Luki 19
1 I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj,
Wukota mu divula di Yeliko ayi wudisabuka.
2 I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat,
Tala mutu wumosi, dizina diandi Zakayi, wuba pfumu yi mimfutisi mi ziphaku ayi wuba nkua busina.
3 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;
Wuzola mona Yesu mu diambu kazaba buevi kadidi vayi kadia nunga ko mu diambu di nkangu wu batu bila ntela wu khufi wuba yandi.
4 I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi.
Buna wuzawula kuna ntuala ayi wumota mu nti wu sikomole mu diambu kamona Yesu bila vana kafueti viokila.
5 I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi.
Mu thangu Yesu katula vana buangu beni, wumbula meso, wummona ayi wunkamba: —Zakayi, kuluka nsualu bila buabu mu nzo aku mfueti vuanda.
6 I siðe brzo; i primi ga radujuæi se.
Zakayi wukuluka mu nsualu ayi wutambula Yesu mu khini.
7 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu.
Bu bamona bobo, batu boso baniunguta ayi batuba: —Tala, wedi leki ku nzo nkua masumu wowo!
8 A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro.
Vayi Zalayi wutelama wukamba Pfumu: —Tala, ndieka vana minsukami khatitsika yi bima biama ayi enati mutu ndivangila mbimbi mu kumvuna buna ndieka kumvutudila mu zikhumbu ziya.
9 A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.
Buna Yesu wunkamba: —Pulusu yikotidi mu lumbu kiaki mu nzo yayi bila mutu wawu, mamvandi, widi muana wu Abalahami.
10 Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.
Bila muana mutu wuyiza mu tomba ayi mu vukisa bobo baba bazimbala.
11 A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije.
Nkangu bu wuba wa mambu mama, Yesu wubuela bakamba nongo yimosibila buna Yelusalemi difikimini ayi batu babanzila ti kipfumu ki Nzambi kieka kuiza nsualu.
12 Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
Buna wuba kamba: —Mutu wumosi wu dikanda di luzitu wuyenda ku tsi yi thama muingi kenda bieku ntinu. Niandi mana bieku buna bosi kela vutuka ku tsi andi.
13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim.
Buna wutumisa dikumi di bisadi biandi ayi wuvana kuidi kadikamutu sengo kimosi ki nolo. Bosi wuba kamba: “Bika lubutisa zimbongo ziazi nate ndiela vutuka.”
14 I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama.
Vayi basi tsi andi banlenda. Diawu ku manima mandi bamfidisilamimvuala mu diambu mituba ti: “Tumengi ti mutu wawu katu yadila.”
15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
Bu kamana bieku ntinu, wuvutuka ku tsi andi ayi wutumisa bisadibiobi kasia bikila zimbongo. Wuzola zabathalu yibutisa kadika mutu mu zimbongo zikatambula.
16 Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
Wutheti wuyiza ayi wutuba: “A Pfumu, sengo kiaku ki nolo kibutidi dikumi di bisengo bi nolo.”
17 I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
Buna Pfumu beni wunkamba: “Sedi bumbote! Widi kisadi kimboti. Sumbu wubedi wukuikama mu mambu mafioti, diawu ndiveni minsua mu yadila dikumi di mavula.”
18 I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
Mutu wummuadi wuyiza ayi wutuba: “A Pfumu, sengo kiaku ki nolo kibutidi bisengo bitanu binkaka bi nolo.”
19 A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.
Buna Pfumu wukamba kuidi kisadi kimmuadi: “Ngeyo ndiveni minsua mu yadila mavula matanu.”
20 I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.
Wunkaka wuyiza ayi wutuba: “A Nlongi, tala sengo kiaku kinolo, ndiki sueka bumboti va dikolo di nledi.
21 Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
Bila minu tsisi ndimueni bila widi mutu wumosi mu thewa; ngeyo wunzionanga biobi wukambu sala, ngeyo wuntotanga bidia biobi wusia kuna ko.”
22 A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:
Buna pfumu wunkamba: “Ndieka kusambisa mu mambu momo tubidi ngeyo veka widi kisadi kimbimbi! Zebi kuaku ki ndidi mutu wu thewa. Ndinzionanga biobindikambu sala ayi ndintotanga bidia biobi ndisia kuna ko.
