Luki 1
1 Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,
Quoniam quidem multi conati sunt ordinare narrationem, quæ in nobis completæ sunt, rerum:
2 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:
sicut tradiderunt nobis, qui ab initio ipsi viderunt, et ministri fuerunt sermonis:
3 Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,
visum est et mihi, assecuto omnia a principio diligenter, ex ordine tibi scribere, optime Theophile,
4 Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.
ut cognoscas eorum verborum, de quibus eruditus es, veritatem.
5 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.
Fuit in diebus Herodis, regis Iudææ, sacerdos quidam nomine Zacharias de vice Abia, et uxor illius de filiabus Aaron, et nomen eius Elisabeth.
6 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
Erant autem iusti ambo ante Deum, incedentes in omnibus mandatis, et iustificationibus Domini sine querela:
7 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.
Et non erat illis filius eo quod esset Elisabeth sterilis, et ambo processissent in diebus suis.
8 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
Factum est autem, cum sacerdotio fungeretur in ordine vicis suæ ante Deum,
9 Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.
secundum consuetudinem sacerdotii, sorte exiit ut incensum poneret, ingressus in templum Domini:
10 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.
et omnis multitudo populi erat orans foris hora incensi.
11 A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
Apparuit autem illi Angelus Domini, stans a dextris altaris incensi.
12 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.
Et Zacharias turbatus est videns, et timor irruit super eum.
13 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
Ait autem ad illum Angelus: Ne timeas Zacharia, quoniam exaudita est deprecatio tua: et uxor tua Elisabeth pariet tibi filium, et vocabis nomen eius Ioannem:
14 I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.
et erit gaudium tibi, et exultatio, et multi in nativitate eius gaudebunt:
15 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
erit enim magnus coram Domino: et vinum, et siceram non bibet, et Spiritu Sancto replebitur adhuc ex utero matris suæ:
16 I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
et multos filiorum Israel convertet ad Dominum Deum ipsorum:
17 I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
et ipse præcedet ante illum in spiritu, et virtute Eliæ: ut convertat corda patrum in filios, et incredulos ad prudentiam iustorum, parare Domino plebem perfectam.
18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
Et dixit Zacharias ad Angelum: Unde hoc sciam? Ego enim sum senex, et uxor mea processit in diebus suis.
19 I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
Et respondens Angelus dixit ei: Ego sum Gabriel, qui asto ante Deum: et missus sum loqui ad te, et hæc tibi evangelizare.
20 I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.
Et ecce eris tacens, et non poteris loqui usque in diem, quo hæc fiant, pro eo quod non credidisti verbis meis, quæ implebuntur in tempore suo.
21 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.
Et erat plebs expectans Zachariam: et mirabantur quod tardaret ipse in templo.
22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
Egressus autem non poterat loqui ad illos, et cognoverunt quod visionem vidisset in templo. Et ipse erat innuens illis, et permansit mutus.
23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.
Et factum est, ut impleti sunt dies officii eius abiit in domum suam:
24 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
post hos autem dies concepit Elisabeth uxor eius, et occultabat se mensibus quinque, dicens:
25 Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.
Quia sic fecit mihi Dominus in diebus, quibus respexit auferre opprobrium meum inter homines.
26 A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret
In mense autem sexto, missus est Angelus Gabriel a Deo in civitatem Galilææ, cui nomen Nazareth,
27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
ad Virginem desponsatam viro, cui nomen erat Ioseph, de domo David, et nomen virginis Maria.
28 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
Et ingressus Angelus ad eam dixit: Ave gratia plena: Dominus tecum: Benedicta tu in mulieribus.
29 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
Quæ cum audisset, turbata est in sermone eius, et cogitabat qualis esset ista salutatio.
30 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
Et ait Angelus ei: Ne timeas Maria, invenisti enim gratiam apud Deum.
31 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
Ecce concipies in utero, et paries filium, et vocabis nomen eius IESUM.
32 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
Hic erit magnus, et Filius Altissimi vocabitur, et dabit illi Dominus Deus sedem David patris eius:
et regnabit in domo Iacob in æternum, et regni eius non erit finis. (aiōn g165)
34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
Dixit autem Maria ad Angelum: Quomodo fiet istud, quoniam virum non cognosco?
35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
Et respondens Angelus dixit ei: Spiritus Sanctus superveniet in te, et virtus Altissimi obumbrabit tibi. Ideoque et quod nascetur ex te Sanctum, vocabitur Filius Dei.
