< Marcos 2 >

1 Dias depois, [Jesus] entrou outra vez em Cafarnaum, e ouviu-se que estava em casa.
Gakapiteje mobha gashoko, a Yeshu gubhabhujile kabhili ku Kapalanaumu na bhandunji gubhapilikenenje kuti bhaishe kumui.
2 Juntaram-se tantos, que nem mesmo perto da porta cabiam; e ele lhes falava a palavra.
Bhai, gubhaikengene bhandunji nigumbala nnyumba mpaka palanga nnango. A Yeshu bhatendaga kwaalungushiyanga ngani jabho,
3 E vieram uns que traziam-lhe um paralítico carregado por quatro.
penepo gubhaikengene bhandunji nsheshe bhannjigelenje mundu jwa poloka ibhalo.
4 Como não podiam trazer até ele por causa da multidão, descobriram o telhado onde ele estava, fizeram um buraco, e baixaram [por ele] o leito em que jazia o paralítico.
Ikabheje, kwa ligongo lya shuluka bhandu, bhangakombolanga kumpeleka mundu jula tome na a Yeshu. Bhai, gubhabhomolenje shipagala sha nyumba shitwela shibhajimi a Yeshu. Bhakabhomolanjeje lilanga, gubhantuluyenje mundu jula ali agonile pa likai.
5 Quando Jesus viu a fé deles, disse ao paralítico: Filho, os teus pecados estão perdoados.
A Yeshu bhakajibhoneje ngulupai jabhonji, gubhammalanjile mundu jwa poloka jula, “Mwanangu uleshelelwe yambi yako.”
6 E estavam ali sentados alguns escribas, que pensavam em seus corações:
Na bhaajiganya bhananji bha Shalia bhapalinji penepo, gubhaganishiyenje mmitima jabhonji,
7 Por que este [homem] fala assim? Ele está blasfemando! Quem pode perdoar pecados, a não ser somente Deus?
“Bhaabheleketa bhuli abha? Bhanakwaakupulu a Nnungu! Jwakwapi mundu akombola kuleshelela yambi ikabhe a Nnungu jikape.”
8 Imediatamente Jesus percebeu em seu espírito que assim pensavam em si mesmos. Então perguntou-lhes: Por que pensais assim em vossos corações?
Shangupe a Yeshu gubhaimanyi ng'aniyo yabhonji, nigubhaalugulilenje, “Pakuti nkuganishiyanga nneyo mmitima jenunji?
9 O que é mais fácil? Dizer ao paralítico: “Os teus pecados estão perdoados”, ou dizer, “Levanta-te, toma o teu leito, e anda”?
Shei shipepeshe kummalanjila mundu apolweshe, ‘Uleshelelwe yambi yako,’ eu kummalanjila, ‘Jinuka! Tola likai lyako ujende?’
10 Mas para que saibais que o Filho do homem tem poder na terra para perdoar pecados, (disse ao paralítico):
Bhai, pungupinga mmumanyanje kuti, Mwana juka Mundu, anakombola leshelela bhandu yambi pa shilambolyo.” Penepo gubhammalanjile mundu jwa poloka jula,
11 A ti eu digo: levanta-te, toma o teu leito, e vai para a tua casa.
“Ngunakuubhalanjila jima, tola likai lyako ujende kunngwako!”
12 E logo ele se levantou, tomou o leito, e saiu na presença de todos, de tal maneira, que todos ficaram admirados, e glorificaram a Deus, dizendo: Nunca vimos algo assim.
Akuno bhandu bhalikunnolesheyanga, shangupe mundu jula gwajimi, gwatolile likai lyakwe nigwaijabhulile. Bhandu bhowe gubhakanganigwenje nikwaakuya a Nnungu bhalinkutinji, “Ngu, tukanabhe kushibhona shindu malinga sheneshi.”
13 [Jesus] voltou a sair para o mar; toda a multidão veio até ele, e ele os ensinava.
A Yeshu gubhapite kabhili kunyenje litanda lya Galilaya. Lugwinjili lwa bhandu gulwaajendele, gubhatandwibhe kwaajiganyanga.
14 E enquanto passava, ele viu Levi, [filho] de Alfeu, sentado no posto de coleta de impostos, e disse-lhe: Segue-me. Então [Levi] se levantou e o seguiu.
Na pubhapitaga mumpanda gubhaabhweni a Lawi bhanabhabho a Alupayo, bhatemi nnyumba ja lipila koli. Gubhaalugulile “Nngagule,” A Lawi gubhajimi gubhaakagwile.
15 E aconteceu que enquanto estava sentado à mesa na casa dele, muitos publicanos e pecadores também estavam assentados à mesa com Jesus e os seus discípulos; porque eram muitos, e o haviam seguido.
Kungai, a Yeshu gubhatemi nkulya shalya, nnyumba ja a Lawi. Bhakamula koli bhabhagwinji na bhakwetenje yambi bhananji, gubhatemingenenje nkulya, pamo na a Yeshu na bhaajiganywa bhabho. Pabha bhandu bhabhagwinji bhashinkwaakagulanga.
