< Marcos 4 >

1 [Jesus] começou outra vez a ensinar junto ao mar, e uma grande multidão se ajuntou a ele, de maneira que ele entrou num barco e ficou sentado no mar; e toda a multidão estava em terra junto ao mar.
Cekcoengawh Jesu ing tuili kengawh thlang cawngpyi tlaih bai hy. A venawh ak cun thlang kqeng ce a kqeng soeih a dawngawh lawng khuina kun nawh ngawi hy, cawh thlangkqeng taw tuili kengawh awm uhy.
2 E ensinava-lhes muitas coisas por parábolas; e dizia-lhes em seu ensinamento:
Nyhtahnaak awi ing cekkhqi ce ik-oeih khawzah cawngpyi khqi hy, a cawngpyinaak awh ce a mingmih a venawh:
3 Ouvi: eis que o semeador saiu a semear;
“Ngai lah uh! lo ak toenkung thlang pynoet taw camci ak saw na cet hy.
4 E aconteceu que, enquanto semeava, uma [parte das sementes] caiu junto ao caminho, e os pássaros vieram, e a comeram.
Camci ce a saw awh a vang taw lam awh tla nawh phakhqi ing cung hloep uhy.
5 E outra caiu em pedregulhos, onde não havia muita terra; e logo nasceu, porque não tinha terra profunda.
A vang taw deklai khawzah ama awmnaak lung ak khan awh tla hy. Deklai a pam a dawngawh, kawlhkalh awh cawt tlang hy.
6 Mas, quando saiu o sol, queimou-se; e porque não tinha raiz, secou-se.
Cehlai khaw a thoeng law awhtaw ak kqa ama cak a dawngawh khawkbe ing tau nawh reu hy.
7 E outra caiu entre espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram, e não deu fruto.
Camci a vang taw hling anglakawh tla nawh, hling a thing ce a bau law awhtaw cang ce zawl malh hy, cedawngawh am vui thai hy.
8 Mas outra caiu em boa terra, e deu fruto, que subiu, e cresceu; e um deu trinta, outro sessenta, e outro cem.
Camci a vang taw deklai ak leek awh tla hy. Cawt law, taai law nawh, vui hy, a pyh thumkip, kqukkip, zakhat dyna ak thaih vui hy,” tinak khqi hy.
9 E disse: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Cekcoengawh Jesu ing, “Zaaknaak haa ak ta ingtaw za seh nyng,” tinak khqi hy.
10 E quando [Jesus] esteve só, os que estavam junto dele, com os doze, perguntaram-lhe acerca das parábolas.
Amah doeng a awm awh, thlanghqa hlaihih tloek ingkaw thlak changkhqi ce a venna law unawh nyhtahnaak awi ce doet uhy.
11 E respondeu-lhes: A vós é concedido o mistério do Reino de Deus; mas aos que são de fora, todas estas coisas se fazem por meio de parábolas;
A mingmih a venawh, “Khawk khan nakaw awihyp ce nangmih a venawh ni pek khqi hawh hy. Cehlai a ceng na ak awmkhqi aham ik-oeih soepkep ce nyhtahnaak awi ing kqawn pe nyng,
12 para que vendo, vejam, e não percebam; e ouvindo, ouçam, e não entendam; para não haver de se converterem, e sejam perdoados.
cawh ni, “'hu taw hu hlai kawm uh, am toek thai ti kawm uh, za taw za hlai kawm uh, am zasim thai qoe kawm uh, cemih am mantaw hlat tlaih kawm usaw, qeenkhaw ngai na awm hau kawm uh!' a ti myihna,” tinak khqi hy.
13 E disse-lhes: Não sabeis o significado desta parábola? Como, pois, entendereis todas as parábolas?
Cekcoengawh Jesu ing a mingmih a venawh, “Vawhkaw nyhtahnaak awi ve amna ming zasim nawh nu? Cawhtaw ikawmyihna nyhtahnaak awikhqi boeih ce naming zaak sim hly pai?
