Luki 19

1 I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj, 2 I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat, 3 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; 4 I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi. 5 I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi. 6 I siðe brzo; i primi ga radujuæi se. 7 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu. 8 A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro. 9 A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. 10 Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno. 11 A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije. 12 Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati. 13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim. 14 I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama. 15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio. 16 Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa. 17 I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova. 18 I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa. 19 A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova. 20 I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao. 21 Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao. 22 A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao: 23 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom? 24 I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. 25 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa. 26 A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima. 27 A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom. 28 I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim. 29 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh 30 Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 31 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba. 32 A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza. 33 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare? 34 A oni rekoše: ono Gospodu treba. 35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa. 36 A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu. 37 A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli, 38 Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini! 39 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem. 40 I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati. 41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim 42 Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh. 43 Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana; 44 I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen. 45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu, 46 Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. 47 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube. 48 I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.