Jov 23

1 A Jov odgovori i reèe:

Respondens autem Iob, ait:

2 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.

Nunc quoque in amaritudine est sermo meus, et manus plagæ meæ aggravata est super gemitum meum.

3 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,

Quis mihi tribuat ut cognoscam et inveniam illum, et veniam usque ad solium eius?

4 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,

Ponam coram eo iudicium, et os meum replebo increpationibus.

5 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.

Ut sciam verba, quæ mihi respondeat, et intelligam quid loquatur mihi.

6 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.

Nolo multa fortitudine contendat mecum, nec magnitudinis suæ mole me premat.

7 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.

Proponat æquitatem contra me, et perveniat ad victoriam iudicium meum.

8 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;

Si ad Orientem iero, non apparet: si ad Occidentem, non intelligam eum.

9 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.

Si ad sinistram, quid agam? non apprehendam eum: si me vertam ad dexteram, non videbo illum.

10 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.

Ipse vero scit viam meam, et probavit me quasi aurum, quod per ignem transit:

11 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.

Vestigia eius secutus est pes meus, viam eius custodivi, et non declinavi ex ea.

12 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.

A mandatis labiorum eius non recessi, et in sinu meo abscondi verba oris eius.

13 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.

Ipse enim solus est, et nemo avertere potest cogitationem eius: et anima eius quodcumque voluit, hoc fecit.

14 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.

Cum expleverit in me voluntatem suam, et alia multa similia præsto sunt ei.

15 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.

Et idcirco a facie eius turbatus sum, et considerans eum, timore sollicitor.

16 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.

Deus mollivit cor meum, et Omnipotens conturbavit me.

17 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?

Non enim perii propter imminentes tenebras, nec faciem meam operuit caligo.