< Salmos 147 >

1 Louvai ao SENHOR, porque é bom cantar louvores ao nosso Deus; porque agradável e merecido [é] o louvor.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 O SENHOR edifica a Jerusalém; [e] ajunta os dispersos de Israel.
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 Ele sara aos de coração partido, e os cura de suas dores.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 Ele conta o número das estrelas; chama todas elas pelos seus nomes.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 O nosso Senhor é grande e muito poderoso; seu entendimento é incomensurável.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 O SENHOR levanta aos mansos; [e] abate aos perversos até a terra.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Cantai ao SENHOR em agradecimento; cantai louvores ao nosso Deus com harpa.
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 Ele que cobre o céu com nuvens, que prepara chuva para a terra, que faz os montes produzirem erva;
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Que dá ao gado seu pasto; e [também] aos filhos dos corvos, quando clamam.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Ele não se agrada da força do cavalo, nem se contenta com as pernas do homem.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 O SENHOR se agrada dos que o temem, daqueles que esperam por sua bondade.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Louva, Jerusalém, ao SENHOR; celebra ao teu Deus, ó Sião.
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Porque ele fortifica os ferrolhos de tuas portas; ele abençoa a teus filhos dentro de ti.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 [Ele é] o que dá paz às tuas fronteiras; e te farta com o melhor trigo;
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Que envia sua ordem à terra; sua palavra corre velozmente.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Que dá a neve como a lã; espalha a geada como a cinza.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Que lança seu gelo [em] pedaços; quem pode subsistir ao seu frio?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Ele manda sua palavra, e os faz derreter; faz soprar seu vento, [e] escorrem-se as águas.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Ele declara suas palavras a Jacó; e seus estatutos e seus juízos a Israel.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Ele não fez assim a nenhuma [outra] nação; [e] não conhecem os juízos [dele]. Louvai ao SENHOR.
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

< Salmos 147 >