< Lucas 18 >

1 E [Jesus] lhes disse também uma parábola [sobre] o dever de sempre orar, e nunca se cansar.
Kawboet kaana cykcah poepa aham awm hy tice ami simnaak aham Jesu ing a hubatkhqi venawh nyhtahnaak awi pynoet kqawn peek khqi hy.
2 Dizendo: Havia um certo juiz em uma cidade, que não temia a Deus, nem respeitava pessoa alguma.
A mingmih a venawh: “Khaw pynoet awh Khawsa awm amak kqih, thlanghqing awm kawna amak ngai awidengkung thlang pynoet ce awm hy.
3 Havia também naquela mesma cidade uma certa viúva, e vinha até ele, dizendo: Faze-me justiça com meu adversário.
Ce a khawk khuiawh nuhai pynoet awm nawh, cawhkaw awidengkung a venawh, ‘Ka qaal ingkaw kai anglakawhkaw awi ve am dyng na kqawn law lah,’ tinawh cet poepa nawh qeennaak thoeh hy.
4 E por um [certo] tempo ele não quis; mas depois disto, disse para si: Ainda que eu não tema a Deus, nem respeite pessoa alguma,
Iqyt num taw am ngai am loek na hy. Cehlai a hu na taw poek quhy, ‘Khawsa awm ap kqih nyng saw thlanghqing awm kawna am ngai pai hlai nyng,
5 Porém, porque esta viúva me incomoda, eu lhe farei justiça, para que ela pare de vir me chatear.
vawhkaw nuhai ing ni ngeu ni lawn khing kaw ve, awihdyng kqawn pe hlah mai vang nyng, cawh ni am law qoe voel kawmsaw a mani ngeu ama ni lawn hly hy,’ tihy” tinak khqi hy.
6 E disse o Senhor: Ouvi o que diz o juiz injusto.
Cekcoengawh Bawipa ing, “Amak thym awidengkung ak awi ve ngai lah uh.
7 E Deus não fará justiça para seus escolhidos, que clamam a ele de dia e de noite? Demorará com eles?
A venawh khawmthan khawdai ko ang kqang doena ak cykcah, amah ing ak tyh thlangkhqi aham Khawsa ing am dyng na awi am deng kawm nu? A mingmih ce awm hly taak dym nawh nu?
8 Digo-vos que depressa lhes fará justiça. Porém, quando o Filho do homem vier, por acaso ele achará fé na terra?
Ka nik kqawn peek khqi, anih ing awi ang tawnna deng kaw. Cehlai thlanghqing Capa a law awh, khawmdek awh cangnaak ak hu hly hyn hy voei nu? tihy.
9 E disse também a uns, que tinham confiança de si mesmos que eram justos, e desprezavam aos outros, esta parábola:
Amah am dyngnaak ypna nawh thlang ak husitkhqi venawh, vawhkaw nyhtahnaak awi ve kqawn pehy:
10 Dois homens subiram ao Templo para orar, um fariseu, e o outro publicano.
Thlang pakkhih taw cykcah aham bawkim na cet hy nih. Pynoet taw Farasi thlang na awm nawh pynoet taw mangmu ak cawikung na awm hy.
11 O fariseu, estando de pé, orava consigo desta maneira: Ó Deus, eu te agradeço, porque não sou como os outros homens, ladrões, injustos e adúlteros; nem [sou] como este publicano.
Farasi thlang taw dyi nawh vemyihna cykcah hy: “Khawsa, kai taw quk-aikhqi, thawlhnaak ak saikhqi, samphaihkhqi ingkaw vawhkaw mangmu ak cawikung amyihna awm am ka awm a dawngawh, na venawh zeel nyng.
12 Jejuo duas vezes por semana, [e] dou dízimo de tudo quanto possuo.
Khaw khqih nyn khuiawh buh hih voei ka zeih coengawh ka huh boeih ak khuiawh pahqa pynoet ak thym cana pe nyng,’ tihy.
13 E o publicano, estando em pé de longe, nem mesmo queria levantar os olhos ao céu, mas batia em seu peito, dizendo: Ó Deus, tem misericórdia de mim, [que sou] pecador.
Cehlai mangmu ak cawikung taw ak hla na dyi hoer nawh, khan benna awm am mang hqa hy, ak kqang pung nawh, ‘Bawipa, kai thlakthawlh ve nim qeen lah,’ tinawh cykcah hy.
