Jov 6

1 A Jov odgovori i reèe:

Respondens autem Iob, dixit:

2 O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila!

Utinam appenderentur peccata mea, quibus iram merui: et calamitas, quam patior, in statera.

3 Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje.

Quasi arena maris hæc gravior appareret: unde et verba mea dolore sunt plena:

4 Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me.

Quia sagittæ Domini in me sunt, quarum indignatio ebibit spiritum meum, et terrores Domini militant contra me.

5 Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje?

Numquid rugiet onager cum habuerit herbam? aut mugiet bos cum ante præsepe plenum steterit?

6 Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca?

Aut poterit comedi insulsum, quod non est sale conditum? aut potest aliquis gustare, quod gustatum affert mortem?

7 Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji.

Quæ prius nolebat tangere anima mea, nunc præ angustia, cibi mei sunt.

8 O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam!

Quis det ut veniat petitio mea: et quod expecto, tribuat mihi Deus?

9 I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me!

Et qui cœpit, ipse me conterat: solvat manum suam, et succidat me?

10 Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga.

Et hæc mihi sit consolatio ut affligens me dolore, non parcat, nec contradicam sermonibus Sancti.

11 Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj?

Quæ est enim fortitudo mea ut sustineam? aut quis finis meus, ut patienter agam?

12 Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi?

Nec fortitudo lapidum fortitudo mea, nec caro mea ænea est.

13 Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo?

Ecce, non est auxilium mihi in me, et necessarii quoque mei recesserunt a me.

14 Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega.

Qui tollit ab amico suo misericordiam, timorem Domini derelinquit.

15 Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše,

Fratres mei præterierunt me, sicut torrens qui raptim transit in convallibus.

16 Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg;

Qui timent pruinam, irruet super eos nix.

17 Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh.

Tempore, quo fuerint dissipati, peribunt: et ut incaluerit, solventur de loco suo.

18 Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se.

Involutæ sunt semitæ gressuum eorum: ambulabunt in vacuum, et peribunt.

19 Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih;

Considerate semitas Thema, itinera Saba, et expectate paulisper.

20 Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se.

Confusi sunt, quia speravi: venerunt quoque usque ad me, et pudore cooperti sunt.

21 Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je.

Nunc venistis: et modo videntes plagam meam timetis.

22 Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi;

Numquid dixi: Afferte mihi, et de substantia vestra donate mihi?

23 Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me?

Vel, Liberate me de manu hostis, et de manu robustorum eruite me?

24 Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me.

Docete me, et ego tacebo: et siquid forte ignoravi, instruite me.

25 Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš?

Quare detraxistis sermonibus veritatis, cum e vobis nullus sit qui possit arguere me?

26 Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar?

Ad increpandum tantum eloquia concinnatis, et in ventum verba profertis.

27 I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu.

Super pupillum irruitis, et subvertere nitimini amicum vestrum.

28 Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama.

Verumtamen quod cœpistis explete: præbete aurem, et videte an mentiar.

29 Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom.

Respondete obsecro absque contentione: et loquentes id quod iustum est, iudicate.

30 Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla?

Et non invenietis in lingua mea iniquitatem, nec in faucibus meis stultitia personabit.