Luki 19
1 I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj,
Hagi Jisasi'a Jeriko rankumapi ufreno nevigeno,
2 I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat,
mago nera Sakiasi'e nehaza nera, takesi zago eneriza vahe'mokizmi kva nekino, afufeno ne' mani'ne.
3 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;
Nankna ne' Jisasi'a mani'ne huno Sakiasi'a kenaku hianagi, tusi'a vahe'mo'za rehiza huntazageno onke'ne. Na'ankure agra atupa ne' mani'ne.
4 I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi.
Ana higeno agareno vugoteno, vunaku'ma hiankante me'nea sikamo zafare umarerino kenigu mani'ne. Na'ankure Jisasi'a ana kante enaku higeno'e.
5 I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi.
Jisasi'a anama mani'nere ne-eno, kenagamuteno negeno anage huno asami'ne, Sakiasiga ame hunka eramio, na'ankure menina kagri nompi umanigahue.
6 I siðe brzo; i primi ga radujuæi se.
Higeno Sakias'a ame huno eramino, muse nehuno avreno noma'arega vu'ne.
7 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu.
Ana'ma hige'za maka vahe'mo'za nege'za, ke hakare hunte'za, kumi vahe'mofo nompina nantura antenente hu'naze.
8 A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro.
Hanki Sakiasi'a otino amanage huno Ramofona asmi'ne. Ramoka antahio, fenoni'a amu'nompinti refko hu'na zmunte omne vahe nezamina, nagrama rezmatga hu'na eri'noazana refko hu'na 4'a zupa zamigahue.
9 A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.
Higeno Jisasi'a amanage huno asami'ne, Menina ama nompi mani'naza vahetera, Anumzamo'a zmahokeno zamavare'neazamo ko e'ne. Na'ankure agranena Abrahamu mofavre mani'ne.
10 Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.
Na'ankure vahe'mofo Mofavremo'a, fanane hu'naza vaheku hakeno zamavarenaku e'ne.
11 A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije.
Ana nanekema nentahizageno, Jisasi'a mago'ane fronka kea zamasami'ne. Na'ankure mago'a vahe'mo'za antahi'zana, Anumzamofo kumara ame huno egahie hu'za nentahizageno, Jisasi'a Jerusalemi tavaonte mani'neno zamasamino,
12 Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
Mago ne'mo'a mago kumatega vuno anantega kva umaniteno ete enaku nehuno,
13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim.
10ni'a kazokzo eri'za vahe'a kehuno, 10ni'a zago nezamino, anage huno zamasami'ne. Eri'za kante erinenteta mago'a zagoa retro nehinkena etena henka egahue.
14 I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama.
Hianagi ana kumapi nemaniza vahe'mo'za zamasivazinte'za, mago'amokizmi huzmantage'za vu'za anage hu'naze. Tagra ama ne'mo'ma kvagri rante'zankura tave'osie hu'naze.
15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
Ana kumama omeriteno ete eno, kazokzo eri'za naga'a koma zami'nea zagoretira, nankna huza mago'a zagoa retrora hu'naze keno antahino hunaku zamagi hu'ne.
16 Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
Ese ne'mo'a eno anage hu'ne, Ramoka tare zotama zago naminantetira, mago'ane ana zagoretira eri'za eri'na 200 zagoa retro hu'noe, higeno,
17 I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
ana ne'mo'a anage huno asami'ne, so'e hunka eri'za eri'nane, knare eri'za nemoka, na'ankure osi'zante knare hunka kegava hu'nanku, menina 10ni'a rankuma kegava hugahane higeno,
18 I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
anante'mo'a eno anage hu'ne, Ramoka tare zotama zagoma nami'nantetira eri'za eri'na 100 zagoa retro hu'noe higeno,
19 A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.
Ana ra ne'mo'a anage agri enenkura huno asami'ne, kagranena 5fu'a kuma kegava hugahane huno asmi'ne.
20 I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.
Mago'mo anante eno anage hu'ne, Ramoka, zagoma nami'nanana hankasipifi ante'novzitena ante'noankina ama erina oe.
21 Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
Na'ankure kagra hihamu ne' mani'nenka kema hunka hugahue hanazana nehunka, kagra rumo'za kri'nazaza enerinka, onkrinanazana negafinka nehanku kore hu'na fraki'noane.
22 A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:
Ana ne'mo'a anage huno asmi'ne, Kagrama hana kere, kefo kazokzo nemoka kagrira refko hugahue. Kagra ontahi'nane, Nagra himamu ne' mani'nena, nagrama onte'noazana eneri'na, okri'noazana nevasaguana kagra ontahinano?
23 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
Na'a higenka zagoni'a zagoma nentaza nompi antenankeno, ruguheno mago'a erifore nehigena ehanatina e'orue?
24 I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
Anage huteno, anante oti'naza vaheku anage huno zamasami'ne, tare zota'a zago eritma 200 zagoma erifore hu'nea nemofo amiho.
