
Del resto, ecco, la mano di colui che mi tradisce e meco a tavola.
22 I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
Poiché il Figliuol dell’uomo, certo, se ne va, secondo che è determinato; ma guai a quell’uomo dal quale è tradito!
23 I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
Ed essi cominciarono a domandarsi gli uni agli altri chi sarebbe mai quel di loro che farebbe questo.
24 A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
Nacque poi anche una contesa fra loro per sapere chi di loro fosse reputato il maggiore.
25 A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
Ma egli disse loro: I re delle nazioni le signoreggiano, e quelli che hanno autorità su di esse son chiamati benefattori.
26 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
Ma tra voi non ha da esser così; anzi, il maggiore fra voi sia come il minore, e chi governa come colui che serve.
27 Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
Poiché, chi è maggiore, colui che è a tavola oppur colui che serve? Non è forse colui che e a tavola? Ma io sono in mezzo a voi come colui che serve.
28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
Or voi siete quelli che avete perseverato meco nelle mie prove;
29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
e io dispongo che vi sia dato un regno, come il Padre mio ha disposto che fosse dato a me,
30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
affinché mangiate e beviate alla mia tavola nel mio regno, e sediate su troni, giudicando le dodici tribù d’Israele.
31 Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
Simone, Simone, ecco, Satana ha chiesto di vagliarvi come si vaglia il grano;
32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
ma io ho pregato per te affinché la tua fede non venga meno; e tu, quando sarai convertito, conferma i tuoi fratelli.
33 A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
Ma egli gli disse: Signore, con te son pronto ad andare e in prigione e alla morte.
34 A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
E Gesù: Pietro, io ti dico che oggi il gallo non canterà, prima che tu abbia negato tre volte di conoscermi.
35 I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
Poi disse loro: Quando vi mandai senza borsa, senza sacca da viaggio e senza calzari, vi mancò mai niente? Ed essi risposero: Niente. Ed egli disse loro:
36 A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
Ma ora, chi ha una borsa la prenda; e parimente una sacca; e chi non ha spada, venda il mantello e ne compri una.
37 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
Poiché io vi dico che questo che è scritto deve esser adempito in me: Ed egli è stato annoverato tra i malfattori. Infatti, le cose che si riferiscono a me stanno per compiersi.
38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
Ed essi dissero: Signore, ecco qui due spade! Ma egli disse loro: Basta!
39 I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
Poi, essendo uscito, andò, secondo il suo solito, al monte degli Ulivi; e anche i discepoli lo seguirono.
40 A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
E giunto che fu sul luogo, disse loro: Pregate, chiedendo di non entrare in tentazione.
41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
Ed egli si staccò da loro circa un tiro di sasso; e postosi in ginocchio pregava, dicendo:
42 Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
Padre, se tu vuoi, allontana da me questo calice! Però, non la mia volontà, ma la tua sia fatta.
43 A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
E un angelo gli apparve dal cielo a confortarlo.
44 I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
Ed essendo in agonia, egli pregava vie più intensamente; e il suo sudore divenne come grosse gocce di sangue che cadeano in terra.
45 I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
E alzatosi dall’orazione, venne ai discepoli e li trovò che dormivano di tristezza,
46 I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
e disse loro: Perché dormite? Alzatevi e pregate, affinché non entriate in tentazione.
47 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.
Mentre parlava ancora, ecco una turba; e colui che si chiamava Giuda, uno dei dodici, la precedeva, e si accostò a Gesù per baciarlo.
48 A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?
Ma Gesù gli disse: Giuda, tradisci tu il Figliuol dell’uomo con un bacio?
49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
E quelli ch’eran con lui, vedendo quel che stava per succedere, dissero: Signore, percoterem noi con la spada?
50 I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.
E uno di loro percosse il servitore del sommo sacerdote, e gli spiccò l’orecchio destro.
51 A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
Ma Gesù rivolse loro la parola e disse: Lasciate, basta! E toccato l’orecchio di colui, lo guarì.
52 A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?
E Gesù disse ai capi sacerdoti e ai capitani del tempio e agli anziani che eran venuti contro a lui: Voi siete usciti con spade e bastoni, come contro a un ladrone;
53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.
mentre ero ogni giorno con voi nel tempio, non mi avete mai messe le mani addosso; ma questa è l’ora vostra e la potestà delle tenebre.
54 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.
E presolo, lo menaron via e lo condussero dentro la casa del sommo sacerdote; e Pietro seguiva da lontano.
55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.
E avendo essi acceso un fuoco in mezzo alla corte ed essendosi posti a sedere insieme, Pietro si sedette in mezzo a loro.
56 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.
E una certa serva, vedutolo sedere presso il fuoco, e avendolo guardato fisso, disse: Anche costui era con lui.
57 A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.
Ma egli negò, dicendo: Donna, io non lo conosco.
58 I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.
E poco dopo, un altro, vedutolo, disse: Anche tu sei di quelli. Ma Pietro rispose: O uomo, non lo sono.
59 I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
E trascorsa circa un’ora, un altro affermava lo stesso, dicendo: Certo, anche costui era con lui, poich’egli è Galileo.
60 A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
Ma Pietro disse: O uomo, io non so quel che tu ti dica. E subito, mentr’egli parlava ancora, il gallo cantò.
61 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.
E il Signore, voltatosi, riguardò Pietro; e Pietro si ricordò della parola del Signore com’ei gli avea detto: Prima che il gallo canti oggi, tu mi rinnegherai tre volte.
62 I izišavši napolje plaka gorko.
E uscito fuori pianse amaramente.
63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
E gli uomini che tenevano Gesù, lo schernivano percuotendolo;
64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?
e avendolo bendato gli domandavano: Indovina, profeta, chi t’ha percosso?
65 I druge mnoge hule govorahu na nj.
E molte altre cose dicevano contro a lui, bestemmiando.
66 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
E come fu giorno, gli anziani del popolo, i capi sacerdoti e gli scribi si adunarono, e lo menarono nel loro Sinedrio, dicendo:
67 Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.
Se tu sei il Cristo, diccelo. Ma egli disse loro: Se ve lo dicessi, non credereste;
68 A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.
e se io vi facessi delle domande, non rispondereste.
69 Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.
Ma da ora innanzi il Figliuol dell’uomo sarà seduto alla destra della potenza di Dio.
70 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.
E tutti dissero: Sei tu dunque il Figliuol di Dio? Ed egli rispose loro: Voi lo dite, poiché io lo sono.
71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.
E quelli dissero: Che bisogno abbiamo ancora di testimonianza? Noi stessi l’abbiamo udito dalla sua propria bocca.

< Luki 22 >