< Jov 7 >

1 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
地上の人には、激しい労務があるではないか。またその日は雇人の日のようではないか。
2 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
奴隷が夕暮を慕うように、雇人がその賃銀を望むように、
3 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
わたしは、むなしい月を持たせられ、悩みの夜を与えられる。
4 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
わたしは寝るときに言う、『いつ起きるだろうか』と。しかし夜は長く、暁までころびまわる。
5 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
わたしの肉はうじと土くれとをまとい、わたしの皮は固まっては、またくずれる。
6 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
わたしの日は機のひよりも速く、望みをもたずに消え去る。
7 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
記憶せよ、わたしの命は息にすぎないことを。わたしの目は再び幸を見ることがない。
8 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
わたしを見る者の目は、かさねてわたしを見ることがなく、あなたがわたしに目を向けられても、わたしはいない。
9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585)
雲が消えて、なくなるように、陰府に下る者は上がって来ることがない。 (Sheol h7585)
10 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
彼は再びその家に帰らず、彼の所も、もはや彼を認めない。
11 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
それゆえ、わたしはわが口をおさえず、わたしの霊のもだえによって語り、わたしの魂の苦しさによって嘆く。
12 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
わたしは海であるのか、龍であるのか、あなたはわたしの上に見張りを置かれる。
13 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
『わたしの床はわたしを慰め、わたしの寝床はわが嘆きを軽くする』とわたしが言うとき、
14 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
あなたは夢をもってわたしを驚かし、幻をもってわたしを恐れさせられる。
15 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
それゆえ、わたしは息の止まることを願い、わが骨よりもむしろ死を選ぶ。
16 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
わたしは命をいとう。わたしは長く生きることを望まない。わたしに構わないでください。わたしの日は息にすぎないのだから。
17 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
人は何者なので、あなたはこれを大きなものとし、これにみ心をとめ、
18 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
朝ごとに、これを尋ね、絶え間なく、これを試みられるのか。
19 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
いつまで、あなたはわたしに目を離さず、つばをのむまも、わたしを捨てておかれないのか。
20 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
人を監視される者よ、わたしが罪を犯したとて、あなたに何をなしえようか。なにゆえ、わたしをあなたの的とし、わたしをあなたの重荷とされるのか。
21 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.
なにゆえ、わたしのとがをゆるさず、わたしの不義を除かれないのか。わたしはいま土の中に横たわる。あなたがわたしを尋ねられても、わたしはいないでしょう」。

< Jov 7 >