< Jov 23 >

1 A Jov odgovori i reèe:
Job prit la parole et dit:
2 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.
Maintenant encore ma plainte est une révolte, Mais la souffrance étouffe mes soupirs.
3 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,
Oh! Si je savais où le trouver, Si je pouvais arriver jusqu’à son trône,
4 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,
Je plaiderais ma cause devant lui, Je remplirais ma bouche d’arguments,
5 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.
Je connaîtrais ce qu’il peut avoir à répondre, Je verrais ce qu’il peut avoir à me dire.
6 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.
Emploierait-il toute sa force à me combattre? Ne daignerait-il pas au moins m’écouter?
7 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.
Ce serait un homme droit qui plaiderait avec lui, Et je serais pour toujours absous par mon juge.
8 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;
Mais, si je vais à l’orient, il n’y est pas; Si je vais à l’occident, je ne le trouve pas;
9 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.
Est-il occupé au nord, je ne puis le voir; Se cache-t-il au midi, je ne puis le découvrir.
10 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.
Il sait néanmoins quelle voie j’ai suivie; Et, s’il m’éprouvait, je sortirais pur comme l’or.
11 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.
Mon pied s’est attaché à ses pas; J’ai gardé sa voie, et je ne m’en suis point détourné.
12 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.
Je n’ai pas abandonné les commandements de ses lèvres; J’ai fait plier ma volonté aux paroles de sa bouche.
13 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.
Mais sa résolution est arrêtée; qui s’y opposera? Ce que son âme désire, il l’exécute.
14 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.
Il accomplira donc ses desseins à mon égard, Et il en concevra bien d’autres encore.
15 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.
Voilà pourquoi sa présence m’épouvante; Quand j’y pense, j’ai peur de lui.
16 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.
Dieu a brisé mon courage, Le Tout-Puissant m’a rempli d’effroi.
17 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?
Car ce ne sont pas les ténèbres qui m’anéantissent, Ce n’est pas l’obscurité dont je suis couvert.

< Jov 23 >