lUkaH 17
1 itaH paraM yIzuH ziSyAn uvAca, vighnairavazyam AgantavyaM kintu vighnA yena ghaTiSyante tasya durgati rbhaviSyati|
O Isus phendas pire učenikonenđe: “O iskušenje moraš te avel, ali teško e manušešće kroz savo avel o iskušenje.
2 eteSAM kSudraprANinAm ekasyApi vighnajananAt kaNThabaddhapeSaNIkasya tasya sAgarAgAdhajale majjanaM bhadraM|
Kasave manušešće avilosas majlačhe te phanden lešće mlinsko bar oko e kor, thaj te čhuden les ando more, nego te crdel po bezeh jećhe katar akala manuša saven si cara paćipe.
3 yUyaM sveSu sAvadhAnAstiSThata; tava bhrAtA yadi tava kiJcid aparAdhyati tarhi taM tarjaya, tena yadi manaH parivarttayati tarhi taM kSamasva|
Upozoriv tumen! Ako ćiro phral savo si verniko pogrešil, ukori les thaj jartosar lešće ako pokajilpe.
4 punarekadinamadhye yadi sa tava saptakRtvo'parAdhyati kintu saptakRtva Agatya manaH parivartya mayAparAddham iti vadati tarhi taM kSamasva|
Pa ako vi efta drom po đes sagrešil protiv tute thaj efta drom po đes avel thaj phenel tuće: ‘Jartosar manđe. Pogrešisardem!’, jartosar lešće.”
5 tadA preritAH prabhum avadan asmAkaM vizvAsaM varddhaya|
E apostolurja phendine e Gospodešće: “Trubul amen majbut paćipe. Phen amenđe sar te dobis!”
6 prabhuruvAca, yadi yuSmAkaM sarSapaikapramANo vizvAsosti tarhi tvaM samUlamutpATito bhUtvA samudre ropito bhava kathAyAm etasyAm etaduDumbarAya kathitAyAM sa yuSmAkamAjJAvaho bhaviSyati|
O Gospod phendas lenđe: “Te avel tumen paćipe gajda cikno sago kaj si e gorušicako zrno, phendinesas akale dudošće: ‘Inkaltu e korenosa thaj presaditut ando more!’, thaj vo presadisajlosas.
7 aparaM svadAse halaM vAhayitvA vA pazUn cArayitvA kSetrAd Agate sati taM vadati, ehi bhoktumupaviza, yuSmAkam etAdRzaH kosti?
Ko tumendar phenela pire slugašće savo oril ili lel sama pe stoka, kana boldela pes andar o polje thaj del ando ćher: ‘Av brzo thaj beš pale sinija?’
8 varaJca pUrvvaM mama khAdyamAsAdya yAvad bhuJje pivAmi ca tAvad baddhakaTiH paricara pazcAt tvamapi bhokSyase pAsyasi ca kathAmIdRzIM kiM na vakSyati?
Či umesto godova phenena lešće gajda: ‘Ćer manđe večera! Čhov e kecelja pe tute thaj služisar man dok hav thaj pijav, pale godova tu haja thaj pijeja?’
9 tena dAsena prabhorAjJAnurUpe karmmaNi kRte prabhuH kiM tasmin bAdhito jAtaH? netthaM budhyate mayA|
E slugašće pale godova či zahvalilpe kaj vo samo ćerel piri bući.
10 itthaM nirUpiteSu sarvvakarmmasu kRteSu satmu yUyamapIdaM vAkyaM vadatha, vayam anupakAriNo dAsA asmAbhiryadyatkarttavyaM tanmAtrameva kRtaM|
Gajda vi tumen: kana sen poslušne e Devlešće, phenen: ‘Sluge sam save či zaslužin pohvala! Ćerdam samo so samas udžile te ćeras!’”
11 sa yirUzAlami yAtrAM kurvvan zomiroNgAlIlpradezamadhyena gacchati,
Gajda dok putuilas majdur prema o Jerusalim, o Isus naćhelas maškar e Samarijaći thaj e Galilejaći regija.
12 etarhi kutracid grAme pravezamAtre dazakuSThinastaM sAkSAt kRtvA
Kana delas ande varesosko gav, angle leste avile deš gubavcurja. Ačhiline cara majdur
13 dUre tiSThanata uccai rvaktumArebhire, he prabho yIzo dayasvAsmAn|
thaj počnisardine te čhon muj: “Isuse, Sikavneja, smiluisar tut amenđe!”
14 tataH sa tAn dRSTvA jagAda, yUyaM yAjakAnAM samIpe svAn darzayata, tataste gacchanto rogAt pariSkRtAH|
Kana o Isus dikhla len, phendas lenđe: “Džan thaj sikaven tumen e rašajenđe te dićhen tumen thaj phenen dali sen saste!” Thaj dok džanas dromesa sastile katar e guba.
15 tadA teSAmekaH svaM svasthaM dRSTvA proccairIzvaraM dhanyaM vadan vyAghuTyAyAto yIzo rguNAnanuvadan taccaraNAdhobhUmau papAta;
Jek lendar dikhla kaj sastilo, boldape thaj slavisarda e Devle andar sasto glaso.
16 sa cAsIt zomiroNI|
Čhudape pe koča angle Isusešće pungre thaj zahvalisarda lešće. A sas godova varesavo manuš andar e Samarija.
17 tadA yIzuravadat, dazajanAH kiM na pariSkRtAH? tahyanye navajanAH kutra?
O Isus phučla: “Či li sastile deš džene? Kaj si okola inja?
18 IzvaraM dhanyaM vadantam enaM videzinaM vinA kopyanyo na prApyata|
Dali nijek lendar či boldape te del slava e Devlešće osim akava tuđinco?”
