< Dela apostolska 4 >

1 A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;
Akhasekhe akha Petro nu yohana puvalekhunchova na vanu, avalongonchi na valendeleli awatembile na masadukayo vakhavalutile.
2 I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.
Pakhuva vakhakarile sincho uhwakhuva u petro nu yohana valekhumanyisya avanu ukhumanya uyiesu nu khwenesya ukhunchukha khwamwene uhkukhuma khuvafwile.
3 I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe.
Vakhavibata nukhuvavikha murigelresa impakha esikhu eyeyekongire, uhwakhuva yikhalelwa khenikhe.
4 A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.
Pakhuva avanu vingi avakhapolakhe uvufumbwe vakhedikhe, pakhuva enafasi eyavagosi avakhedikhe vale elfu tano.
5 A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,
Puyekhafikhe vukhelo esikhu eyikhonga, ukhuta avavakha vavene, avagogoro na vavisimba, pupaninie vakhelundamana khu Yerusalemu.
6 I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga;
U Anasi ondongonchi umbakhaalepo, mukayafa, nu Yohana, Isakanda, na voni avavale bokoro nu ndongonchi umbakha.
7 I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo?
Puvakhavavekhile o Petro nu Yohana pagati pavene, vakhavavonchinche, “Khuvuwesyo vulekhu, au khulitawa lelekhu muvombile aga?”
8 Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve!
Ohwakhuva, o petro, andehwiwe omepo umbarache, akhavavula, “Umwe mwevavakha va vanu, na vagogoro.
9 Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi:
Inave ufwe esikhu eye tovu nehiwa pakhuva embomboenonu yevombiwe khumunu utamuoyo khuchila yelekhu umunu oyo - khuchila yelekhuumunu oyo avombiwe ukhuva inkhafu?
10 Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.
Navonelemanyekhe elwa khuvanu voni avakhu Israel, ukhutakhulitawa elya yiesu kristi uvakhunazareti, uvengave mukhatesinchi uvunane unguruve anchusinch ukhukhuma khuvafwe, pakhuva khulugendo ulwamwene ukhuta umunu oyo ayikhwema pavolongolo pabyumwe iva nu wumii.
11 Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
O yiesu kristi liwe elevabedile ava vinchenga, uhwakhuva levombiwe ukhuva liwe livakha lwa parukanchi.
12 Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.
Vusipali uvolokhole khu munu uyunge yeyonii, olwakhuva lesipali elitawa elenge pasi pakherunga eletupeviwe twe vanu, elyunave khu elyo tuwesya ukhwedikhiwa”.
13 A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.
pakhuva vavile valolile ovojasi owa petro nu Yohana, puvakhe riwe ukhuta vanu va khawaida avasavimbii, vakhaswigile, vakhavu manya ukhuta o Petro nu Yohana vale pupaninie nu Yiesu.
14 A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi.
Pakhuva vakhabwene umunu uya khaponile emile paninie navene, vale vovole ekhenii ekhyakhune hoova khu ele.
15 Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga
Pakhuva vavile vamwile ukhuta avasuhiwa vakhege pavorongoro palulundamano ulwanongwa, vanchoovile venekhuvene.
16 Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi;
Vachoovile, tikhuvagakhandakhekhi avanu ava? vuyweli ukhuta amazingara gavombikhe uhkugendele khuveneguma nyikhe khela munu uyitama khuyerusalemu; satuwesya okhurebera ele.
17 Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.
Pakhuva, elevombiwe ele lesite ukhugenda muvanu, zekha tuvalole valekhe okhonchoova tena khumunu vevoni ukhugendela elitawa ele.
18 I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo.
Vakhavelangile o Petro nu Yohana igati nukhuvavola ukhuta valekhe okhunchoova nukhumanyisya khu litawa lwa Yiesu.
19 Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga?
