< Hebreus 1 >

1 Deus falou antigamente muitas vezes, e de muitas maneiras, aos ancestrais pelos profetas.
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;
2 Mas nestes últimos falou a nós por meio do [seu] Filho, a quem constituiu por herdeiro de todas as coisas, e pelo qual também fez o universo. (aiōn g165)
konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. (aiōn g165)
3 [O Filho] é o resplendor da [sua] glória, a expressa imagem da sua pessoa, e sustenta todas as coisas pela palavra de poder. E, depois de fazer por si mesmo a purificação dos pecados, sentou-se à direita da Majestade nas alturas;
On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;
4 e se tornou muito superior aos anjos, assim como herdou um nome mais excelente que eles.
postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
5 Pois a qual dos anjos [Deus] jamais disse: “Tu és meu Filho, eu hoje te gerei”, E em outra vez: “Eu lhe serei por Pai, e ele me será por Filho”?
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.
6 E outra vez, quando introduz o primogênito ao mundo, diz: E todos os anjos de Deus o adorem.
A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
7 Quanto aos anjos, porém, ele diz: Ele faz de seus anjos espíritos; e de seus trabalhadores, labareda de fogo;
Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
8 Mas ao Filho [diz]: Ó Deus, o teu trono é para todo o sempre. Cetro de equidade é o cetro do teu Reino. (aiōn g165)
ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. (aiōn g165)
9 Amaste a justiça, e odiaste a transgressão; por isso, Deus, o teu Deus, te ungiu com óleo de alegria mais que os teus companheiros.
Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
10 E: Tu Senhor, no princípio fundaste a terra, e os céus são obras de tuas mãos.
I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
11 Eles perecerão, mas tu continuas. Todos eles como roupa se envelhecerão;
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća.
12 como uma manta tu os envolverás, e como roupa serão mudados; porém tu és o mesmo, e os teus anos não cessarão.
Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
13 E a qual dos anjos ele jamais disse: Senta-te à minha direita, até que eu ponha os teus inimigos como estrado de teus pés?
Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!
14 Por acaso não são todos eles espíritos servidores, enviados para auxílio dos que herdarão a salvação?
Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?

< Hebreus 1 >