14 Digo-vos que este desceu mais justificado à sua casa do que aquele outro; porque qualquer que a si mesmo se exalta, será humilhado; e qualquer que a si mesmo se humilha, será exaltado.
Ka nik kqawn peek khqi, cawhkaw thlang ing Khawsa haiawh dyngnaak ce hu nawh im na voei hy. U awm amah ingkaw amah ak zoeksang qu taw ak kaina nung tla kaw, cehlai ak kaina ak awm ing ce zoeksangnaak hu kaw,” tinak khqi hy.
15 E traziam-lhe também crianças pequenas, para que as tocasse; e os discípulos, vendo, os repreendiam.
Thlangkhqi ing naasenkhqi ce Jesu ing a bi aham a venawh law pyi uhy. A hubatkhqi ing ami huh awh, thlangkhqi ce zyi uhy.
16 Mas Jesus, chamando-lhes para si, disse: Deixai as crianças virem a mim, e não as impeçais; porque das tais é o Reino de Deus.
Cehlai Jesu ing naasenkhqi ce a venna ak khy coengawh, “Naasenkhqi, ka venna law sak uh, koeh hqek u, kawtih Khawsa qam taw vemyih ak thlangkhqi ham ni.
17 Em verdade vos digo, que qualquer que não receber o Reino de Deus como criança, não entrará nele.
Awitak ka nik kqawn peek khqi, u ingawm Khawsa qam ce naasen amyihna amak do taw ak khuiawh am kun thai kaw,’ tinak khqi hy.
18 E um certo líder lhe perguntou, dizendo: Bom mestre, o que tenho que fazer para herdar a vida eterna? (aiōnios g166)
Ukkung thlang pynoet ing, “Cawngpuikung leek, kumqui hqingnaak ka pangnaak thai aham ikaw ka sai hly.” tina hy. (aiōnios g166)
19 E Jesus lhe disse: Por que me chamas de bom? Ninguém [é] bom, a não ser um: Deus.
Jesu ing, “Ikawtih leek hy nani tinaak? Khawsa doeng am taw u awm am leek hy.
20 Tu sabes os mandamentos: não adulterarás, não matarás, não furtarás, não darás falso testemunho, honra a teu pai e a tua mãe.
Awipeekkhqi sim tiksaw kaw: ‘Koeh samphaih, thlang koeh him, koeh qu, amak thym dyihthing na koeh dyi, na nu ingkaw na pa zoeksang lah,’ a tice ti,” tina hy.
21 E ele disse: Todas estas coisas tenho guardado desde minha juventude.
Anih ing, “Vemihkhqi boeih ve ka naasen awhkawng ni ka sai hawh,” tina hy.
22 Porém Jesus, ouvindo isto, disse-lhe: Ainda uma coisa te falta: vende tudo quanto tens, e reparte-o entre os pobres, e terás um tesouro no céu; e vem, segue-me.
Ce ak awi ce Jesu ing ang zaak awh, a venawh, “Pynoet voet hun hyk ti. Na taakkhqi boeih ce zawi nawhtaw hahqahkhqi venawh pe, cawhtaw khawk khan awh them ta kawp ti. Cekcoengawh ka hu awh bat law,” tina hy.
23 Mas ele, ouvindo isto, ficou muito triste, porque era muito rico.
Ce ak awi ce ang zaak awh, anih ce boei thlang na a awm dawng awh, ak kaw a boe na se hy.
24 E vendo Jesus que ele tinha ficado muito triste, disse: Como é difícil os que têm [muitos] bens entrarem no Reino de Deus!
Jesu ing anih ce toek nawh, “Boei thlangkhqi ing Khawsa qam khuiawh a kunnaak aham ikawmyih aih na a kyinaak ve!
25 Porque é mais fácil um camelo entrar pelo olho de uma agulha do que um rico entrar no Reino de Deus.
Boei thlang ing Khawsa qam khuiawh a kunnaak anglakawhtaw kalauk ing kqym ak khuiawh a kun mantaw zoei bet kaw,” tinak khqi hy.
26 E os que ouviram [isto], disseram: Quem então pode se salvar?
Ce ak awi ak zakhqi ing, “U ing nu thawngnaak a huh hly lawk hy voei?” ti uhy.
27 E ele disse: As coisas que são impossíveis para os seres humanos são possíveis para Deus.
Jesu ing, “Thlanghqing aham amak coeng thai ce Khawsa ham taw coeng thai hy,” tinak khqi hy.
