Luka 6
1 Jek savato kana o Isus naćhelas maškar e njive, lešće učenikurja trgonas o điv e vastenca thaj hanas.
Factum est autem in Sabbato secundo, primo, cum transiret per sata, vellebant discipuli eius spicas, et manducabant confricantes manibus.
2 A varesave katar e fariseja phendine e Isusešće: “Sostar ćeren, okova so po zakono naj muklo te ćerelpe savatone?”
Quidam autem Pharisæorum, dicebant illis: Quid facitis quod non licet in Sabbatis?
3 A o Isus phendas lenđe: “Sigurno čitosardine ando Sveto lil so o David ćerdas, kana vo thaj okola save sas lesa bokhajle a nas len so te han.
Et respondens Iesus ad eos, dixit: Nec hoc legistis quod fecit David, cum esurisset ipse, et qui cum illo erant?
4 Dijas ande Devlesko ćher thaj lijas e svete mangre save či tromal te hal khonik osim e rašaja, hala thaj dija vi okolenđe save džanas pale leste.”
Quomodo intravit in domum Dei, et panes propositionis sumpsit, et manducavit, et dedit his, qui cum ipso erant: quos non licet manducare nisi tantum sacerdotibus?
5 Thaj phendas lenđe: “Kaj me, o Čhavo e Manušesko, gospodari sem e savatosko.”
Et dicebat illis: Quia Dominus est Filius hominis, etiam Sabbati.
6 A jek aver savato, o Isus dija ande sinagoga thaj sikavelas, a kote sas jek manuš e šuće vastesa.
Factum est autem in alio Sabbato, ut intraret in synagogam, et doceret. Et erat ibi homo, et manus eius dextra erat arida.
7 E fariseja thaj e sikavne e Mojsiješće zakonestar inćarenas e jakha pe leste te dićhen dali sastarela ando savato te došaren les.
Observabant autem scribæ, et Pharisæi si in Sabbato curaret: ut invenirent unde accusarent eum.
8 A vo džanglas e gndimata lenđe thaj phendas e manušešće e šuće vastesa: “Ušti thaj ač maškare.” A vo uštilo thaj ačhilo angle manuša.
Ipse vero sciebat cogitationes eorum: et ait homini, qui habebat manum aridam: Surge, et sta in medium. Et surgens stetit.
9 A o Isus phendas lenđe: Te phučav tumen: “Dali tromalpe savatone te ćerelpe lačhipe ili bilačhipe, o trajo te spasilpe ili te hasarelpe?” A von samo ačhenas.
Ait autem ad illos Iesus: Interrogo vos si licet Sabbatis benefacere, an male: animam salvam facere, an perdere?
10 O Isus dikhlas pe lende savorende thaj phendas e manušešće e šuće vastesa: “Inzar ćo vas.” A vo ćerda gajda thaj o vas lesko sastilo thaj sas sasto sago vi aver.
Et circumspectis omnibus dixit homini: Extende manum tuam. Et extendit: et restituta est manus eius.
11 A e fariseja thaj e sikavne e Mojsiješće zakonestar holjajle thaj ćerdine svato maškar pende so te ćeren e Isuseja.
Ipsi autem repleti sunt insipientia, et colloquebantur ad invicem, quidnam facerent Iesu.
12 Ande godoja vrjama o Isus đelo pe gora te molilpe. Okote ačhilo sasti rjat thaj molilaspe e Devlešće.
Factum est autem in illis diebus, exiit in montem orare, et erat pernoctans in oratione Dei.
13 Thaj kana avilo o đes, akhardas pire e učenikonen thaj losarda maškarlende e dešudujen, thaj akharda len apostolurja a lenđe alava sas:
Et cum dies factus esset, vocavit discipulos suos: et elegit duodecim ex ipsis (quos et Apostolos nominavit)
14 O Simon (saves akharenas Petar), thaj o Andrija (e Petresko phral), o Jakov thaj o Jovan, o Filip thaj o Vartolomej,
Simonem, quem cognominavit Petrum, et Andream fratrem eius, Iacobum, et Ioannem, Philippum, et Bartholomæum,
15 o Matej thaj o Toma, o Jakov (savo sas čhavo e Alfejevesko) thaj o Simon (savo sas pobunjeniko),
Matthæum, et Thomam, Iacobum Alphæi, et Simonem, qui vocatur Zelotes,
16 o Juda (čhavo e Jakovesko), thaj o Juda (andar o gav Iskariot, savo izdaisarda les).
et Iudam Iacobi, et Iudam Iscariotem, qui fuit proditor.
17 Pale godova o Isus fuljisto lenca tele katar e gora thaj ačhilo po ravno than. Okote sas baro brojo lešće učenikurja thaj o silno them andar o krajo e judejako, andar o Jerusalimo, andar e tirske thaj andar e sidonske gava pašo more.
