< Luka 17 >

1 O Isus vaćarda pe sikadenđe: “O iskušenje mora te avol, al pharo kolese prekal kaste avol o iskušenje.
A LAILA olelo mai la ia i kana mau haumana, Aole loa e ole ka hiki ana mai o na hoohihia ana, aka hoi, poino ka mea e hiki mai ai ia!
2 Pošukar ka avol lese te phanden baro bar tari vodenica ke lesi kor thaj te čhuden le ano more, nego te inđarol ano greh jekhe tare kala cikne.
Ina ua kauia ka pohaku kaa palaoa ma kona a-i, a e kiolaia oia ilalo i ke kai, e aho ia i ka hoohihia ana i kekahi o keia mau mea uuku.
3 Aračhen tumen! Te grešisada ćiro pačavno phral il phen, vaćar lenđe kaj gova naj šukar. A te pokajisajlo, oprosti lese!
E malama oukou ia oukou iho. A ina hana hewa kou hoahanau ia oe, e ao aku oe ia ia; a ina i mihi oia, e kala aku ia ia.
4 Thaj te efta droma ko đive grešisada premal tute thaj efta droma avilo tute vaćarindoj: ‘Kajiv man,’ oprosti lese.”
A ina ehiku kana hana hewa ana ia oe i ka la hookahi, a ina ehiku kona huli ana mai ia oe i ka la hookahi, me ka olelo, Ua mihi au; e kala aku oe ia ia.
5 E apostolura vaćarde e Gospodese: “De amen po but pačajipe.”
Alaila olelo aku la ka poe lunaolelo i ka Haku, E hoomahuahna oe i ko makou manaoio.
6 O Gospod vaćarda: “Kana bi avola tumen pačajipe gaći cikno sar e gorušicako seme thaj bi vaćarena kale dudinkaće: ‘Ikal tut taro koreno thaj sadi tut ano more!’, bi šunola tumen.
I mai la hoi ka Haku, Ina he manaoio ko oukou e like me ka hua makeke, e hiki ia oukou ke olelo aku i keia laau sukamino, E hehuia'ku, a e kanu hou ia'ku i ke kai, a e hoolohe no ia ia oukou.
7 Savo tumendar ka phenol pe kandinese, savo hunol i phuv il aračhol e bakren, kana iril pe andaro polje: ‘Av akari, beš te xa mangro’? Nijekh tumendar.
Owai kekahi o oukou he kauwa kana e mahiai ana, a e hanai holoholona ana paha, a hoi mai ia mai ka waena mai, e olelo aku, E hele koke mai oe a e noho oe ilalo e ai?
8 Mesto gova ka vaćaren: ‘Ćer manđe te xav! Čhuv tuće i kecelja thaj kande man dok xav thaj pijav! A pale gova šaj i tu te xa thaj te pije.’
Aole anei e olelo aku ia ia, E hoomakaukau oe i ai na'u, e kakoo ia oe iho e lawelawe mai na'u, a pau ka'u ai ana, a me ko'u inu ana; a mahope iho e ai oe a inu hoi?
9 E kandinese ni zahvalil pe o gospodari, golese so si gova lesi bući.
E haawi aku anei oia i ko aloha i ua kauwa la, no kana hana ana i na mea i kauohaia'i? Ke manao nei au aole.
10 Gija i tumen, kana ćeren gova so tumenđe phenda o Dol, vaćaren: ‘Naj sam vredna hvalaće. Samo sam kandine save ćera amari bući.’”
Pela hoi oukou, aia pau i ka hanaia e oukou ka oukou mau mea a pau i kauohaia'i, e olelo oukou, He poe kauwa makou e waiwai ole aku ai; o ko makou pono wale no ka makou i hana'i.
11 Kana o Isus đelo ano Jerusalim, nakhlo maškari granica ki phuv i Samarija thaj i phuv i Galileja.
Eia kekahi, i kona hele ana i Ierusalema, hele ae la ia mawaena o Samaria, a me Galilaia.
