< Romanos 9 >

1 Digo a verdade em Cristo, não minto, e minha consciência dá testemunho comigo pelo Espírito Santo,
Khrih awh awitak tang ni kak kqawn, ka qaai ap kqawn nyng, Ciim Myihla awh ka simnaak ingawm dyih pyi hy –
2 de que tenho grande tristeza e contínuo tormento em meu coração.
kawseetnaak ak bau soeih ing kawlung tlawhnaak tak khqoet khqoet nyng.
3 Porque desejaria eu mesmo ser separado de Cristo em proveito dos meus irmãos, que são meus parentes segundo a carne;
Ka koeinaa, ka pilnamkhqi aham ka mah ve awihkha zawk nawh Khrih ingqawi kqeng qu ham dyna poek nyng.
4 que são israelitas, e a quem pertencem a adoção como filhos, a glória, os pactos, a Lei, o culto, e as promessas;
A mingmih taw Israel thlangkhqi ni, cakhqi na coengnaak, boeimangnaak, awikamnaak, sainaak, anaa awi huhnaak, bawkim bawknaak ingkaw awikamnaak ak hu thlangkhqi na awm uhy.
5 deles são os patriarcas, e deles, quanto à carne, é Cristo, que é sobre todos, Deus bendito eternamente, Amém! (aiōn g165)
Pakdamkhqi awm a mingmih a koe ni, cekkhqi ak khuiawh kawng ni pumsa benawh taw Khrih ce a law hy, anih taw ik-oeih boeih ak khanawh Khawsa na awm nawh, kumqui kyihcah aham awm hy! Amen. (aiōn g165)
6 Não que a palavra de Deus tenha falhado; porque nem todos os que são de Israel são [verdadeiros] israelitas.
Khawsak awi ce hqawng hawh hy ni ti man tinaak. Israel awhkawng ak lawkhqi boeih ce Israel na am awm boeih uhy.
7 Nem por serem descendentes de Abraão são todos filhos, mas: “Em Isaque será chamada a tua descendência”.
Anih a cadilkhqi ce Abraham a cakhqi na am awm boeih bai hy. “Isaak awhkawng ni cadil qui ce noet na a awm hly,” tinawh ni a awm hy.
8 Isto é, não são os filhos da carne que são os filhos de Deus; mas sim os filhos da promessa que são contados como descendência.
Pumsa benawh kaw cakhqi ve Khawsa cakhqi na am awm hy, awikamnaak awh ak paakhqi ceni Abraham cakhqi na a mik awm.
9 Pois esta é a palavra da promessa: Aproximadamente a este tempo virei, e Sara terá um filho.
Awikamnaak cetaw; a tym a khoek awh law tlaih kawng nyng saw, Sarah ing cak pa ta kaw,” tinawh awm hy.
10 E não somente isso, mas também Rebeca, quando esteve grávida por intermédio de um só, Isaque, nosso ancestral
Ce doeng amni, Rebekah a cakhqi ingawm pa pynoet doeng ni a mi taak hy, ningnih a pa Isaak ce.
11 (pois, como não eram ainda nascidos, não haviam feito bem ou mal, para que o propósito de Deus, segundo a escolha, continuasse; não pelas obras, mas por causa daquele que chama),
Cehlai, cakphei ta hlan nawh, ak che ak leek a sim hlanawh – Khawsa ang cainaak tyknaak ce ang dyih thainaak aham:
12 foi dito a ela: O mais velho servirá o mais jovem;
bibinaak ak caming am nawh anih ak khykung ing – “A hqam ing ang no a bi bi pe kaw,” tina hy.
13 como está escrito: “Amei Jacó, mas odiei Esaú”.
Jakob lungna nyng saw Esau sawh na nyng,” tinawh qee hyt na awm hawh hy.
14 Que diremos, então? Que há injustiça da parte de Deus? De maneira nenhuma!
Cawhtaw ikawmyihna nu ni ti lah voei? Khawsa ve am thym hy nik ti hly nu? Amni ti qoe qoe kaw!
15 Pois ele diz a Moisés: “Terei misericórdia de quem eu tiver misericórdia, e me compadecerei de quem eu me compadecer”.
Mosi a venawh, “Qeennaak ka taak thlang ak khanawh qeennaak ta kawng nyng saw, lungnaak ka taak ak thlang ak khanawh lungnaak ta kawng nyng,” tinawh kqawn pe hawh hy.
16 Portanto, não [depende] daquele que quer, nem daquele que se esforça, mas sim, de Deus, que se compadece.
Cedawngawh, ak ngaihkung ak camawh am nawh, ak thawngkung ak camawh am bai ni, ak qeenkung Khawsa ak camawh ni.
17 Pois a Escritura diz a Faraó: “Para isto mesmo te levantei: para mostrar em ti o meu poder, e para que o meu nome seja anunciado em toda a terra”.
Cakciim ing Pharaoh a venawh: Kang ming ce khawmdek pum awh khyipyi na a awm nawh, nang ak khanawh ka boeimangnaak kang dang sak aham kang cainaak ik-oeih awh ve nang taw ka ni tlung sak qoe ni,” tina hy.
