< Jovanu 2 >
1 I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
2 A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu.
3 I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina.
4 Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas.
5 Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite.
6 A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.
7 Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.
8 I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.
9 A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,
10 I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije.
11 Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga.
12 Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.
13 I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.
14 I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.
15 I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta;
16 I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga.
17 A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me.
18 A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti?
19 Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti.
20 A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
21 A on govoraše za crkvu tijela svojega.
22 A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus.
23 A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše.
24 Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
25 I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku.
