Tužbalice 3

1 Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.

ALEPH. Ego vir videns paupertatem meam in virga indignationis eius.

2 Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.

ALEPH. Me minavit, et adduxit in tenebras, et non in lucem.

3 Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.

ALEPH. Tantum in me vertit, et convertit manum suam tota die.

4 Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.

BETH. Vetustam fecit pellem meam, et carnem meam, contrivit ossa mea.

5 Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.

BETH. Ædificavit in gyro meo, et circumdedit me felle, et labore.

6 Posadi me u tamu kao umrle odavna.

BETH. In tenebrosis collocavit me, quasi mortuos sempiternos.

7 Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.

GHIMEL. Circumædificavit adversum me, ut non egrediar: aggravavit compedem meum.

8 Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.

GHIMEL. Sed et cum clamavero, et rogavero, exclusit orationem meam.

9 Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.

GHIMEL. Conclusit vias meas lapidibus quadris, semitas meas subvertit.

10 Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.

DALETH. Ursus insidians factus est mihi: leo in absconditis.

11 Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.

DALETH. Semitas meas subvertit, et confregit me: posuit me desolatam.

12 Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.

DALETH. Tetendit arcum suum, et posuit me quasi signum ad sagittam.

13 Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.

HE. Misit in renibus meis filias pharetræ suæ.

14 Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.

HE. Factus sum in derisum omni populo meo, canticum eorum tota die.

15 Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.

HE. Replevit me amaritudinibus, inebriavit me absynthio.

16 Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.

VAU. Et fregit ad numerum dentes meos, cibavit me cinere.

17 Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.

VAU. Et repulsa est a pace anima mea, oblitus sum bonorum.

18 I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.

VAU. Et dixi: Periit finis meus, et spes mea a Domino.

19 Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.

ZAIN. Recordare paupertatis, et transgressionis meæ, absinthii, et fellis.

20 Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.

ZAIN. Memoria memor ero, et tabescet in me anima mea.

21 Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:

ZAIN. Hæc recolens in corde meo, ideo sperabo.

22 Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.

HETH. Misericordiæ Domini quia non sumus consumpti: quia non defecerunt miserationes eius.

23 Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.

HETH. Novi diluculo, multa est fides tua.

24 Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.

HETH. Pars mea Dominus, dixit anima mea: propterea expectabo eum.

25 Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.

TETH. Bonus est Dominus sperantibus in eum, animæ quærenti illum.

26 Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.

TETH. Bonum est præstolari cum silentio salutare Dei.

27 Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.

TETH. Bonum est viro, cum portaverit iugum ab adolescentia sua.

28 Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.

IOD. Sedebit solitarius, et tacebit: quia levavit super se.

29 Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.

IOD. Ponet in pulvere os suum, si forte sit spes.

30 Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.

IOD. Dabit percutienti se maxillam, saturabitur opprobriis.

31 Jer Gospod ne odbacuje za svagda.

CAPH. Quia non repellet in sempiternum Dominus.

32 Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.

CAPH. Quia si abiecit, et miserebitur secundum multitudinem misericordiarum suarum.

33 Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.

CAPH. Non enim humiliavit ex corde suo, et abiecit filios hominum,

34 Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,

LAMED. Ut conteret sub pedibus suis omnes vinctos terræ,

35 Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,

LAMED. Ut declinaret iudicium viri in conspectu vultus Altissimi.

36 Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?

LAMED. Ut perverteret hominem in iudicio suo, Dominus ignoravit.

37 Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?

MEM. Quis est iste, qui dixit ut fieret, Domino non iubente?

38 Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?

MEM. Ex ore Altissimi non egredientur nec mala nec bona?

39 Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?

MEM. Quid murmuravit homo vivens, vir pro peccatis suis?

40 Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.

NUN. Scrutemur vias nostras, et quæramus, et revertamur ad Dominum.

41 Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.

NUN. Levemus corda nostra cum manibus ad Dominum in cælos.

42 Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.

NUN. Nos inique egimus, et ad iracundiam provocavimus: idcirco tu inexorabilis es.

43 Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.

SAMECH. Operuisti in furore, et percussisti nos: occidisti, nec pepercisti.

44 Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.

SAMECH. Opposuisti nubem tibi, ne transeat oratio.

45 Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.

SAMECH. Eradicationem, et abiectionem posuisti me in medio populorum.

46 Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.

PHE. Aperuerunt super nos os suum omnes inimici.

47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.

PHE. Formido, et laqueus facta est nobis vaticinatio, et contritio.

48 Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.

PHE. Divisiones aquarum deduxit oculus meus, in contritione filiæ populi mei.

49 Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,

AIN. Oculus meus afflictus est, nec tacuit, eo quod non esset requies,

50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.

AIN. Donec respiceret et videret Dominus de cælis.

51 Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.

AIN. Oculus meus deprædatus est animam meam in cunctis filiabus urbis meæ.

52 Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.

SADE. Venatione ceperunt me quasi avem inimici mei gratis.

53 Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.

SADE. Lapsa est in lacum vita mea, et posuerunt lapidem super me.

54 Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!

SADE. Inundaverunt aquæ super caput meum: dixi: Perii.

55 Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.

COPH. Invocavi nomen tuum Domine de lacu novissimo.

56 Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.

COPH. Vocem meam audisti: ne avertas aurem tuam a singultu meo, et clamoribus.

57 Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.

COPH. Appropinquasti in die, quando invocavi te: dixisti: Ne timeas.

58 Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.

RES. Iudicasti Domine causam animæ meæ, redemptor vitæ meæ.

59 Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.

RES. Vidisti Domine iniquitatem illorum adversum me: iudica iudicium meum.

60 Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.

RES. Vidisti omnem furorem, universas cogitationes eorum adversum me.

61 Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,

SIN. Audisti opprobrium eorum Domine, omnes cogitationes eorum adversum me:

62 Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.

SIN. Labia insurgentium mihi; et meditationes eorum adversum me tota die.

63 Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.

SIN. Sessionem eorum, et resurrectionem eorum vide, ego sum psalmus eorum.

64 Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.

THAU. Redes eis vicem Domine iuxta opera manuum suarum.

65 Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.

THAU. Dabis eis scutum cordis laborem tuum.

66 Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.

THAU. Persequeris in furore, et conteres eos sub cælis Domine.