14 O semeador semeia a palavra.
Lo ak takung ing awi ce theh hy.
15 E estes são os de junto ao caminho: nos quais a palavra é semeada; mas depois de a ouvirem, Satanás logo vem, e tira a palavra que foi semeada neles.
Thlang vang taw awi ce ak theh awh, camci ang tlaaknaak lam amyihna awm uhy. Awi ce aming zaak awh Setan ce law nawh a mingmih ak khuiawh theh na ak awm awi ce lo valh hy.
16 E, semelhantemente, estes são os que se semeiam em pedregulhos: os que havendo ouvido a palavra, logo a recebem com alegria.
Ak changkhqi bai taw, lunghqawng awh ak tla camci amyihna awm bai hy, awi ce aming zaak awh zeel doena do pahoei uhy.
17 Mas não têm raiz em si mesmos; em vez disso, são temporários. Depois, quando se levanta a tribulação ou a perseguição por causa da palavra, logo tropeçam na fé.
Cehlai ak kqa ama cak a dawngawh, kawlhkalh ca doeng awm hy. Awi awh kyinaak ingkaw thekhanaakkhqi a law awh, ang tawnna tluk tlang uhy.
18 E outros são os que se semeiam entre espinhos: os que ouvem a palavra;
Ak changkhqi bai taw hling anglakawhkaw ak tla camci ing myih uhy, awi ce za hy;
19 mas as preocupações do mundo, a sedução das riquezas, e as cobiças por outras coisas, entram, sufocam a palavra, e ela fica sem gerar fruto. (aiōn g165)
cehlai ve khawmdek hqing khawsaknaak awh lynaakkhqi, boeinaak, qaai kqawnnaak khqi ingkaw ak chang ik-oeih ngaihnaakkhqi law nawh awi ce zawl malh uhy, cedawngawh a vui am qah thai hy. (aiōn g165)
20 E estes são os que foram semeados em boa terra: os que ouvem a palavra, recebem-na, e dão fruto, um trinta, e outro sessenta, e outro cem.
Ak chang bai taw, laitak awh ak tla camci ing myih hy, awi ce ang zaak awh, do hy, a vui qah nawh - a pyh thumkip, kqukkip ingkaw zakhat dyna ak thaih vui hy,” tinak khqi hy.
21 E ele lhes disse: Por acaso a lâmpada vem a ser posta debaixo de uma caixa ou sob da cama? Não deve ela ser posta na luminária?
A mingmih a venawh, “Maiim ce dawn ing myk unawh, am awhtaw caboei ak kaina ta khawi unawh nu? Maiim amim hawihnaak khawi awh ni amim hawih ka ti my?
22 Pois não há nada encoberto que não haja de ser revelado; e nada se faz [para ficar] encoberto, mas sim, para ser vir à luz.
Cawh ni amak dangkhqi boeih awm dang kawmsaw ang hyp na ak awmkhqi awm aming dang hly boeih hy.
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, ouça.
Zaaknaak haa ak ta ingtaw za seh.
24 E disse-lhes: Prestai atenção ao que ouvis: com a medida que medirdes a vós mesmos se medirá, e será acrescentado a vós mesmos.
Na ming zaak ve ak leek na poek lah uh. Thlang aham na loeknaak awh ce nang aham awm loek law lawt kaw.
25 Pois ao que tem, lhe será dado; e ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
U awm ak ta ce sap pek khqoet kawmsaw; u awm amak ta cetaw, a taak ang cang awm lawh pe kaw,” tinak khqi hy.
26 E dizia: Assim é o Reino de Deus, como se um homem lançasse semente na terra;
A mingmih a venawh, “Khawsa qam taw vemyihna awm hy. Thlang pynoet ing camci ce a lo awh theh hy.
27 e dormisse, e se levantasse, de noite e de dia, e a semente brotasse, e crescesse, sem que ele saiba como.
Khawmthan ingkaw khawkdai ip nawh hang tho law seiawm camci ce pawk nawh cawt law hy. Ikawmyihna a hang cawt law tice am sim hy.