19 tadA sa tamuvAca, tvamutthAya yAhi vizvAsaste tvAM svasthaM kRtavAn|
Askal phenda e manušešće savo sastilo: “Ušti thaj dža. Ćiro paćipe ande mande spasisarda tut!”
20 atha kadezvarasya rAjatvaM bhaviSyatIti phirUzibhiH pRSTe sa pratyuvAca, Izvarasya rAjatvam aizvaryyadarzanena na bhaviSyati|
E fariseja phučline e Isuse: “Kana avela e Devlesko carstvo?” A vo phenda lenđe: “E Devlesko carstvo či avela e znakonenca save e manuša šaj promatrin gajda te šaj dićhel pes.
21 ata etasmin pazya tasmin vA pazya, iti vAkyaM lokA vaktuM na zakSyanti, Izvarasya rAjatvaM yuSmAkam antarevAste|
Naštik phenelape: ‘Aketalo akate!’, ili: ‘Eketalo okote!’ Ake e Devlesko carstvo si maškar tumende!”
22 tataH sa ziSyAn jagAda, yadA yuSmAbhi rmanujasutasya dinamekaM draSTum vAJchiSyate kintu na darziSyate, IdRkkAla AyAti|
Pale godova phendas e učenikonenđe: “Avela e vrjama kana kamena te dićhen jek katar e đesa kana me, o Čhavo e Manušesko, vladiva sago o caro, ali či dićhena godova đes.
23 tadAtra pazya vA tatra pazyeti vAkyaM lokA vakSyanti, kintu teSAM pazcAt mA yAta, mAnugacchata ca|
Askal phenena tumenđe: ‘Eketalo okote, aketalo akate!’ Ali na džan thaj na prasten inća!
24 yatastaDid yathAkAzaikadizyudiya tadanyAmapi dizaM vyApya prakAzate tadvat nijadine manujasUnuH prakAziSyate|
Kaj sago e munja kaj sevil pe jek krajo e nebosko thaj rasvetlil sa džike aver krajo, gajda avela vi manca, e Manušešće Čhavesa, ando mungro đes.
25 kintu tatpUrvvaM tenAnekAni duHkhAni bhoktavyAnyetadvarttamAnalokaizca so'vajJAtavyaH|
Ali majsigo trubuv but te pretrpiv thaj akava naraštaj trubula te odbacil man.
26 nohasya vidyamAnakAle yathAbhavat manuSyasUnoH kAlepi tathA bhaviSyati|
Thaj sago kaj sas ande Nojašći vrjama gajda avela vi ando đes kana avava me o Čhavo e Manušesko.
27 yAvatkAlaM noho mahApotaM nArohad AplAvivAryyetya sarvvaM nAnAzayacca tAvatkAlaM yathA lokA abhuJjatApivan vyavahan vyavAhayaMzca;
E manuša hanas, pijenas, ženinaspe thaj udainaspe dži ko đes dok o Noje či dijas ando baro brodo, thaj avilo o potop thaj uništisardas sa so nas ando baro brodo.
28 itthaM loTo varttamAnakAlepi yathA lokA bhojanapAnakrayavikrayaropaNagRhanirmmANakarmmasu prAvarttanta,
Askal avela sago kaj sas dumut kana trailas o Lot: Kana e manuša ando gav savo akhardolas Sodoma, hanas thaj pijenas, ćinenas thaj bićinenas, sadinas thaj gradinas,
29 kintu yadA loT sidomo nirjagAma tadA nabhasaH sagandhakAgnivRSTi rbhUtvA sarvvaM vyanAzayat
sa dži ke detharin kana o Lot inkljisto andar o gav Sodoma, a askal andar o nebo zapljuštisarda e jag thaj o sumpor thaj uništisardas sa okolen save ačhiline ando gav.
30 tadvan mAnavaputraprakAzadinepi bhaviSyati|
Isto gajda iznenada avela ando đes kana boldava man me o Čhavo e Manušesko.
31 tadA yadi kazcid gRhopari tiSThati tarhi sa gRhamadhyAt kimapi dravyamAnetum avaruhya naitu; yazca kSetre tiSThati sopi vyAghuTya nAyAtu|
Gajda ande okova đes, ko avela po krovo, a lešće stvarja si ando ćher, neka na fuljel te lel len. Thaj ko si ande njive, neka či boldel pes palpale te lel vareso pesa.
32 loTaH patnIM smarata|
Den tumen gođi sar muli e Lotošći romnji!
33 yaH prANAn rakSituM ceSTiSyate sa prANAn hArayiSyati yastu prANAn hArayiSyati saeva prANAn rakSiSyati|
Kaj ko lela sama pe piro trajo te araćhe les, hasarela les; a ko hasarel piro trajo zadobila les palo večnost.
34 yuSmAnahaM vacmi tasyAM rAtrau zayyaikagatayo rlokayoreko dhAriSyate parastyakSyate|
Phenav tumenđe, ande koja rjat kana me boldava man avena duj džene ande jek kreveto. Jek lelape, aver mućelape.
35 striyau yugapat peSaNIM vyAvarttayiSyatastayorekA dhAriSyate parAtyakSyate|
Duj manušnja zajedno meljina o điv; jek lelape, a aver mućelape.
36 puruSau kSetre sthAsyatastayoreko dhAriSyate parastyakSyate|
Duj džene avena ando polje; jek avela lino, a aver ačhela.”
37 tadA te papracchuH, he prabho kutretthaM bhaviSyati? tataH sa uvAca, yatra zavastiSThati tatra gRdhrA milanti|
Pe godova e učenikurja phučline les: “A kaj godova Gospode?” A o Isus phenda lenđe: “Avela očito sago vi akaja poslovica: ‘kaj ćiden pes e lešinarja okote kaj si o mulo telo.’”
