< Marcos 5 >

1 E chegaram ao outro lado do mar, à terra dos Gerasenos.
Bhai, gubhaikengene ku ng'ambu litanda lya Galilaya, ku shilambo sha Bhagelashi.
2 Assim que [Jesus] saiu do barco, veio das sepulturas ao seu encontro um homem com um espírito imundo,
A Yeshu bhakatuleshejepe muntumbwi, shangupe gubhaimikene naka mundu jumo jwa shikilwa maoka gangali gammbone, alikopoka ku makabhuli.
3 que morava nas sepulturas, e nem mesmo com correntes conseguiam mais prendê-lo;
Jwene mundujo kwatamaga ku makabhuli na jwakwapi mundu akombolaga kuntabha kabhili kwa mindondolo nkali ja itale,
4 pois muitas vezes fora preso com grilhões e correntes; mas as correntes eram por ele feitas em pedaços, os grilhões eram esmigalhados, e ninguém o conseguia controlar.
pabha papagwinji bhalinjilenje kuntabha pingu na mindondolo ja itale ikabheje, atendaga kutula mindondolo ja itale jila na kuitemanya pinguyo, na wala jwakwapi mundu ankombolaga.
5 E sempre dia e noite andava gritando pelas sepulturas e pelos montes, e ferindo-se com pedras.
Mui na shilo kwatamaga ku makabhuli na mwiitumbi, alijobhela akuno alipita kwiilengula mmaganga.
6 Quando ele viu Jesus de longe, correu e prostrou-se diante dele.
Na akaabhoneje a Yeshu kwaataliya, gwabhabhutushile, gwapite kwaatindibhalila.
7 E gritou em alta voz: Que tenho eu contigo Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Imploro-te por Deus que não me atormentes.
Kwa lilobhe lya utiya nigwashite, “Nkumbinga nndi mmwe a Yeshu bhanabhabho a Nnungu bha kunani kaje? Shonde shonde, kwa lina lya a Nnungu nnamboteshe!”
8 (Pois [Jesus] havia lhe dito: “Sai deste homem, espírito imundo”.)
Ashinkubheleketa nneyo pabha a Yeshu bhammalanjile kuti, “Ugwe lioka gwangali gwa mmbone, gunshoshe munduju.”
9 Então perguntou-lhe: Qual é o teu nome? E respondeu: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
Bhai, a Yeshu gubhammushiye, “Bhandu bhakuushemanga gani?” Gwajangwile, “Lina lyangu ‘Likundi’ pabha putuli tubhabhagwinji.”
10 E rogava-lhe muito que não os expulsasse daquela terra.
Lioka jwangali jwa mmbone jula, gwabhashondelesheye a Yeshu bhanaabhinganganje nshilambo mula.
11 Havia ali perto do monte uma grande manada de porcos pastando.
Pa tome jakwe lyashinkupagwa likundi lya ngulubhe ilipitalya nshitumbi.
12 E [aqueles demônios] rogaram-lhe, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
Bhai, ashimaoka bhala gubhaashondelesheyenje a Yeshu bhalinkutinji, “Ntupeleshe ku ngulubhe kula tukaajinjilanje.”
13 [Jesus] lhes permitiu. Então aqueles espíritos imundos saíram para entrar nos porcos; e a manada lançou-se abaixo no mar; (eram quase dois mil) e afogaram-se no mar.
A Yeshu gubhaaleshilenje, nigubhapite kwaajinjilanga ashingulubhe bhala. Na likundi lyowe lya ngulubhe lya ishila elupu ibhili, guieleleshele nnikote shibhutuka mpaka guitumbushile nnitanda.
14 Os que os apascentavam fugiram, e avisaram na cidade e nos campos; e [as pessoas] foram ver o que havia acontecido.
Bhashunga bha ngulubhe ila gubhabhutukenje, gubhapite shumyanga jene nganijo kunnjini na mmigunda. Bhandunji gubhapitengene kulola itendeshe.
15 Então aproximaram-se de Jesus, e viram o endemoninhado sentado, vestido, e em sã consciência o que tivera a legião; e ficaram apavorados.
Gubhaajendelenje a Yeshu, gubhammweninji mundu akwete likundi lya maoka jula ali atemi, awete nngubho na ali na lunda lwakwe lwa mmbonepe, nigubhajogopenje.