28 E Pedro disse: Eis que deixamos tudo, e temos te seguido.
Piter ing a venawh, “Kaimih ingtaw ik-oeihkhqi boeih cehta unyng saw na hu awh bat unyng ve!” tina hy.
29 E ele lhes disse: Em verdade vos digo, que há ninguém que, tenha deixado casa, ou pais, ou irmãos, ou mulher, ou filhos,
Jesu ing a mingmih na ce, “Awitaak ka nik kqawn peek khqi, u ingawm Khawsa qam dawngawh a im aw, a zu aw, a koeinaa aw, a cakhqi aw ama cehtaak awhtaw
30 Que não venha a receber de volta muito mais nestes tempos, e nos tempos vindouros [receba] a vida eterna. (aiōn g165, aiōnios g166)
Ve a khuk qoe awh khawzah na a hlawng coengawh, ak law hly kawi a khuk awhkaw kumqui hqingnaak awm hlawng bai kaw,” tinak khqi hy. (aiōn g165, aiōnios g166)
31 E tomando consigo aos doze, disse-lhes: Eis que estamos subindo a Jerusalém, e se cumprirá no Filho do homem tudo o que [está] escrito pelos profetas.
Jesu ing a hubat Thlanghqa hlaihih ce ak chang na cehpyi nawh, “Tawngha khqi ing, Thlanghqing Capa akawng ami na qeekhqi boeih ce a soepnaak aham, ningnih ve Jerusalem na ni cet kawm uh.
32 Porque ele será entregue aos gentios, e escarnecido, injuriado e cuspido.
Anih ce Gentelkhqi kut awh pe kawm uh. Raih na kawm uh, the a kha na kawm uh, sawh a phih kawm uh, vyk kawm usaw him kawm uh.
33 E [depois de] açoitá-lo, o matarão; e ao terceiro dia ressuscitará.
Cehlai am thum nyn awh tho tlaih kaw,” tinak khqi hy.
34 E eles nada entendiam destas coisas; e esta palavra lhes era oculta; e não entendiam o que estava sendo lhes dito.
Vawhkaw awi ak kqawnkhqi ve a hubatkhqi ing pynoet ca awm am zasim uhy. Ak kqawn ngaihnaak ce a thuh hyn dawngawh, ikawk awi aw ak kqawn hy voei, ti awm am sim uhy.
35 E aconteceu que ele, chegando perto de Jericó, estava um cego sentado junto ao caminho, mendigando.
Jeriko khaw ce Jesu ing a pha tawm awh, mikhyp thlang pynoet taw lam a keng awh ngawi nawh kut dun hy.
36 E este, ouvindo a multidão passar, perguntou: O que era aquilo?
Thlangkhqi a ceh tyn awi ce ang zaak awh, thlangkhqi ce doet hy.
37 E disseram-lhe que Jesus Nazareno estava passando.
Thlangkhqi ing, Nazareth khaw awhkaw Jesu law hy, tina hy.
38 Então clamou, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
Cawh anih ing, “David Capa, Jesu, kai ve nim qeen lah,” tinawh khy hy.
39 E os que estavam mais a frente o repreendiam, para que calasse; porém ele clamava ainda mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
Lam ak khul kungkhqi ing awm dym aham kaa na uhy, cehlai, David Capa, kai ve nim qeen lah, tinawh khy khqoet hy.
40 Então Jesus, parando, mandou que o trouxessem para si; e chegando ele, perguntou-lhe,
Cawh Jesu ing dyi cat nawh, cawhkaw thlang ce a venna sawi aham kqawn pehy. Jesu a ven a pha awh,
41 Dizendo: Que queres que eu te faça? E ele disse: Senhor, que eu veja.
“Kaw sai sak aham nu na ni ngaih? tina hy. Anih ing, “Bawipa, ka mik a dai aham ngaih nyng,” tina hy.
42 E Jesus lhe disse: Vê, tua fé te salvou.
Jesu ing a venawh, “Na mik dang hlah seh, nak cangnaak ing ni qoei sak hawh hy,” tina hy.
43 E logo ele viu, e o seguia, glorificando a Deus. E o todo o povo, vendo [isto], dava louvores a Deus.
Cawh a mik ce dai pe pahoei hy, Jesu a hu awh bat nawh Khawsa ce kyihcah hy. Thlangkhqi ing ami huh awh, Khawsa ce kyihcah uhy.

< Lucas 18 >