16 Quando os escribas dos fariseus o viram comer com os publicanos e pecadores, disseram a seus discípulos: Por que é que ele come com os publicanos e os pecadores?
Bhai, bhaajiganya shalia bha munkumbi gwa Mapalishayo, bhakaabhonanjeje a Yeshu bhalilya na bhakwetenje yambi na bhakamula koli, gubhaabhushiyenje bhaajiganywa bhabho, “Kwa nndi abha bhanalya na bhakamula koli na bhakwetenje yambi?”
17 Jesus ouviu e lhes respondeu: Os que têm saúde não precisam de médico, mas sim os que estão doentes. Eu não vim para chamar os justos, mas sim, os pecadores.
A Yeshu bhakaapilikananjeje gubhaabhalanjilenje, “Bhabhakotonji bhakakunnoleyanga mmitela, bhakunnoleyanga mmitela bhalwelenji. Nangajiya kukwaaloleyanga bhakwetenje aki, ikabheje bhakwetenje yambi.”
18 Os discípulos de João e os dos fariseus estavam jejuando; então vieram lhe perguntar: Por que os discípulos de João e os dos fariseus jejuam, e os teus discípulos não jejuam?
Gene mobhago bhaajiganywa bha a Yowana Bhabhatisha, na bha Mapashalishayo bhatendaga tabhanga. Bhai, gubhaikengene kukwaabhuya a Yeshu, “Bhaajiganywa bha a Yowana na bha Mapalishayo bhanaatabhanga, kwa nndi bhaajiganywa bhenu bhakaatabhanga?”
19 Jesus lhes respondeu: Podem os convidados do casamento jejuar enquanto o noivo estiver com eles? Enquanto tiverem o noivo consigo, eles não podem jejuar.
A Yeshu gubhajangwile, “Bhuli, bhashemilwenje kundoa bhalipinjikwanga tabha akuno bhatemingene na nnyene nkulomba? Bhalinginji na nnyene nkulomba bhakaatabhanga.
20 Mas dias virão, quando o noivo lhes for tirado; e então naquele dia jejuarão.
Ikabheje shigaishe mobha nkulomba shashoywe, penepo shibhatabhanje.”
21 Ninguém costura remendo de pano novo em roupa velha; senão o remendo novo rompe o velho, e se faz pior rasgo.
“Bhandu bhakaakatanga shibhamba sha nngubho ja ambi nitotela munngubho ja bhukala. Na bhatendangaga nneyo, shibhamba sha nngubho ja ambisho, shipinga guluka nipapula nngubho ja bhukalajo, na papapwishepo shipapunde pwenguka.
22 E ninguém põe vinho novo em odres velhos; senão o vinho rompe os odres, e o vinho se perde com os odres; mas o vinho novo deve ser posto em odres novos.
Wala bhandu bhakaataganga divai ja ambi mmipatila ja bhukala. Ibhaga bhatendangaga nneyo, divai ja ambijo shijikae mipatila ja bhukalajo, na divai na mipatila shijipwengushe. Divai jaambi pataga mmipatila jaambi!”
23 E aconteceu que, enquanto [Jesus] passava pelas plantações no sábado, os seus discípulos, andando, começaram a arrancar espigas.
Lyubha limo lya Pumulila, a Yeshu bhatendaga pita mmigunda ja ngano, bhaajiganywa bhabho gubhatandwibhenje kutema maashe ga ngano.
24 Os fariseus lhe disseram: Olha! Por que estão fazendo o que não é lícito no sábado?
Mapalishayo gubhaabhalanjilenje a Yeshu, “Nnole! Kwa nndi bhaajiganywa bhenu bhanatendanga shindu shikapinjikwa Lyubha lya Pumulila?”
25 E ele lhes disse: Nunca lestes o que fez Davi, quando teve necessidade e fome, ele e os que com ele estavam?
A Yeshu gubhaajangwilenje, “Nkanabheshomanga shibhatendile a Daudi na ashaajabhonji pubhakwetenje shibhanga?
26 Como ele entrou na Casa de Deus, quando Abiatar era sumo sacerdote, e comeu os pães da proposição (dos quais não é lícito comer, a não ser aos sacerdotes), e também deu aos que com ele estavam?
Shibhashite jinjila Nniekalu, bhukala a Abhiashali pubhaaliji Bhakulungwa Bhaabhishila, gubhalile mikate jabhishilwe kwa a Nnungu. Jikapinjikwaga kuligwa ikabhe na bhaabhishilangape, numbe a Daudi gubhalile nikwaapanganga na ashaajabhonji?”
27 Disse-lhes mais: O sábado foi feito por causa do ser humano, não o ser humano por causa do sábado.
Bhai, a Yeshu gubhaalugulilenje, “Lyubha lya Pumulila lyashinkubhikwa kwa ligongo lya bhandunji na nngabha bhandunji bhashinkubhikwanga kwa ligongo lya Lyubha lya Pumulila!
28 Por isso o Filho do homem é Senhor até do sábado.
Kwa nneyo, Mwana juka Mundu, ni Nkulungwa, nkali jwa Lyubha lya Pumulila.”

< Marcos 2 >