< Dela apostolska 16 >

1 Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka;
Polo wutula ku Delibe ayi ku Lisitele. Kuna kuba nlonguki wumosi, dizina diandi Timote; ngudi andi wuba Nyuda wutambula phulusu vayi dise diandi diba muisi Ngelese.
2 Za njega dobro svjedoèahu braæa koja bijahu u Listri i u Ikoniji.
Bakhomba baba ku Lisitele ayi ku Ikoniumi zitelimina Timote kimbangi kimboti.
3 Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk.
Polo wuzola ti Timote kenda yandi. Bu kambonga, buna wunzengisa nitu yi kibakala mu diambu di Bayuda bobo baba mu bibuangu bina bila batu boso bazaba ti dise diandi wuba muisi Ngelese.
4 I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu.
Mu mavula moso baviokila, basamuna mambu mazenga bamvuala ayi bakulutu ba Yeluzalemi ayi baba lomba batumimina mambu beni.
5 A crkve se utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više.
Mabundu maba makinda mu minu ayi ntalu yi batu yibuelama lumbu ka lumbu.
6 A kad proðoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeè u Aziji.
Bosi basabuka Filingi ayi tsi yi Ngalatiya bila Pheve Yinlongo wuba kandika babika longa mambu ma Nzambi ku Azi.
7 A kad doðoše u Misiju šæadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade.
Bu batula ku ndilu yi tsi yi Misi, bazola kuenda ku Bitini vayi Pheve yi Yesu yisia kuba vana minsua ko.
8 A kad proðoše Misiju, siðoše u Troadu.
Vayi bu baviokila ku Misi, bayenda ku Tolowasi.
9 I Pavlu se javi utvara noæu: bješe jedan èovjek iz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i govoreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam.
Va builu, Polo wumona tsongolo. Wumona muisi Maseduani wuntelimina va ntuala ayi wunleba: —A Tata, lemvuka! Yiza ku Maseduani mu kutusadisa!
10 A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziðemo u Maæedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanðelje.
Tsongolo yoyi bu yivioka, tutomba nzila mu kuenda ku Maseduani bila tumona ti niandi veka Nzambi wututela mu kuenda longi kuna Nsamu wumboti.
11 A kad se odvezosmo iz Troade, doðosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj,
Tukota mu masuwa ku Tolowasi bosi tuyenda ku sanga ki Samotalasi. Mu lumbu kilanda, tutula ku Neyapolisi.
12 A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana.
Bosi tuyenda ku Filipi, divula dimosi dinneni di Maseduani diba mu mioko mi luyalu lu basi Loma. Bilumbu biwombo tukadila kuna.
13 A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale.
Mu lumbu ki saba, bu tutotuka ku divula, tuyenda ku muenda nlangu wuba ku difula di buala bila kuawu tubanzila kuidi buangu ki lusambulu. Tuvuanda ayi tusolula ayi baketo bobo bayiza kutakana.
14 I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na rijeèi Pavlove.
Nketo wumosi, mu bobo baba nwa, dizina diandi Lidi, wuba muisi Tiatile; minledi mimbuaki kaba nsumbisanga. Wuba kinzikanga Nzambi. Pfumu wuzibula ntimꞌandi muingi kawa bumboti mambu ma Nzambi malonga Polo.
15 A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas.
Bu kabotama va kimosi ayi nzoꞌandi, wutuleba bu katukamba: —Enati lumueni ti ndidi wukuikama mu Pfumu buna luiza lukota ku nzoꞌama ayi luvuanda kuna. Buna wutuleba ngolo.
16 A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima.
Lumbu kimosi bu tuba kuenda ku sambila. Tudengana mvika wumosi wu nketo wuba ayi pheve yimbimbi, yoyi kaba bikudilangamambu. Zimbikudulu ziandi zivana bapfumu bandi zimbongo ziwombo.
17 Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija.
Mvika beni wu nketo, wutulandakana ayi wuyamikina: —“Tala; batu baba badi bisadi bi Nzambi yi zangama, bawu balembo lulongi nzila yi phulusu.”