23 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
Vayi bila mbi wukambu tudila zimbongo ziama ku banki muingi ndibakila ziawu ndandu mu thangu ndivutukidi e?”
24 I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
Buna wukamba batu bobo baba vana ti: “Lunzionanu sengo kinolo ayi vananu kiawu mutu widi dikumi di bisengo bi nolo.”
25 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
Vayi batu beni bankamba: “A Pfumu, keti dikumi didi yandi e!”
26 A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.
Buna niandi wuba vutudila: “Bukiedika ndikulukamba ti kuidi mutu wowo beki bela kumvanaayi kuidi mutu wowo kambulu, bela kunziona banza biobi bidi yandi.
27 A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
Bosi lundatina vava bambeni ziama ziozi zimanga ti ndibika ku bayadila ayi luba vondila va meso mama.”
28 I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.
Bu kamana tuba mambu momo, Yesu wuba tuaminina ku ntuala mu kuenda ku Yelusalemi.
29 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh
Buna beka nduka tula ku Betefange ayi ku Betani, ku ndambu mongo wu beta tedila “mongo minti mi Olive”, buna wutuma minlonguki miandi miodi
30 Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
wuba kamba: —Yendanu ku buala bobo butalini yeno. Beno kota muawu, buna malu monamuana phunda wukangama. Kadi mutu wumosi kavuandidiabu wawu ko. Luniangunawawu ayi lutuala wawu.
31 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.
Enati mutu wuluyuvudi: “bila mbi lulembo niangunina wawu e?” Buna lumvutudila ti: “Pfumu mfunu kavuidi wawu.”
32 A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza.
Bobo batumbu bu bayenda, bamona mambu moso boso kabakambila.
33 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?
Bu baba nianguna muana phunda, buna batu bobo bavua wawu baba yuvula: —A bila mi luniangunina muana phunda wowo e?
34 A oni rekoše: ono Gospodu treba.
Bawu bamvutula: —Pfumu mfunu kavuidi wawu.
35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
Buna bawu nata kuidi Yesu. Bu bamana yala minledi miawu va mbata phunda bakumisa vawu Yesu.
36 A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu.
Bu kaba vioka, mu nzila batu bayala minledi miawu mu nzila.
37 A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli,
Buna beka nduka tula, bu baba nengumuka mongo wu minti mi olive, nkangu woso wu minlonguki wumona khini, wukembisa Nzambi, mu ndinga yingolo, mu diambu di bikumu biobi mimona.
38 Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
Bawu batuba ti: —Bika kasakumunu ntinu wowo wunkuizila mu dizina di Pfumu. Bika ndembama yiba ku diyilu ayi nkembo mu bibuangu bizangama!
39 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem.
Buna Bafalisi bankaka baba muna nkangu bakamba Yesu ti: —A nlongi, temina minlonguki miaku.
40 I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.
Yesu wuba vutudila: —Bukiedika ndikulukamba, enati balembulu biyoko buna matadi mamayamikina.
41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
Mu thangu kafikama ayi divula, wumona divula ayi wudila mu diambudi divula beni.
42 Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh.
Bosi wutuba: —Enati ngeyo mamvaku wedi zaba, kani ka lumbu kiaku kiaki mambu momo malenda kunatina ndembama! Vayi buabu masuekulu va meso maku.
43 Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana;
Bila bilumbu biela ku kuizila, biobi bambeni ziaku ziela kaba mimbuingi, ziela kuzungidila, ziela kufietikisa mu zindambu zioso.
44 I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen.
Ziela kuvindubula va ntoto va kimosi ayi bana baku badi yaku ayi kadi ditadi dimosi, mu ngeyo, dilendi siala va yilu ditadi dinkaka ko. Bila wusia zaba ko thangu yoyo Nzambi kayiza ku buminina.
45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,
Yesu wukota mu nzo Nzambi ayi wutona kuka batu bobo baba sumbisa bima, wuba kamba:
46 Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku.
—Didi disonama: nzo ama yela ba nzo yi lusambulu vayi beni lukitudi yawu suamunu ki mivi!
47 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.
Bilumbu bioso Yesu wulonga mu nzo Nzambi. Zimbumu zi banganga Nzambi, minlongi mi mina ayi bakulutu ba batu batomba diluaku di kumvondisila.
48 I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.
Vayi basia zaba ko busila bila batu boso banlandakana mu wa mambu mandi.