Et descendens cum illis, stetit in loco campestri, et turba discipulorum eius, et multitudo copiosa plebis ab omni Iudæa, et Ierusalem, et maritima, et Tyri, et Sidonis,
18 Von aviline te ašunen les thaj te sastarel len katar lenđe nasvalimata, a avenas vi okola saven mučinas e bilačhe duhurja, a o Isus oslobodilas len.
qui venerant ut audirent eum, et sanarentur a languoribus suis. Et qui vexabantur a spiritibus immundis, curabantur.
19 Thaj sa o them rodelas te čhon pire vas pe leste, kaj andar leste inkljelas e sila thaj von sa sastonas.
Et omnis turba quærebat eum tangere: quia virtus de illo exibat, et sanabat omnes.
20 Vo dikhla pe pire učenikurja thaj phendas: “Blago tumenđe save sen čore, kaj si tumaro e Devlesko carstvo.
Et ipse elevatis oculis in discipulis suis, dicebat: Beati pauperes: quia vestrum est regnum Dei.
21 Blago tumenđe save sen akana bokhale, kaj čaljona. Blago tumenđe save akana roven, kaj asana.
Beati, qui nunc esuritis: quia saturabimini. Beati, qui nunc fletis: quia ridebitis.
22 Blago tumenđe kana e manuša mrzana tumen, kana odbacina tumen, kana ladžarena tumen, thaj kana phenena pale tumende kaj sen bilačhe, zbog godova kaj paćan ande mande, ando Čhavo e Manušesko!
Beati eritis cum vos oderint homines, et cum separaverint vos, et exprobraverint, et eiicerint nomen vestrum tamquam malum propter Filium hominis.
23 Radujin tumen ande godola đesa thaj ćhelen e bahtatar, kaj bari si tumari nagrada po nebo! Kaj sa godova bilačhipe isto gajda amaro them ćerelas amare prorokonenđe ande lenđi vrjama.
Gaudete in illa die, et exultate: ecce enim merces vestra multa est in cælo: secundum hæc enim faciebant Prophetis patres eorum.
24 Ali teško tumenđe save sen akana barvale, kaj već primisardine e uteha tumari.
Verumtamen væ vobis divitibus, quia habetis consolationem vestram.
25 Teško tumenđe kaj sen akana čaljarde, kaj bokhavona. Teško tumenđe kaj asan akana, kaj rovena thaj tuguina.
Væ vobis, qui saturati estis: quia esurietis. Væ vobis, qui ridetis nunc: quia lugebitis et flebitis.
26 Teško tumenđe kana savora lačhe mothona pale tumende, kaj isto gajda amaro them ćerelas amare hohamne prorokonenđe ande lenđe vrjama.”
Væ cum benedixerint vobis homines: secundum hæc enim faciebant pseudoprophetis patres eorum.
27 “Ali tumenđe save ašunen phenav: Volin tumare dušmajen! Ćeran lačhipe okolenđe save mrzan tumen!
Sed vobis dico, qui auditis: Diligite inimicos vestros, benefacite his, qui oderunt vos.
28 Blagoslovin okolen kaj den tumen romaja! Molin tumen e Devlešće pale okola save vređon tumen.
Benedicite maledicentibus vobis, et orate pro calumniantibus vos.
29 Ako vareko pećel tut pe jek rig e muješći, bolde lešće vi aver rig. Ako vareko lijas ćiro ogrtači, deles vi ćiro gad.
Et qui te percutit in maxillam, præbe et alteram. Et ab eo, qui aufert tibi vestimentum, etiam tunicam noli prohibere.
30 Ko manđel tutar vareso, de les. A okolestar kaj otmil ćiro, na rode palpale.
Omni autem petenti te, tribue: et qui aufert quæ tua sunt, ne repetas.
31 Thaj askal sar kaman te ćeren e manuša tumenđe, gajda ćeren vi tumen lenđe.
Et prout vultis ut faciant vobis homines, et vos facite illis similiter.
32 Ako volin samo okolen save tumen volin, sošći avela tumari nagrada? Kaj vi e bezehale volin samo okolen save len volin.
Et si diligitis eos, qui vos diligunt, quæ vobis est gratia? Nam et peccatores diligentes se diligunt.
33 Thaj ako ćeren lačhipe samo okolenđe kaj tumenđe ćeren lačhipe, sošći avela tumari nagrada? Kaj vi e bezehale ćeren gajda.
Et si benefeceritis his, qui vobis benefaciunt; quæ vobis est gratia? Siquidem et peccatores hoc faciunt.
34 Thaj te den udžile samo okolen katar save ažućaren te bolden tumenđe, sošći avela tumari nagrada? Kaj vi e bezehale den e bezehalen udžile te šaj palem dobin palpale.
Et si mutuum dederitis his, a quibus speratis recipere; quæ gratia est vobis? Nam et peccatores peccatoribus fœnerantur, ut recipiant æqualia.