18 I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas.
Bilumbu biwombo kavangila buawu. Polo wumona kiadi mu tezo kiviokakana, wutala ku mbusa bosi wukamba pheve yimbimbi: —Mu dizina di Yesu Klisto, ndikutuma totuka mu ndumba yayi! Pheve yimbimbi yitotuka muna thangu yina.
19 A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima.
Bapfumu zi mvika beni wu nketo bu zimona ti diana di buela bakila zimbongo dimana, buna zikanga Polo ayi Sila, babakoka va buangu ki batu bawombo ayi va ntuala mazuzi.
20 I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu,
Baba funda kuidi bapfumu zi ntiliminadu ayi batuba: —Batu baba badi Bayuda, balembo tudi divunzi mu divula dieto.
21 I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
Balembo longi khadulu yoyi beto basi Loma tulendi kikinina ko ayi tulendi sadila ko.
22 I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
Nkangu wu batu wufuemina Polo ayi Sila. Buna bapfumuzi ntiliminadu zituma babavula minledi ayi bababeta bikoti.
23 I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva.
Bu babetolo ngolo, bosi baba kotisa mu nloko ayi bavana lutumunu kuidi nsungi wu nloko kaba sunga bumboti.
24 Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
Nsungi bu katambula lutumunu lolo, buna wuba tula mu vinga ki khati kidi muna khati nloko. Bosi wukangikisa malu mawu mu bitini bi makunzi ma mabaya.
25 A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
Nduka-nduka midi miphipa, Polo ayi Sila basambila ayi bayimbidila Nzambi, bobo bankaka baba mu nloko ba bawa.
26 A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
Buela zimbukila ntoto weka nikuka ngolo nate zifondasio zi nloko zinikuka, mielo mioso mi nloko mimana zibuka; zisieni zioso zi batu baba mu nloko zitabuka.
27 A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji.
Nsungi wu nloko wukotuka ayi bu kamona ti mielo mioso mimana zibuka; wutotula sabala kiandi ayi wuzola kukivonda bila kabanzilati batu ba nloko batina.
28 A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.
Vayi Polo wuyamikina mu mbembo yingolo: —Bika kukivanga mbimbi, bila beto boso tuidi vava!
29 A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili;
Nsungi wu nloko wulomba muinda, wukota muna khati nloko, wufukama va ntuala Polo ayi Sila mu lukhuku.
30 I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?
Wuba totula ku nganda ayi wuba yuvula: —A bamueni, mbi phanga muingi ndivuka e?
31 A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj.
Bamvutudila: —Wilukila Pfumu Yesu, buna mawu vuka ngeyo ayi nzo aku!
32 I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.
Banlonga mambu ma Pfumu ayi batu boso baba mu nzoꞌandi.
33 I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
Muna builu, muna thangu beni, nsungi wu nloko wusukula ziphuta ziawu. Niandi wubotama va kimosi ayi nzo andi yoso.
34 I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.
Wunata Polo ayi Sila ku nzoꞌandi, wuba vana bidia. Nzo andi yoso yimonakhini mu diambu bawilukila Nzambi.
35 A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka.
Va nsuka, bapfumu zituma batu muingi bakamba nsungi wu nloko: —Yekula batu beni!
36 A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom.
Bosi nsungi wu nloko wukamba buawu kuidi Polo ti: —Bapfumu zitumini batu muingi ndiluyekula. Totukeno ayi yendanomu ndembama!
37 A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas.
Vayi Polo wuvutula: —Nana, beto tuidi basi Loma; basi kutusambisa ko; batubetisidi bikotiva meso ma batu; batukotisidi mu nloko. Vayi buabu batidi ku tuyekula mu kinsueki e! Nana! Biza tutotula bawu veka!
38 A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani;
Batu bana bayenda kamba nsamu beni kuidi bapfumu. Bosi bapfumu zimonaboma bu ziwa ti Polo ayi Sila badi basi Loma.
39 I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada.
Bayenda kuna nloko, baleba Polo ayi Sila; babatotula ayi babalombababotuka mu divula dina.
40 A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.
Polo ayi Sila bu batotuka mu nloko, bayenda ku nzo Lidi. Kunabamona bakhomba ayi babakindisa. Bosi bayenda kuawu.

< Dela apostolska 16 >