Jov 13

1 Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo.

[Ecce omnia hæc vidit oculus meus, et audivit auris mea, et intellexi singula.

2 Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas.

Secundum scientiam vestram et ego novi: nec inferior vestri sum.

3 Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se.

Sed tamen ad Omnipotentem loquar, et disputare cum Deo cupio:

4 Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari.

prius vos ostendens fabricatores mendacii, et cultores perversorum dogmatum.

5 O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri.

Atque utinam taceretis, ut putaremini esse sapientes.

6 Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih.

Audite ergo correptionem meam, et judicium labiorum meorum attendite.

7 Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj?

Numquid Deus indiget vestro mendacio, ut pro illo loquamini dolos?

8 Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga?

numquid faciem ejus accipitis, et pro Deo judicare nitimini?

9 Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek?

aut placebit ei quem celare nihil potest? aut decipietur, ut homo, vestris fraudulentiis?

10 Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je.

Ipse vos arguet, quoniam in abscondito faciem ejus accipitis.

11 Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti?

Statim ut se commoverit, turbabit vos, et terror ejus irruet super vos.

12 Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata.

Memoria vestra comparabitur cineri, et redigentur in lutum cervices vestræ.

13 Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago.

Tacete paulisper, ut loquar quodcumque mihi mens suggesserit.

14 Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke?

Quare lacero carnes meas dentibus meis, et animam meam porto in manibus meis?

15 Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim.

Etiam si occiderit me, in ipso sperabo: verumtamen vias meas in conspectu ejus arguam.

16 I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj.

Et ipse erit salvator meus: non enim veniet in conspectu ejus omnis hypocrita.

17 Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati.

Audite sermonem meum, et ænigmata percipite auribus vestris.

18 Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav.

Si fuero judicatus, scio quod justus inveniar.

19 Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih.

Quis est qui judicetur mecum? veniat: quare tacens consumor?

20 Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega.

Duo tantum ne facias mihi, et tunc a facie tua non abscondar:

21 Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši.

manum tuam longe fac a me, et formido tua non me terreat.

22 Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj.

Voca me, et ego respondebo tibi: aut certe loquar, et tu responde mihi.

23 Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj.

Quantas habeo iniquitates et peccata? scelera mea et delicta ostende mihi.

24 Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega?

Cur faciem tuam abscondis, et arbitraris me inimicum tuum?

25 Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku,

Contra folium, quod vento rapitur, ostendis potentiam tuam, et stipulam siccam persequeris:

26 Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje,

scribis enim contra me amaritudines, et consumere me vis peccatis adolescentiæ meæ.

27 I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce?

Posuisti in nervo pedem meum, et observasti omnes semitas meas, et vestigia pedum meorum considerasti:

28 A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.

qui quasi putredo consumendus sum, et quasi vestimentum quod comeditur a tinea.]