12 Thaj kana dija ane jekh foro, arakhlje le deš gubavcura, save ačhena dur.
A i kona komo ana i kekahi kauhale, halawai pu me ia na kanaka lepero he umi; ku kaawale aku la lakou.
13 Von zurale dije vika vaćarindoj: “Isuse, Gospode! Smilui tut pe amende!”
Hookiekie ao la lakou i ka leo, i aku la, E Iesu ke Kumu, e aloha mai ia makou.
14 Kana len dikhlja, vaćarda: “Džan thaj sikaven tumen e sveštenikurenđe.” I gija phirindoj sastile.
A ike mai la, i mai la oia la lakou, E hele oukou o hoiko ia oukou iho i na kahuna. Eia kekahi, i ko lakou hele ana, hoomaemaeia'i lakou.
15 Jekh lendar dikhlja kaj sastilo, irisajlo thaj hvalisada e Devle andare sa o glaso.
A o kekahi o lakou i kona ike ana, ua hoolaia ia, huli mai la ia, hoonani aku la i ke Akua me ka leo nui.
16 Pelo angle Isusese pingre thaj zahvalisajlo. Gova sasa Samarijanco.
A moe iho la ilalo ke alo, ma kona mau wawae, hoomaikai aku la. No Samaria no hoi ia.
17 Tegani o Isus pučlja le: “Na li sastiljen deš džene? Kaj si kola enja?
Alaila olelo mai la Iesu, ninau mai la, Aole anei he umi ka poe i hoomaemaeia? Auhea la na mea eiwa?
18 Sar maškar lende ni arakhlja pe nijekh te iril pe te zahvalil e Devlese, nego samo kava manuš andari aver phuv?”
Aole anei i ikeia kakahi mea e ae i huli mai e hoonani i ke Akua, o keia kanaka e wale no anei?
19 Tegani vaćarda lese: “Ušti thaj dža! Ćiro pačajipe spasisada tut.”
I mai la hoi oia ia ia, E ku oe iluna, e hele aku; ua ola oe i kou manaoio.
20 Jekh đive pučlje e fariseja e Isuse: “Kana ka avol o Carstvo e Devleso?” O Isus phenda lenđe: “O Carstvo e Devleso ni ka avol te dičhol pe jakhencar.
Ninau aku la ka poe Parissio i ka manawa e hiki mai ai ke aupuni o ke Akua. Olelo mai la oia ia lakou, i mai la, Aole ma ka ike maka ka hiki ana mai o ke aupuni o ke Akua.
21 Ni ka vaćarol pe: ‘Aktalo, kate si’, il: ‘Odori si!’ Golese kaj o Carstvo e Devleso si maškar tumende!”
Aole e olelo mai kanaka, Eia hoi maanei! a, aia hoi mao! no ka mea, aia hoi iloko o oukou ke aupuni o ke Akua.
22 A pe sikadenđe o Isus phenda: “Ka avol o vreme kana ka manđen te dičhen man barem jekh đive kana me, o Čhavo e manušeso, ka vladiv sar caro, al ni ka šaj.
Alaila i mai la ia i ka poe haumana, E hiki mai ana na la e ake ai oukou e ike i kekahi la o ke Keiki a ke kanaka, aole hoi oukou e ike.
23 Tegani e manuša ka vaćaren tumenđe: ‘Ak, kate si’, il: ‘Ek, odori!’ Al ma ikljen thaj ma prasten lencar te roden man.
A olelo mai lakou ia oukou, Eia hoi maanei; a, aia hoi mao; mai hele aku oukou, mai hahai aku hoi.
24 Golese so me, o Čhavo e manušeso, kana ka avav sar i munja so strefil andaro nebo thaj ka svetliv sa so si talo nebo.
No ka mea, e like me ka uila e anapu mai ana ma kekahi aoao mai o ka lani, a alohilohi aku ma kekahi aoao o ka lani, pela no ke Keiki a ke kanaka i kona la.
