< Tužbalice 3 >

1 Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.
Alef: Yo soy un hombre que ve aflicción en la vara de su enojo.
2 Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.
Alef: Me guió y me llevó en tinieblas, mas no en luz.
3 Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.
Alef: Ciertamente contra mí volvió y revolvió su mano todo el día.
4 Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.
Bet: Hizo envejecer mi carne y mi piel; quebrantó mis huesos.
5 Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.
Bet: Edificó contra mí, y me cercó de tósigo y de trabajo.
6 Posadi me u tamu kao umrle odavna.
Bet: Me asentó en oscuridades, como los muertos para siempre.
7 Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.
Guímel: Me cercó de seto, y no saldré; agravó mis grillos.
8 Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.
Guímel: Aun cuando clamé y di voces, cerró mi oración.
9 Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.
Guímel: Cercó de seto mis caminos a piedra tajada, torció mis senderos.
10 Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.
Dálet: Oso que acecha fue para mí, como león en escondrijos.
11 Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.
Dálet: Torció mis caminos, y me despedazó; me tornó asolado.
12 Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.
Dálet: Su arco entesó, y me puso como blanco a la saeta.
13 Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.
He: Hizo entrar en mis riñones las saetas de su aljaba.
14 Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.
He: Fui escarnio a todo mi pueblo, canción de ellos todos los días.
15 Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.
He: Me llenó de amarguras, me embriagó de ajenjos.
16 Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.
Vau: Me quebró los dientes con cascajo, me cubrió de ceniza.
17 Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.
Vau: Y mi alma se alejó de la paz, me olvidé del bien.
18 I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.
Vau: Y dije: Pereció mi fortaleza, y mi esperanza del SEÑOR.
19 Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.
Zain: Acuérdate de mi aflicción y de mi lloro, del ajenjo y de la hiel.
20 Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.
Zain: Lo tendrá aún en memoria mi alma, porque en mí está humillada.
21 Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:
Zain: Esto reduciré a mi corazón, por tanto esperaré.
22 Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.
Chet: Es por las misericordias del SEÑOR que no somos consumidos, porque nunca decayeron sus misericordias.
23 Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.
Chet: Nuevas son cada mañana; grande es tu fe.
24 Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.
Chet: Mi parte es el SEÑOR, dijo mi alma; por tanto a él esperaré.
25 Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.
Tet: Bueno es el SEÑOR a los que en él esperan, al alma que le buscare.
26 Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.
Tet: Bueno es esperar callando en la salud del SEÑOR.
27 Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.
Tet: Bueno es al varón, si llevare el yugo desde su juventud.
28 Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.
Yod: Se sentará solo, y callará, porque lo llevó sobre sí.
29 Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.
Yod: Pondrá su boca en el polvo, si por ventura habrá esperanza.
30 Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.
Yod: Dará la mejilla al que le hiriere; se llenará de afrenta.
31 Jer Gospod ne odbacuje za svagda.
Cof: Porque el Señor no desechará para siempre;
32 Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.
Cof: Antes si afligiere, también se compadecerá según la multitud de sus misericordias.
33 Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.
Cof: Porque no aflige ni acongoja de su corazón a los hijos de los hombres.
34 Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,
Lámed: Para desmenuzar debajo de sus pies todos los encarcelados de la tierra,
35 Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,
Lámed: Para hacer apartar el derecho del hombre ante la presencia del Altísimo,
36 Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?
Lámed: Para trastornar al hombre en su causa, el Señor no lo sabe.
37 Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?
Mem: ¿Quién será aquel que diga, que vino algo que el Señor no mandó?
38 Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?
Mem: ¿De la boca del Altísimo no saldrá malo ni bueno?
39 Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?
Mem: ¿Por qué tiene dolor el hombre viviente, el hombre en su pecado?
40 Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.
Nun: Escudriñemos nuestros caminos, y busquemos, y volvámonos al SEÑOR.
41 Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
Nun: Levantemos nuestros corazones con las manos a Dios en los cielos.
42 Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.
Nun: Nosotros nos hemos rebelado, y fuimos desleales; por tanto tú no perdonaste.
43 Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.
Sámec: Desplegaste la ira, y nos perseguiste; mataste, no perdonaste.
44 Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.
Sámec: Te cubriste de nube, para que no pasase la oración nuestra.
45 Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.
Sámec: Raedura y abominación nos tornaste en medio de los pueblos.
46 Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.
Pe: Todos nuestros enemigos abrieron sobre nosotros su boca.
47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.
Pe: Temor y lazo fue para nosotros, asolamiento y quebrantamiento.
48 Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.
Pe: Ríos de aguas echan mis ojos, por el quebrantamiento de la hija de mi pueblo.
49 Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,
Ayin Mis ojos destilan, y no cesan, porque no hay alivio,
50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
Ayin Hasta que el SEÑOR mire y vea desde los cielos.
51 Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.
Ayin Mis ojos contristaron mi alma, por todas las hijas de mi ciudad.
52 Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.
Tsade: Mis enemigos me dieron caza como a ave, sin razón.
53 Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.
Tsade: Ataron mi vida en mazmorra, pusieron piedra sobre mí.
54 Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!
Tsade Aguas de avenida vinieron sobre mi cabeza; yo dije: muerto soy.
55 Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.
Cof: Invoqué tu nombre, oh SEÑOR, desde la cárcel profunda.
56 Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.
Cof: Oíste mi voz; no escondas tu oído a mi clamor, para mi respiro.
57 Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.
Cof: Te acercaste el día que te invoqué; dijiste: No temas.
58 Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.
Resh: Abogaste, Señor, la causa de mi alma; redimiste mi vida.
59 Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.
Resh: Tú has visto, oh SEÑOR, mi sinrazón; pleitea mi causa.
60 Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.
Resh: Tú has visto toda su venganza; todos sus pensamientos contra mí.
61 Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,
Sin: Tú has oído la afrenta de ellos, oh SEÑOR, todas sus maquinaciones contra mí;
62 Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.
Sin: Los dichos de los que se levantaron contra mí, y su designio contra mí todo el día.
63 Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.
Sin: Su sentarse, y su levantarse mira; yo soy su canción.
64 Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.
Tau: Dales el pago, oh SEÑOR, según la obra de sus manos.
65 Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.
Tau: Dales ansia de corazón, tu maldición a ellos.
66 Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.
Tau: Persíguelos en tu furor, y quebrántalos de debajo de los cielos, oh SEÑOR.

< Tužbalice 3 >