18 Portanto, ele tem misericórdia de quem quer, e endurece a quem quer.
Cedawngawh Khawsa amah ing a ngaih thlang ak khanawh qeennaak ta nawh, a ngaih ak thlang ce am thin hqam sak hy.
19 Tu, então, me dirás: “Por que ele ainda se queixa? Pois quem resiste à sua vontade?”
Nangmih ak khuiawh kawng u ingawm: “Cawhtaw kawtih Khawsa ing thlang thawlh ak puk bai? Anih ak kawngaih ak oelh thai u nu ak awm?” ti kawm uk ti.
20 Mas antes, quem és tu, ó, humano, para questionares a Deus? Por acaso a coisa formada dirá ao que a formou: “Por que me fizeste assim?”
Cehlai, Aw thlanghqing, Khawsak awi ak oelh thai nang ce a u nu? “A sai ik-oeih ing ak saikung a venawh, ‘Ikawtih vemyihna nani sai?’ tina kawm nu?”
21 Ou não tem o oleiro poder sobre o barro, para da mesma massa fazer um vaso para honra, e outro para desonra?
Am ak sepkung ing tamlai boengoet awhkawng a vang ce ak nep soeih na, a vang bai taw hawnaak mailai na saithainaak am ta nawh nu?
22 E se Deus, querendo mostrar a [sua] ira, e dar a conhecer o seu poder, suportou com muita paciência os vasos da ira, preparados para a perdição,
Khawsa ing kawsonaak ce tyk nawh a saithainaak ce dang sak ham a ngaih mantaw, cehlai plawci aham ak awm am ak khanawh yhnaak ak dung soeih ing ang yh awhtaw, ikawmyihna?
23 a fim de fazer conhecidas as riquezas da sua glória nos vasos da misericórdia, que preparou com antecedência para a glória,
Boeimang aham a qoek a bah cekhqi, qeennaak a taak thlangkhqi venawh boeimangnaak ap kqawn noeng ce a sai peek awhtaw –
24 que somos nós, aos quais ele chamou, não somente dentre os judeus, mas também dentre os gentios?
Judakhqi ven doeng awhkawng am nawh Gentelkhqi ven awhkawng awm ak khy ningnih vetaw ikawmyihna ni awmnaak kaw?
25 Como também diz em Oseias: “Ao que era Não-Meu-Povo, chamarei de Meu-Povo; e a que não era Não-Amada, [chamarei] de Amada”.
Hosea awh vemyihna kqan hawh hy: “Kak thlang na amak awmkhqi ce ‘kak thlangkhqi” tinawh khy kawng nyng saw; am ka lungnaak nu ce ‘ka lungnaak,’ tina kawng nyng”
26 E será que, no lugar onde lhes foi dito: “Vós não sois meu povo, Aí serão chamados filhos do Deus vivo”.
nangmih kai ak thlangkhqi amni,’ tinawh ak khynaak hun qoe qoe awh, a mingmih ce ‘Ak hqing Khawsa cakhqi,’ tinawh khy kawm uh,” tinawh kqawn hy.
27 Também Isaías clama acerca de Israel: “Ainda que o número dos filhos de Israel seja como a areia do mar, [apenas] o remanescente será salvo;
Isaiah ingawm Israelkhqi awh vemyihna anak kqawn bai hy: “Israel thlangkhqi ve tuicunli a keng awhkaw dizui zah law u seiawm, ak syng tloek doeng ni a hul hly.
28 porque o Senhor concluirá e executará brevemente a sentença sobre a terra”.
Ikawtih Bawipa ing khawmdek khanawh awideng kawmsaw ang tawnna a dytnaak ce pha sak kaw,” tihy.
29 E como Isaías predisse: “Se o Senhor dos Exércitos não houvesse nos deixado descendência, nós nos teríamos tornado como Sodoma, e como Gomorra teríamos sido semelhantes”.
Isaiah ing lamma na vemyihna kqawn bai hy: “Bawipa ing cadilkhqi ve a ma hlyn mantaw, ningnih ve Sodom khaw amyihna ni awm kawm usaw, Gomora khaw amyihna ni ni awm hly hawh uhy,” tinawh kqawn hy.
30 Então, que diremos? Que os gentios, que não buscavam a justiça, alcançaram a justiça, mas a justiça que é pela fé;
Cawhtaw ikawmyihna ni ti lah voei? Dyngnaak amak hquut Gentelkhqi ing cangnaak ak caming dyngnaak ce hu uhy,
31 porém, Israel, que buscava a Lei da justiça, não alcançou a Lei
cehlai dyngnaak ham anaa ak hquut Israelkhqi ingtaw am hu uhy.
32 Por quê? Porque não [a buscavam] pela fé, mas sim, como que pelas obras. Tropeçaram na pedra de tropeço,
Ikawtih a mami huh? Cangnaak ing a hquut kaana bibinaak ing ami hquut a dawngawh “Bahnaak lung,” awh bah uhy.
33 como está escrito: “Eis que ponho em Sião uma pedra de tropeço, e uma rocha que causa queda; e aquele que nela crer não será envergonhado”.
Toek lah, bahnaak aham ingkaw tluuknaak aham Zion awh lung ta nyng, u awm ce ak ypnaak thlang taw ityk awh awm chah am phyi kaw,” tinawh qee hyt awm hawh hy.

< Romanos 9 >