Luki 1

1 Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,

2 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:

3 Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,

4 Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.

5 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.

6 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.

7 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.

8 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,

9 Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.

10 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.

11 A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.

12 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.

13 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.

14 I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.

15 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;

16 I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;

17 I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.

19 I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

20 I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.

21 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.

22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.

23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.

24 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:

25 Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.

26 A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret

27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

28 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.

29 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?

30 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.

31 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.

32 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

33 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. (aiōn g165)

34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?

35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.

37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe.

38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?

44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.

46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;

47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;

49 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;

50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.

53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. (aiōn g165)

56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.

57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.

58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.

60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.

61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.

62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.

63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.

64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.

65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.

66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.

67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:

68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,

70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka (aiōn g165)

71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,

73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati

74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,

75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.

76 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;

77 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,

78 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;

79 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.

80 A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.

The Annunciation