Postanak 15

1 Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.

Basa ma, Lamatualain natudꞌu Aon neu Abram nae, “Abram! Afiꞌ mumutau. Au usulaꞌe nggo mia musu ma. Ma Au fee nggo hahambuꞌ naeꞌ.”

2 A Avram reèe: Gospode, Gospode, šta æeš mi dati kad živim bez djece, a na kom æe ostati moja kuæa to je Elijezer ovaj Damaštanin?

Te Abram nae, “Eee, Lamatualain. Onaꞌ mae Lamatualain nae fee au naeꞌ o, nda ngguna saa saꞌ boe. Huu au nda ma anaꞌ fo fee au tititi-nonosiꞌ sa. Dadꞌi hambu hata-hetoꞌ nae-nae tao neu saa? Neꞌo akaꞌ au ate ngga, Eliasar mia Damsik, hambu basa se.”

3 Još reèe Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa æe sluga roðen u kuæi mojoj biti moj našljednik.

4 A gle, Gospod mu progovori: neæe taj biti našljednik tvoj, nego koji æe izaæi od tebe taj æe ti biti našljednik.

Te LAMATUALAIN nataa nae, “Nda taꞌo naa sa! Te ho ana ma mana hambu hata-heto ma, nda ate a sa.”

5 Pa ga izvede napolje i reèe mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reèe mu: tako æe biti sjeme tvoje.

Boe ma Ana no Abram dea neu, de nafadꞌe nae, “Mete lalai a dei. Mete sobꞌa nduuꞌ ra. Ho reken mala se, do? Tititi-nonosi mara dei fo ramaheta onaꞌ nduuꞌ ra boe!”

6 I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.

Abram rena nala ma, ana simbo LAMATUALAIN oꞌola na. De LAMATUALAIN uku nae, Abram rala ndos, huu namahere E.

7 I reèe mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

LAMATUALAIN olaꞌ tute nae, “Au ia, Lamatualain. Au mana o nggo lao hela kambo Ur sia atahori Kasdim rae na. Au mana fee rae ia dadꞌi hata-heto ma.”

8 A on reèe: Gospode, Gospode, po èemu æu poznati da æe biti moja?

Abram natane nae, “Dadꞌi taꞌo bee LAMATUALAIN? Taꞌo bee fo uhine ae rae ia dadꞌi au hata-heto ngga?”

9 I reèe mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupèe.

Boe ma nataa nae, “Taꞌo ia! Uma fo ata tao dalaꞌ esa dadꞌi hehelu-fufuliꞌ neu Au oꞌola Ngga faꞌ ra. De muu haꞌi banda fee Au. Naeni, sapi ine sa, hiek ine sa, ma bibꞌi lombo mone sa. Basa se musi too beꞌe teluꞌ. Boe ma mendi seluꞌ mbui teu esa, no mbui lunda esa.”

10 I on uze sve to, i rasijeèe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasijeèe ptica.

Boe ma Abram neu haꞌi basa banda naa ra. De ana sefa se reu beꞌe ruaꞌ. Ana mbedꞌaꞌ sisi naa ra banggi rua neu rae, esa mbali esa, dadꞌi dalaꞌ rua. Te ana nda sefa mbuiꞌ ra sa.

11 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše.

Dei de mbui-mbuiꞌ mana naa sisi mburuꞌ ra rema rae raa sisi naa ra. Te Abram oi hendi se.

12 A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.

Relo a nae mopo ma, Abram sungguꞌ nasambeta ma nalamein nae, maꞌahatuꞌ a tatana nala e, losa namatau seli.

13 I Gospod reèe Avramu: znaj zacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih muèiti èetiri stotine godina.

Ma Lamatualain nafadꞌe e nae, “Abram! Dei fo musodꞌa losa mumulasi mala seli, ma mate mo nemehoꞌot, fo raꞌoi nggo no malolole. Te tititi-nonosi mara dadꞌi atahori manatain sia atahori feaꞌ nusa na. Dei fo atahori sia nusaꞌ naa tao se dadꞌi ate, ma tuni-ndeni se losa too natun haa. Te Au huku-doki nusaꞌ naa atahori nara. Basa fo Au o tititi-nonosi mara lao hela naa, ma rendi basa hata-heto nara.

14 Ali æu suditi i narodu kojemu æe služiti; a poslije æe oni izaæi s velikim blagom.

15 A ti æeš otiæi k ocima svojim u miru, i biæeš pogreben u dobroj starosti.

16 A oni æe se u èetvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj.

Dei fo Au ulalao tititi-nonosi ka lima ma baliꞌ ia rema. Aleꞌ ia, atahori Amori ra leo sia rae ia. Atahori ia ra deꞌulakaꞌ, te nda feꞌe raseliꞌ sa. Mete ma umbu-ana mara baliꞌ ia rema, Au ae pake se fo hukun atahori Amori ra. Te leleꞌ naa, deꞌulaka nara raseliꞌ ena.”

17 A kad se sunce smiri i kad se smrèe, gle, peæ se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše izmeðu onijeh dijelova.

Tetemba na aiboiꞌ ma, hura rae sa namasu, ma mbele sa mbila, raꞌaundaꞌ tungga sisi dala karuaꞌ ra taladꞌa na.

18 Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramom govoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata,

Leleꞌ naa, LAMATUALAIN helu-fuli no Abram nae, “Au helu fee nusaꞌ ia neu tititi-nonosi mara, mia loe Masir, losa loe Efrat,

19 Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku,

ma atahori Keni, Kenas, Kadmon,

20 I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku,

Het, Feris, Refaim,

21 I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejsku i Jevusejsku.

Amori, Kanaꞌan, Girgasi, ma Yebus rae nara.”