35 Volin tumare dušmajen, ćeren lenđe lačhipe, den len udžile thaj na ažućaren khanči te bolden tumenđe. Ako ćeren gajda, avela bari tumari poćin, thaj avena čhave e Majbarešće, kaj si vo lačho čak vi okolenđe kaj si nezahvalne thaj vi e bilačhenđe.
Verumtamen diligite inimicos vestros: benefacite, et mutuum date, nihil inde sperantes: et erit merces vestra multa, et eritis filii Altissimi, quia ipse benignus est super ingratos et malos.
36 Aven dakle bare ileja sago kaj si vi tumaro nebesko Dad bare ileja.”
Estote ergo misericordes sicut et Pater vester misericors est.
37 Na sudin thaj či sudilape tumenđe. Na osudin thaj či avena osudime. Jartosaren thaj jartolape tumenđe.
Nolite iudicare, et non iudicabimini: nolite condemnare, et non condemnabimini. Dimitte, et dimittemini.
38 Den thaj dela pe tumenđe. Čhordola pe tumenđe ande angalja lačhi mera, nabime, ćhinosardi thaj preobilno kaj sošće merava merin kasave merava merilape tumenđe.
Date, et dabitur vobis: mensuram bonam, et confertam, et coagitatam, et supereffluentem dabunt in sinum vestrum. Eadem quippe mensura, qua mensi fueritis, remetietur vobis.
39 Thaj phendas lenđe akaja paramiči ande slike: “Dali šaj o koro e kore te vodil? Či li perena liduj ande hv?
Dicebat autem illis et similitudinem: Numquid potest cæcus cæcum ducere? Nonne ambo in foveam cadunt?
40 Nijek učeniko naj majbaro katar piro sikavno. Svako savo si sikado dži ko krajo, avela sago vi o sikavno lesko.
Non est discipulus super magistrum: perfectus autem omnis erit, si sit sicut magister eius.
41 Sostar dićhes e kaštešći prušuk ande jak ćire phralešći, kana či haćares o baro kaš ande ćiri jak?
Quid autem vides festucam in oculo fratris tui, trabem autem, quæ in oculo tuo est, non consideras?
42 Sar šaj phenes ćire phralešće: ‘Phrala, ažućar te inkalav e kaštešći prušuk savi si ande ćiri jak’, kana ni korkoro či haćares o baro kaš ande ćiri jak? Licemernona! Majsigo inkal o baro kaš andar ćiri jak thaj majlačhe dićheja e kaštešći prušuk te inkales andar ćire phralešći jak.”
Aut quomodo potes dicere fratri tuo: Frater sine eiiciam festucam de oculo tuo: ipse in oculo tuo trabem non videns? Hypocrita eiice primum trabem de oculo tuo: et tunc perspicies ut educas festucam de oculo fratris tui.
43 Lačho kaš či bijanel bilačhe plodurja, a bilačho kaš či bijanel lačhe plodurja.
Non est enim arbor bona, quæ facit fructus malos: neque arbor mala, faciens fructum bonum.
44 Kaj svako kaš pe piro plodo pindžarelpe. E smokva thaj e drak či kušenpe katar e kangre.
Unaquæque enim arbor de fructu suo cognoscitur. Neque enim de spinis colligunt ficus: neque de rubo vindemiant uvam.
45 O lačho manuš andar e lačhi riznica pire ilešći inkalel lačhipe, a o bilačho manuš andar piro bilačho ilo inkalel o bilačhipe, kaj andar o muj inkljel sova si pherdo o ilo.
Bonus homo de bono thesauro cordis sui profert bonum: et malus homo de malo thesauro profert malum. Ex abundantia enim cordis os loquitur.
46 “Sostar akharen man: ‘Gospode! Gospode!’ A naj sen paćivale okolešće so phenav tumenđe?
Quid autem vocatis me Domine, Domine: et non facitis quæ dico?
47 Sikavava tumenđe pe kaste anel svako savo avel mande, ašunel mungre alava thaj si paćavilo mungre alavenđe:
Omnis, qui venit ad me, et audit sermones meos, et facit eos: ostendam vobis cui similis sit:
48 Slično si sago o manuš savo agajda ćerdas piro ćher: hanadas handuk thaj čhuta o temelji pe stena. Kana avili e poplava, o paj navalisarda po ćher, ali naštik haradale kaj sas lačhe sagradime.
similis est homini ædificanti domum, qui fodit in altum, et posuit fundamentum super petram. Inundatione autem facta, illisum est flumen domui illi, et non potuit eam movere: fundata enim erat super petram.
49 A kova savo ašundas mungre alava a naj paćavilo mungre alavenđe, vo si sago o manuš savo vazdas piro ćher pe phuv bi temeljesko, pe savo navalisarda o paj, odma harada o ćher thaj katar godova ćher sas bari ruševina.”
Qui autem audit, et non facit: similis est homini ædificanti domum suam super terram sine fundamento: in quam illisus est fluvius, et continuo cecidit: et facta est ruina domus illius magna.