36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
Et ecce Elisabeth cognata tua, et ipsa concepit filium in senectute sua: et hic mensis sextus est illi, quæ vocatur sterilis:
37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
quia non erit impossibile apud Deum omne verbum.
38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
Dixit autem Maria: Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum. Et discessit ab illa Angelus.
39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
Exurgens autem Maria in diebus illis abiit in montana cum festinatione, in civitatem Iuda:
40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
Et intravit in domum Zachariæ, et salutavit Elisabeth.
41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
Et factum est, ut audivit salutationem Mariæ Elisabeth, exultavit infans in utero eius, et repleta est Spiritu Sancto Elisabeth:
42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
et exclamavit voce magna, et dixit: Benedicta tu inter mulieres, et benedictus fructus ventris tui.
43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
Et unde hoc mihi ut veniat mater Domini mei ad me?
44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
Ecce enim ut facta est vox salutationis tuæ in auribus meis, exultavit in gaudio infans in utero meo.
45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
Et beata, quæ credidisti, quoniam perficientur ea, quæ dicta sunt tibi a Domino.
46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
Et ait Maria: Magnificat anima mea Dominum:
47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
et exultavit spiritus meus in Deo salutari meo.
48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
Quia respexit humilitatem ancillæ suæ: ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes.
49 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
Quia fecit mihi magna qui potens est: et sanctum nomen eius.
50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
Et misericordia eius a progenie in progenies timentibus eum.
51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
Fecit potentiam in brachio suo: dispersit superbos mente cordis sui.
52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.
Deposuit potentes de sede, et exaltavit humiles.
53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
Esurientes implevit bonis: et divites dimisit inanes.
54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiæ suæ.
Sicut locutus est ad patres nostros, Abraham, et semini eius in sæcula. (aiōn g165)
56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
Mansit autem Maria cum illa quasi mensibus tribus: et reversa est in domum suam.
57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
Elisabeth autem impletum est tempus pariendi, et peperit filium.
58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
Et audierunt vicini, et cognati eius quia magnificavit Dominus misericordiam suam cum illa, et congratulabantur ei.
59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
Et factum est in die octavo, venerunt circumcidere puerum, et vocabant eum nomine patris sui Zachariam.
60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
Et respondens mater eius, dixit: Nequaquam, sed vocabitur Ioannes.
61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
Et dixerunt ad illam: Quia nemo est in cognatione tua, qui vocetur hoc nomine.
62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
Innuebant autem patri eius, quem vellet vocari eum.
63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
Et postulans pugillarem scripsit, dicens: Ioannes est nomen eius. Et mirati sunt universi.
64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
Apertum est autem illico os eius, et lingua eius, et loquebatur benedicens Deum.
65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
Et factus est timor super omnes vicinos eorum: et super omnia montana Iudææ divulgabantur omnia verba hæc:
66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
et posuerunt omnes, qui audierant in corde suo, dicentes: Quis, putas, puer iste erit? Etenim manus Domini erat cum illo.
67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
Et Zacharias pater eius repletus est Spiritu Sancto: et prophetavit, dicens:
68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
Benedictus Dominus Deus Israel, quia visitavit, et fecit redemptionem plebis suæ:
69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
Et erexit cornu salutis nobis: in domo David pueri sui.
Sicut locutum est per os sanctorum, qui a sæculo sunt, prophetarum eius: (aiōn g165)
71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
Salutem ex inimicis nostris, et de manu omnium, qui oderunt nos:
72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
Ad faciendam misericordiam cum patribus nostris: et memorari testamenti sui sancti.
73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
Iusiurandum, quod iuravit ad Abraham patrem nostrum, daturum se nobis:
74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
Ut sine timore, de manu inimicorum nostrorum liberati, serviamus illi.
75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
In sanctitate, et iustitia coram ipso, omnibus diebus nostris.
76 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;
Et tu puer, propheta Altissimi vocaberis: præibis enim ante faciem Domini parare vias eius:
77 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,
Ad dandam scientiam salutis plebi eius: in remissionem peccatorum eorum:
78 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;
Per viscera misericordiæ Dei nostri: in quibus visitavit nos, oriens ex alto:
79 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
Illuminare his, qui in tenebris, et in umbra mortis sedent: ad dirigendos pedes nostros in viam pacis.
80 A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
Puer autem crescebat, et confortabatur spiritu: et erat in desertis usque in diem ostensionis suæ ad Israel.