16 E os que haviam visto contaram-lhes o que acontecera ao endemoninhado, e sobre os porcos.
Bhandunji bhagabhweninji genego pugatendekaga, gubhaatalashiyenje bhananji gampatile mundu jwa shikilwa maoka jula na ga ngulubhe ila.
17 Então começaram a rogar-lhe que saísse do território deles.
Bhai, gubhatandubhenje kwaajuga a Yeshu bhajabhule nshilambo shabhonji mula.
18 Quando [Jesus] entrava no barco, o que fora endemoninhado rogou-lhe que estivesse com ele.
A Yeshu bhalikwela muntumbwi bhajabhule, mundu jula gwabhajujile alongane nabho.
19 [Jesus ] se recusou, porém lhe disse: Vai para a tua casa, aos teus, e anuncia-lhes quão grandes coisas o Senhor fez contigo, e [como] teve misericórdia de ti.
Ikabheje a Yeshu gubhakanile. Ikabhe gubhammalanjile, “Ujende kunngwako, ukaabhalanjilanje ashaalongo ajako yowe ibhakutendele Bhakulungwa na shibhashite kukubhonela shiya.”
20 Então ele foi embora, e começou a anunciar em Decápolis quão grandes coisas Jesus havia feito com ele; e todos se admiravam.
Bhai, mundu jula gwapite, gwatandwibhe pita lunguya yowe ibhantendele a Yeshu nshilambo shashemwaga Dekapoli, malombolelo gakwe ilambo kumi, na bhandu bhowe gubhakanganigwenje.
21 Depois de Jesus passar outra vez num barco para o outro lado, uma grande multidão se ajuntou a ele; e ele ficou junto ao mar.
A Yeshu bhakajombosheje na ntumbwi kubhuja kung'ambu, lugwinjili lukulungwa lwa bhandu lukwaagumbalilaga, gubhajimi nnyenje litanda.
22 E veio um dos líderes de sinagoga, por nome Jairo; e quando o viu, prostrou-se aos seus pés.
Penepo gubhaishe bhakulungwa bhamo bha shinagogi bhashemwaga a Yailo. Bhakaabhoneje a Yeshu gubhaigwishiye pa makongono gabho,
23 E implorava-lhe muito, dizendo: Minha filhinha está a ponto de morrer. [Rogo-te] que venhas pôr as mãos sobre ela, para que seja curada, e viva.
gubhaashondelesheye bhalinkuti, “Mwali jwangu jwannung'una nnwele tome nawa. Shonde twende nkammishile makono genugo nkupinga alame.”
24 [Jesus] foi com ele. Uma grande multidão o seguia, e o apertavam.
Bhai, a Yeshu gubhalongene nabho. Na bhandunji bhabhagwinji gubhaakagwilenje, akuno bhalinokolananga nkwaabhandishila.
25 E havia uma mulher, que tinha um fluxo de sangue havia doze anos,
Bhashinkupagwa na bhakongwe bhamo bhatendaga lwala nsholosholo yaka likumi limo na ibhili.
26 que tinha sofrido muito por meio de muitos médicos, e gastado tudo quanto possuía, e nada havia lhe dado bom resultado; ao invés disso, piorava.
Bhene bhakongwebho bhashinkulajilila kwenda mubhamitela bhabhagwinji. Na bhashinkujonanga indu yabho yaigwinji nkuilwaya na bhanalame, ikabhe nipunda kulwaliya.
27 Quando ela ouviu falar de Jesus, veio entre a multidão por detrás, e tocou a roupa dele.
Bhakapilikaneje ngani ja a Yeshu, gubhapite, nipekenya lugwinjili lwa bhandu lula kunyuma ja a Yeshu, gubhapite kwaya nngubho jabho.
28 Pois dizia: Se tão somente tocar as suas roupas, serei curada.
Bhashinkutenda nneyo, pabha bhashinkwiibheleketela bhayene kuti, “Ngwayape nngubho jabho, shiname.”
29 E imediatamente a fonte do seu sangue parou se secou; e sentiu no corpo que já havia sido curada daquele flagelo.
Shangupe nsholosholo gula ukupumulaga, gubhaibhweni nshiilu shabho kuti bhalamile shilwele shabho shila.
