Jevrejima 1

1 Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka,

Mu zikhumbu ziwombo ayi mu zinzila ziwombo, Nzambi wuyolukila mutsi khulu, bakulu beto mu nzila yi mimbikudi.

2 govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. (aiōn g165)

Vayi mu bilumbu biabi bi tsuka Nzambi wutuyolukila mu Muanꞌandi, mutu wowo kabieka mvingidi wu bima bioso ayi mu niandi kavangila bima bioso. (aiōn g165)

3 Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini,

Muana beni wulembo monikisa lezama ku nkembo wu Nzambi ayi niandi mfikula yimonisa bumboti bumutu buandi. Niandi weta kindisa bima bioso mu mambu mandi ma lulendo. Bu kamanisa kubika tsukudulu yi masumu; buna wuvuanda ku Diyilu va koko ku lubakala lu Nzambi, nkua ngolo yoso.

4 I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi.

Buna niandi wulutila zimbasi mu luvalu bila dizina di katambula dilutidi dizina di zimbasi.

5 Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin.

Muaki kuidi mbasi mbi yoyi Nzambi kakamba: ngeyo widi Muanꞌama, minu ndibutidi mu lumbu kiaki Voti diaka: Minu ndiela ba dise diandi ayi niandi wela ba muanꞌama e?

6 I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji.

Bosi bu kakotisa mutu wutheti wu butuka va nza, wubuela tuba ti: Bika zimbasi zioso zi Nzambi zifukama va ntualꞌandi.

7 Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.

Mu diambu di zimbasi, niandi wutuba ti: Niandi wunkitulanga zimbasi ziandi phemo ayi bisadi biandi minlaki mi mbazu.

8 A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga. (aiōn g165)

Vayi mu diambu di Muana, niandi wutuba ti: A Nzambi, kundu kiaku ki kipfumu kinzinganga mu zithangu zioso. Nkawꞌaku wu busonga widi nkawa wu kipfumu. (aiōn g165)

9 Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh.

Wunzolanga masonga vayi wunlendanga mambimbi. Diawu Nzambi, Nzambi aku, kasobudila ayi kamonisa khini yi nzitusu viokila yoyi kamonisa bakundi baku.

10 I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:

Wubuela diaka: A Pfumu, va thonono ngeyo wuvanga zifundasio zi ntoto ayi diyilu divangulu mu mioko miaku.

11 Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina,

Biela bungana vayi ngeyo wela zinga mu mimvu mi kamimani; Biela nuna banga minledi.

12 I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati.

Wela bizinga banga bu nzingulungu nledi ayi biela sienza vayi ngeyo wusienzanga ko ayi mimvu miaku milendi suka ko!

13 A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?

Ayi kuidi mbasi mbi katuba ti: Vuanda va lubakala luama nate ndiela mana kitula bambeni ziaku diatulu ki malu maku.

14 Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije?

A ziawu zisi ko ziphevi zinsadilanga Nzambi, zifidusu mu diambu di sadila batu bobo bela vinginina kiuka ki phulusu e?