< Jov 7 >

1 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
"Isn't a man forced to labor on earth? Aren't his days like the days of a hired hand?
2 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
As a servant who earnestly desires the shadow, as a hireling who looks for his wages,
3 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
so am I made to possess months of misery, wearisome nights are appointed to me.
4 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
When I lie down, I say, 'When shall I arise, and the night be gone?' I toss and turn until the dawning of the day.
5 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
My flesh is clothed with worms and clods of dust. My skin closes up, and breaks out afresh.
6 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
My days are swifter than a weaver's shuttle, and are spent without hope.
7 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
Oh remember that my life is a breath. My eye shall no more see good.
8 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
The eye of him who sees me shall see me no more. Your eyes shall be on me, but I shall not be.
9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585)
As the cloud is consumed and vanishes away, so he who goes down to Sheol shall come up no more. (Sheol h7585)
10 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
He shall return no more to his house, neither shall his place know him any more.
11 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
"Therefore I will not keep silent. I will speak in the anguish of my spirit. I will complain in the bitterness of my soul.
12 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
Am I a sea, or a sea monster, that you put a guard over me?
13 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
When I say, 'My bed shall comfort me. My couch shall ease my complaint;'
14 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
then you scare me with dreams, and terrify me through visions:
15 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
so that my soul chooses strangling, death rather than my bones.
16 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
I loathe my life. I do not want to live forever. Leave me alone, for my days are but a breath.
17 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
What is man, that you should magnify him, that you should set your mind on him,
18 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
that you should visit him every morning, and test him every moment?
19 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
How long will you not look away from me, nor leave me alone until I swallow down my spittle?
20 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
If I have sinned, what do I do to you, you watcher of men? Why have you set me as a mark for you, so that I am a burden to myself?
21 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.
Why do you not pardon my disobedience, and take away my iniquity? For now shall I lie down in the dust. You will seek me diligently, but I shall not be."

< Jov 7 >