25 Al angleder trubul but te avav mučimo thaj kala kuštika mora čhuden man pestar.
Aka, e hana ino nui ia mai oia mamua, a e wailanaia no hoi e ia hanauna.
26 Thaj sar sasa ano vreme e Nojaso, gija i ka avol ane đivesa kana me, o Čhavo e manušeso, ka avav.
A e like me ka hana ana i na la o Noa, pela auanei ka hana ana i na la o ke Keiki a ke kanaka.
27 Xalje, pilje, lije pe, dije pe dži kova đive dži kana o Noja đelo ano brodo. Tegani avilo o baro paj thaj tasile sa kola save ni sesa ano brodo.
Ua ai lakou, ua inu hoi, ua mare ae, ua hoopalauia no hoi a hiki i ka la i komo ai o Noa iloko o ka halelana, a hiki mai ke kaiakahinalii, a luku iho la ia lakou a pau.
28 Gija sasa i ano vreme kana živisada o Lot. E manuša ano foro i Sodoma xalje, pilje, ćinde, bićinde, sadisade thaj vazdije čhera.
E like hoi me ka hana ana i na la o Lota; ua ai lakou, ua inu hoi, ua kuai lilo mai, a kuai lilo aku, ua kanu, ua kukulu hale no hoi;
29 Al ano đive kana iklilo o Lot andari Sodoma, čalada i jag thaj taro nebo pele žuta bara save phabon thaj mudarde sa kolen so ačhile ano foro.
A i ka la i hele aku ai o Lota mawaho o Sodoma, i ua mai la ke ahi a me ka luaipele, mai ka lani mai, a luku iho la ia lakou a pau.
30 Gija ka avol i ane gova đive, kana ka avav me, o Čhavo e manušeso.
Pela uanei i ka la e hoikeia mai ai ke Keiki a ke kanaka.
31 Ane gova đive ko ka avol ko krovo, a lese stvara ano čher andre, ma te uljol te lol len! Thaj ko si ano polje, ma te iril pe ano foro pale pe stvara.
A i kela la, o ke kanaka maluna o ka hale, a he waiwai kona maloko o ka hale, mai iho ia ilalo e lawe aku ia; pela hoi, o ka mea ma ka waena, mai hoi ae ia.
32 Den tumen gođi so sasa e Lotese romnjasa!
E hoomanao i ka wahine a Lota.
33 Ko dičhol te aračhol piro džuvdipe, ka hasarol le, al ko hasarol piro džuvdipe, ka aračhol le.
O ka mea e hoopapau e malama i kona ola nei, e lilo kona ola, a o ka mea e lilo kona ola nei, e hoomau no ia i kona ola.
34 Vaćarav tumenđe, ane goja rat kana ka avav, duj manuša ka pašljon ko than e pašljimaso: jekh ka lol pe, a dujto ka avol ačhado.
Ke hai aku nei au ia oukou, ia po, e moe no na kanaka elua ma ka moe hookahi; e laweia'ku kekahi, a e waiho no kekahi.
35 Thaj duj džuvlja ka meljin ano mlin: jekh ka lol pe, a i dujto ka avol ačhadi.
Elua hoi wahine e wili pu ana; e laweia'ku kekahi, a e waiho no kekahi.
36 [Duj murša ka aven ki njiva: jekh ka lol pe, a dujto ka avol ačhado.]”
Ma ka waena no na kanaka elua; e laweia'ku kekahi, a e waiho no kekahi.
37 Tegani e sikade pučlje e Isuse: “Kaj, Gospode?” Vov phenda lenđe: “Kaj si o mulo telo, odori ćiden pe i e lešinara.”
A ninau aku la lakou, i aku la ia ia, Aihea, e ka Haku? I mai la hoi oia ia lakou, A i ka wahi e waiho ai ke kino, ilaila na aeto e akoakoa ai.

< Luka 17 >