30 Jesus logo notou em si o poder que dele havia saído. Então virou-se na multidão, e perguntou: Quem tocou as minhas roupas?
A Yeshu gubhaimanyi kuti gashikwashoka mashili. Bhai gubhalutendebhushile lugwinjili lula, gubhabhushiye, “Gani angwashiye nngubho jangu?”
31 E seus discípulos lhe disseram: Eis que a multidão te aperta, e perguntas: Quem me tocou?
Bhaajiganywa bhabho gubhaajangulenje, “Nnilola bhandunji shibhakuti kunngumbalila, nkubhuya bhuli gani ankwashiye?”
32 E ele olhava em redor, para ver quem havia lhe feito isso.
Ikabheje a Yeshu gubhapundile kuloleya bhammone atendile shenesho.
33 Então a mulher temendo, e tremendo, sabendo o que lhe havia sido feito, veio, prostrou-se diante dele, e disse-lhe toda a verdade.
Penepo bhakongwe bhala, bhali bhagamanyi gaapatile, gubhatandwibhe ungumila kwa jogopa, gubhapite kwigwiya pa makongono ga a Yeshu na gubhatalashiye gowe gatendeshe.
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te salvou. Vai em paz, e estejas curada deste teu flagelo.
A Yeshu gubhaabhalanjile, “A mwali, ngulupai jenu jinnamiye. Njende kwa ulele, na shilwele shenu nnamile.”
35 Estando ele ainda falando, alguns vieram [da casa] do líder de sinagoga, e disseram: A tua filha já morreu; por que ainda estás incomodando o Mestre?
A Yeshu bhakanabhe pumula kubheleketa, bhandunji kukopoka kumui kwa a Yailo bhala gubhaikengene, nikwaalugulila, “Mwali jwenu awile. Ga bhuli kupunda kwaabhuya Bhaajiganya?”
36 Mas Jesus, não dando atenção a essa palavra que havia sido falada, disse ao líder de sinagoga: Não temas; crê somente.
Ikabheje a Yeshu bhakapilikaneje gubhabheleketenje gala, gubhaabhalanjile a Yailo, “Nnajogope, mmwe nkulupalilepe.”
37 E não permitiu que ninguém o seguisse, a não ser Pedro, Tiago, e João irmão de Tiago.
Penepo wala bhangaleka mundu jojowe abhakagule ikabhe, a Petili na a Yakobho na a Yowana apwabho.
38 Eles chegaram à casa do líder de sinagoga, e [Jesus] viu o alvoroço, os que choravam muito e pranteavam.
Gubhaikengenenje kunngwabho bhakulungwa bha shinagogi bhala, na a Yeshu gubhapilikene njobhela na ililo na gubhaaimenenje bhandu bhabhagwinji bhalikwigutanjilanga.
39 E ao entrar, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? A menina não morreu, mas está dormindo.
Gubhajinjile nnyumba, gubhaalugulilenje, “Pakubha nnajobhelanga na guta? Mwali jwangawa, ashigonape.”
40 E riram dele. Porém ele, depois de pôr todos fora, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que estavam com ele. Em seguida, entrou onde a menina estava.
Ikabheje bhalabhonji gubhaeshilenje. Bhai, gubhaakopoyenje bhowe palanga, gubhaatolile ainagwe na akwabhe mwali jula na bhaajiganywa bhabho bhatatu bhala, gubhajinjilenje kukati kwagonile mwali.
41 Ele pegou a mão da menina, e lhe disse: “Talita cumi”, (que significa: “Menina, eu te digo, levanta-te”).
Kungai gubhankamwile nkono, gubhammalanjile, “Talita kumi” Malombolelo gakwe, “Mwali ngunakuubhalanjila ujinushe!”
42 E logo a menina se levantou e andou, pois já tinha doze anos de idade. E logo ficaram grandemente espantados.
Shangupe mwali gwajimi, gwatandwibhe kujima jima. Paliji jwa yaka likumi limo na ibhili. Penepo bhandu gubhakanganigwenje kwa kaje.
43 E mandou-lhes muito que ninguém o soubesse; e mandou que dessem a ela de comer.
A Yeshu gubhaakomelesheyenje bhanammalanjilanje mundu jene nganijo. Kungai gubhaabhalanjilenje bhampanganje shalya mwali jula.

< Marcos 5 >