28 A terra de si mesma frutifica, primeiro a erva, depois a espiga, depois o grão cheio na espiga.
Amah poek awh deklai ing vui a qah sak hy - a kung hak cawt law hy, cekcoengawh vui nawh ak thaih qah law hy.
29 E quando o fruto se mostra pronto, logo mete a foice, pois a colheita chegou.
Cang ce a hin awhtaw, cang ah aham a khoek hawh a dawngawh, vin ce lo nawh aat hy,” tinak khqi hy.
30 E dizia: A que assemelharemos o Reino de Deus? Ou com que parábola o compararemos?
Cawhtaw, “Khawk khan qam ve kaw ing nu ka nyhtah lah voei, am awhtaw i ikawmyih nyhtahnaak awi nu ka hawnaak lah voei?
31 Com um grão da mostarda que, quando semeado na terra, é a menor de todas as sementes na terra.
Khan qam taw khawmdek awh ak zawi soeih antlam cii ing myih hy.
32 Mas, depois de semeado, cresce, e se torna a maior de todas as hortaliças, e cria grandes ramos, de maneira que os pássaros do céu podem fazer ninhos sob a sua sombra.
Cehlai antlam cii ce cawt nawh a hang taai law awhtaw dum khui awhkaw a thing boeih boeih anglakawh bau khqoet hy, a baai ak bau na cawn nawh khan nakaw phakhqi ing a hlip awh cu uhy,” tinak khqi hy.
33 E com muitas parábolas como essas [Jesus ] lhes falava a palavra, conforme o que podiam ouvir.
A mingmih ing aming zaak simnaak thai aham, cemyih nyhtahnaak awikhqi ing awi kqawn pek khqi hy.
34 E não lhes falava sem parábola; mas aos seus discípulos explicava tudo em particular.
Nyhtahnaak awi hawnaak kaana ikawmyih awi awm ap kqawn pek khqi hy. Cehlai a hubatkhqi mi amah doeng ami awm awh, cawhkaw ik-oeihkhqi ce kqawncaih pek khqi hy.
35 Naquele dia, chegando o entardecer, disse-lhes: Passemos para o outro lado.
Amah ce nyn khawmy ben awh a hubatkhqi venawh, “Vang ben caqai na cet usih,” tinak khqi hy.
36 Então despediram a multidão, e o levaram consigo assim como estava no barco; mas havia também outros barcos com ele.
Thlang kqeng ce cehta unawh, anih ce lawng khuiawh a awmnaak man na ceh pyi pahoei uhy.
37 E levantou-se uma grande tempestade de vento; as ondas atingiam por cima do barco, de maneira que já se enchia.
Cawh khaw hli khung nawh tuibak ce lawng khuina kun saw lawng ce cum hlo hlo hy.
38 [Jesus] estava na popa dormindo sobre uma almofada. Então despertaram-no, e disseram-lhe: Mestre, não te importas que pereçamos?
Jesu taw lawng ang mai benna a lu doelh nawh ip hy. A hubatkhqi ing thawh unawh, a venawh, “Cawngpyikung kaimih tui awh ka ming cum hly ve kawna am nak poek nawh nu?” tina uhy.
39 Então ele se levantou, repreendeu o vento, e disse ao mar: Cala-te, aquieta-te! E o vento se aquietou, e fez-se grande bonança.
Tho nawh, khawhli ce, “Sit nawh dym hlah!” tina hy. Cawh khawhli ce sit nawh a sitdik na awm boeih hy.
40 E perguntou-lhes: Por que sois tão covardes? Como não tendes fé?
A hubatkhqi venawh, “Ikawtih vemyihna namik kqih lawnha aih? Cangnaak am nami ta hlan nawh nu?” tinak khqi hy.
41 E ficaram muito atemorizados, e diziam uns aos outros: Quem é este, que até o vento e o mar lhe obedecem?
Cawh kqih unawh, “Ve ve a u nu ti ve? Khawhli ingkaw tuibak ingawm ak awi ngai pe zap hy!” ti uhy.

< Marcos 4 >