< Dela apostolska 19 >

1 Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike
Apolo bu kaba ku Kolinto, Polo wusabuka zunga ki miongo, wutulaku Efeso; kuna kadenginina minlonguki minkaka.
2 Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti.
Wuba yuvula: —Beno lutambula Pheve Yinlongo mu thangu luwilukila e? Bamvutudila: —Nana! Tuwiluꞌeto ko ti pheve Yinlongo yidi!
3 A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo.
Polo wuba yuvula diaka: —A mbotokolo mbi lutambula e? Bamvutudila: —Mbotokolo yibotika Yowani tutambula!
4 A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa.
Bosi Polo wuba kamba: —Yowani wubotika mbotokolo yi batu bobo babalula mavanga bu katuba ti bawilukila mutu wowo wunkuiza ku manima mandi; Yesu niandi mutu beni.
5 A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
Buna bawa mambu momo, babotama mu dizina di Pfumu Yesu.
6 A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
Bosi, Polo bu kaba tetika mioko babaka Pheve Yinlongo ayi bayolukamu zimbembo zinkaka ayi babikula.
7 A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
Baba nduka-nduka kumi batu buadi.
8 I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije.
Bosi bu kakota mu nzo lukutukunu, wuyolukila mu kambu memata mu tezo ki zingondi zitatu, wuba leba mu wilukila mambu ma Kipfumu ki Nzambi.
9 I kad neki bijahu otvrdnuli i svaðahu se huleæi na put Gospodnji pred narodom, otstupi od njih i odluèi uèenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana.
Vayi sumbu bankaka bamanga wilukila ayi baba matingu bu baba tubanga mambimbi mu diambu di nzila yi Pfumu va ntuala nkangu, diawu Polo kaba bikila, wuvambana yawu ayi wunata minlonguki mu nzo nkanda yi Tilanusi; kuawu kalonga kadika lumbu.
10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, èuše rijeè Gospoda Isusa.
Mimvu miodi kasadila buawu. Diawu babo baba kalanga mu Azi, baba Bayuda voti basi Ngelese, bawa mambu ma Pfumu.
11 I Bog èinjaše ne mala èudesa rukama Pavlovijem,
Bosi Nzambi wuvanga bikumu binneni mu nzila yi Polo;
12 Tako da su i èalme i ubrušèiæe znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih.
nkutu nate batu babonga misuala ayi minledi miomi mibelakana nitu yi Polo mu diambu batetika miawu bambevo; buna bambevo zibeluka ayi ziphevi zimbimbi zitotuka.
13 I poèeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu ðavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreæi: zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda.
Bayuda bankaka baba kuenda diengilanga mu bibuangu mu kuendatotulanga ziphevi zimbimbi mu batu, batona sadila dizina di Pfumu Yesu mu totula ziphevi zimbimbi. Bakamba ziphevi zimbimbi ti: —Mu dizina di Yesu diodi Polo keti longila, ndikulutumina totuka!
14 A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara sveštenièkoga, koji ovo èinjahu.
Tsambuadi di bana ba Sikeva bawu bavanga mambu momo. Sikeva wuba pfumu yi zinganga Nzambi zi Bayuda.
15 A duh zli odgovarajuæi reèe: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste?
Vayi pheve yimbimbi yiba vutudila: —Minu nzebi Yesu ayi nzebi nani Polo vayi beno luidi banani e?
16 I skoèivši na njih èovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuæe.
Vana vawu, mutu wowo wuba pheve yimbimbi wuba buila mu nitu, wuba lutila mu ngolo ayi wuba yamisa mu kikhesa. Batina mu nzo beni. Sumbu baba kuenda tini, bamemana luala ayi pheni nkua baba.
17 I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji i Grci; i uðe strah u sve njih, i velièaše se ime Gospoda Isusa.
Nsamu beni wumana tembakana muidi batu boso bobo baba kalanga ku Efeso; basi Ngelese ayi bayuda. Babo bamona boma, bosi dizina di Yesu dikemboso.
18 I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su uèinili.
Bawombo mu batu bobo bawilukila bayiza ayi batuba mambu mosomambimbi momo bavanga.
19 A mnogi od onijeh koji èarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih pred svima; i proraèuniše i naðoše da su vrijedele pedeset hiljada groša.
Bawombo mu batu bobo basadila mazi banata zibuku ziawu, bayoka ziawu va meso ma batu boso. Thalu yifua zibuku beni yiba nduka-ndukamakuma tanu ma zimili zi bivanza.
20 Tako zdravo rastijaše i nadvlaðivaše rijeè Gospodnja.
Mu lulendo lolo mambu ma Pfumu matembikinina ayi mamonisa zingoloziandi.
21 I kad se ovo svrši, namisli Pavle da proðe preko Maæedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reèe: pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti.
Mambu mama bu mavioka, Polo wukubika nzila mu mabanza mandi muviokila ku Maseduani ayi ku Akayi ayi mu kuenda ku Yelusalemi bu katuba: —Minu mana ba kuna, mfueti kuenda ku Loma.