25 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
Ana vahe'mo'za anage hu'za ana nekura hu'naze. Ramoka, agra 10ni'a zagoa ko eri'ne hu'za hu'naze.
26 A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.
Hanki amanage hu'na neramasamue, maka vahe'mo'zama rama'a erinesamokizmia, mago'ane anteaguheno zamigahie. Hianagi e'orinesimofompintira, erineniama'a hanaregahue.
27 A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
Hianagi ama ha' vahe'nimo'za, kvama nagra huzmantezankura zamesra hunantaza vahera, zamavareta nagri navure zamaheta rukafritreho huno hu'ne.
28 I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.
Jisasi'a anage huno zamasmiteno, ugagota huzmanteno Jerusalemi kumate vu'naku vu'ne.
29 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh
Jisasima Jerusalemi vunaku Betfagene Betani kumatema nevuno, Olive nehaze agonare erava'o nehuno, amagema nenta'a disaipol ne'trena huznanteno,
30 Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
anage huno zanasami'ne, Ugota huta antu kumapi ufreta ome kesa'ana, vahe'mo'za agofetura mani'za ovu'nesaza donki afu kinare mani'nesigeta kegaha'anki, kazufeta avazu huta amare e'o.
31 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.
Mago'a vahe'mo'zama tanantahimage'za na'a hunaku katunefa'e? Hanageta anage huta znasamiho, Ramofona eri'za me'negeno hurantegeta'e hi'o.
32 A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza.
Jisasima anage huno huznantegeke vu'ne ome ka'ana, kema huzanante'neaza hu'negene ome ke fore hu'na'e.
33 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?
Nofi'ma ana donki rentenea ome katu nefakeno, ana donki afu'mofo nafa'amo'a znantahigeno, Na'a hunaku donki afura katu nefa'e? huno znantahigege'ne,
34 A oni rekoše: ono Gospodu treba.
Ramofona eri'za me'negeno hurantegeta eme katu nefo'e hu'na'e.
35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
Ana hutene avare'ne Jisasinte uhanatike, zanagra nakre kuzani ana donkimofo agofetu zafike antekeno Jisasi'a agofetu mani'ne.
36 A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu.
Jisasi'ma nevige'za vahe'mo'za nakrekuzmi zafiza kampi tafe vasinte'nageno ana agofetu vu'ne.
37 A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli,
Ana'ma huno Olive agonare vu kantema uneramigeno hanatigeno, maka amagema nentaza disaipol naga'mo'za, Anumzamofo agi erisaga hu'naze. Na'ankure maka kaguvazama hige'za ke'naza zanku ranke hu'za musenkase nehu'za amrara hu'za,
38 Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
ranke hu'za, Ramofo agifima ne-emofona ra agi amisune. Monafina rimpa fru menkeno, Anumzamofo hihamu hanavemo'a marerigateresie. (Sam-Zga 118:26, 148:1)
39 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem.
Ana veapinti mago'a Farisi vahe'mo'za anage huza asmi'naze, Rempi hurami nemoka, kamagema nentaza disaipol nagaka'a ke zamasuge'za anage osiho hu'za asami'naze.
40 I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.
Hianagi Jisasi'a kenona anage hu'ne, Zamagrama kema taganenageno'a hankami havemo'za, Anumzamofo agi'a erisaga hugahaze!
41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
Jisasima Jerusalemi kuma tavaonte vugofa huno, ana ran kuma'ma negeno'a zavi neteno,
42 Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh.
anage hu'ne, Ama knare'ma kagrima krimpa fruma hu'zama fore'ma nehiazana, kagra nonkane! Hianagi kagri kavurera rimpa fruzamo'a frakino me'negenka nonkane.
43 Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana;
Na'ankure mago'a kna ne-eankino, ha' vahe'timimo'za eme tamavazi kagiza, maka asopa eme regagi ramante'za,
44 I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen.
makazantmi eritagna vazi atresigeno, mopafi fragu vaziramino mena, tamagri'ene mofavretamine haviza nehanageno, zamagra mago havea atresageno mago havemofo agofetura omnegahie. Na'ankure kagrima Anumzamo'ma kazama hunaku'ma eazana kenka antahinka osu'nane.
45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,
Jisasi'a ra mono nonte vuno, miza neseza zagore netraza nagamofona, agafa huno zamahe megi netreno,
46 Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku.
amanage huno zamasmi'ne, Anage huno avontafepina krentene, Nagri nomo'a nunamu hu no megahie. Hianagi kumzafa vahe'mofo nonkna eri nehaze. (Ais 56:7, Jer 7:11)
47 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.
Mago mago knarera Jisasi'a ra mono nompi rempi huzami'ne. Hianagi pristi vahe'mo'zane, kasegere ugagota hu'naza vahe'mo'zane, ranra vahe'mo'zanena azeri haviza hanaza kanku hakre'naze.
48 I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.
Jisasima azeri haviza hanaza kana ke'za eri forera osu'naze. Na'ankure maka vahe'mo'za Jisasima hu'nea ke antahi'nazageno'e.