Pakhuva o petro nu Yohana vakhavavulile ukhuta, “Inave hoeli pa mikho aga nguruve ukhuvedekha umwekhuriko Nguruve, kheganiaga yumwe.
20 Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo.
Pakhuva ufwe satuwesya ukhube khera ukhunchoova imbombo inchu tumchimwene nukhupulekhba “.
21 A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.
Usekhe ugwakhuvavunga sineho o petro nu Yohana, vakhavalekha valutange, savakhawesye ukhupata eyira uwwakhuvatovela, ulwakhuva avawu vowi vavokhupatagiwie u Nguruve khu khela ekhikhavo rubikhe.
22 Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja.
umunu uvakhupelile ekhuedego ekhupona nesigono arobaini.
23 A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine.
akhasekhe akhavavikhere vavokhe, o Petro nu Yohana vainchile khuvanu vavene nukhuva gooni avalongonchi avavakha na vagogoro agavavovile.
24 A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
Vuvapulikhe, vakhatoncha nguruve nukhunchova, “vimbkha, vemwene vewavombile khukyanya ne kherunga ne nyanja ni vinufyoni ifiregati.
25 Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi?
Vemwene ukhata, khumepo umbarache, khundomo ungwa dada vetu udaudi, umbombi vakho, anchovile, “pukhekhi avanu avakhe rungavavombile eghasia, avanu vasagile imbombo inchisanchino geranile?
26 Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova.
Avatwa avakherunga vemilepo paninie, navavakha valundaminie pupaninie umbakha wayu kristi va mwene”.
27 Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem,
Je lweli, vooni o Herode nu Pontio Pilato, paninie na vanu va nkerunga na vanu va Israel, vakherundanie pupaninie pakherunga ekhenundongonchi vaakho u Yiesu umbala nche, uvikhabakhile imono.
28 Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude.
Vakharundaminie pupaninie ukhuvomba gooni gago ekhevokho khwakho nuwegane wakho vulamwile ukhukhuma pawancho pakhuva sagakhakhumile.
29 I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju;
Leno umbakha, lolaga uvudwado avu, ukhavalongonche avavombii vakho ukhunchoova elimwenyu lwakhokho vujasi wooni.
30 I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.
ukhuta vuvukherekha ekhevokho khwakho khuponya, ifinu ifwakhudega viwesye ukhukhumila ukhugendela nditawaelwa ndongonchi vaakho umbalamehe u Yiesu '".
31 I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom.
Vuvamalile ukhwesaya, esekhemu eyiv khalundeminie pupaninie yikhasukhanikha, khukhuta vanchoovile elimenyu elwa Nguruve nu vujasi.
32 A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko.
Akhasekhe khavakhu avavedikhe valene numbula yemo nu mepo yumo, pakhuva asiparina umo muvene uyanchovile ukhuta khyokhyoni ekhewibite khwale khwamwene yuywa, pakhuva vale ni fiinu vyooru paninie.
33 I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima:
khumakha gooni avasuhiwa pakhuva valekhunchova ludagano lnchakhunchukha khwa mbakha o Yiesu, nu luhungu uluvakha lukhale pakwanya pavene vooni.
34 Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,
Sapalepo numunu vevoni pagati pavene evesinogo uvuhitiji, pakhuva avanu vooni vale nu vuweso uwamjumba, vakhagonchi nche nukhu leta ikhhela incha vinu ifivakhago nchinche.
35 I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše.
Nu khufivekha pasi pavasuhiwa mulugavo lukhavombikhe ukhule ngana nu keresiti, ukhulengano nu vunogwe wa khela munu.
36 A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,
O Yusuphu, ondawi, umunu ukhukhuma kipro, apeviwe elitawonve Barnabas na vasuhiwa (eyo ikitafasiriwa, ve mwana va lukhungu).
37 On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.
Ale ne khwale, agonchicnhe akha leta ikhela, avekhile pasi pa vasuhiwa.

< Dela apostolska 4 >