22 I posla u Maæedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji.
Wutuma bisadi biba salanga yandi va kimosi Timote ayi Elasitusi, ku Maseduani vayi niandi veka wusiala fioti ku Azi.
23 A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega,
Vayi muna thangu beni, khindu yitotuka ku Efeso mu diambu di nzila yi Pfumu.
24 Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji graðaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao,
Bila mutu wumosi, dizina diandi Demetiliwusi, wuba fulanga bisengo, niandi wuba vanganga zinzo zi nzambi zi Alitemisi, nzambi yimosi yi nketo, wuvana diluaku dibakila zimbongo ziwombo kuidi bisadi biandi.
25 On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reèe: ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje;
Wukutikisa bisadi biandi ayi batu bobo baba salanga bisalu bi ntindu wowo, wuba kamba: —Zikhomba, luzebi kueno ti mamboti meto mu kisalu kiaki madi.
26 I vidite i èujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreæi: to nijesu bogovi što se rukama èovjeèijim grade.
Lulembo moni ayi lulembo wi, bika sia ti mu Efeso kaka vayi nate mu Azi dioso, mambu malembo vangi Polo diodi dilembo kambisilanga batu ti zinzambi ziozi zivangulu mu mioko mi batu zisi kuandi zinzambi ko ayi batu bawombo kavukumuni.
27 I ne samo što æe ova nesreæa doæi na naš zanat da ne prolazi, nego se neæe mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašæe velièanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje.
Bika sia ti kioki kisalu kieto kuandi ki kuiza fui vayi ayi nzo nzambi yi Alitemisi, nzambi yinneni yi nketo, yikuiza kambu kinzukungu. Buna dilenda ba ti batu balendi buela kinzikanga Alitemisi ko, nzambi yoyi Azi dioso ayi nza yimvimba bansambilanga!
28 A kad oni ovo èuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreæi: velika je Dijana Efeska!
Batu bu bawa mambu momo, bafuema ayi batona yamikina: —Alitemisi di basi Efeso widi wunneni!
29 I sav se grad napuni bune: i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maæedonije, drugove Pavlove.
Divula dioso di Efeso dikota divunzi ayi mu kithuadi, bakota mu nzo yi bisavu. Bavitumuna Ngayusi ayi Alisitalike basi Maseduani, bakundi baba kibanga va kimosi ayi Polo.
30 A kad Pavle šæaše da ide meðu narod, ne dadoše mu uèenici.
Polo bu kaba mayindu ma kota kuna kuba batu, minlongukiminkandika.
31 A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujuæi ga da ne izlazi na zborište.
Bapfumu bankaka zi zunga kina ziozi baba bakundi ba Polo bamfidisila thumu ti kabika kuenda ku nzo yi bisavu.
32 Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smuæen, i najviše ih ne znadijahu zašto su se skupili.
Divuda dinneni dibua mu nkangu, bankaka bayamikina diambu diadi; bankaka diambu dina. Bawombo mu bawu basia sudika ko bila mbi bakutikinina.
33 A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šæaše da odgovori narodu.
Bayuda babonga alekizande va khati nkangu, bantula ku ntuala ayi batu bankaka. Niandi wuvumuna koko kuandi mu diambu wuzola nuanina batu bandi va ntuala nkangu.
34 A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: velika je Dijana Efeska.
Vayi bu babakula ti niandi Nyuda, buna baluta buela yamikina ngolomu mbembo yimosi nduka-nduka mu tezo ki zithangu zizole ti: —Alitemisi yi basi Efeso widi wunnene!
35 A pisar utišavši narod reèe: ljudi Efesci! Ko je taj èovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski?
Bosi nsoniki wu divula diyiza lembika biyoko; diba kamba: —A basi Efeso! A nani mu batu zimbulu ti divula di basi Efeso didi divula dinkebanga nzo yi nzambi yi Alitemisi wunneni ayi tumba kiandi kioki kiba ku diyilu e?
36 Kad dakle to ne može niko odreæi, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne èinite;
Bu didi ti diambu diadi didi di kiedika, buna mboti luba dio sui, lubika vanga diambu mu kambu yindula.
37 Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju.
Bila batu bobo luneti vava basi yiba bima mu nzo nzambi ko ayi basi finga nzambi eno yinketo ko.
38 A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga.
Enati Demetiliwusi ayi batu beti sala yandi bawu babeki mutu mambu, ntilibinadu widi wuzibuka ayi mazuzi madi; buna balenda kuawu fundana.
39 Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini.
Enati mambu mankaka madi yeno ma buela, buna mela talu ku lukutukunu boso buididi Mina.
40 Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednoga uzroka nema kojijem bismo se mogli opravdati za ovu bunu.
Bila balenda kutufunda banga batu batotudi khindu mu diambu di mambu mavangimini buabu ayi bila kikadi monika kioki tukutikinini, buelatulendi baka diambu di vutula ko enati batuyuvudi.
41 I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao.
Bu kamana tuba mambu momo; wutulula nkangu.

< Dela apostolska 19 >