< 2 Crônicas 36 >

1 Então o povo da terra tomou a Jeoacaz filho de Josias, e fizeram-lhe rei em lugar de seu pai em Jerusalém.
Pea naʻe ʻomi ʻe he kakai ʻoe fonua ʻa Sihoaasi ko e foha ʻo Sosaia, ʻo fakanofo ia ko e tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai ʻi Selūsalema.
2 De vinte e três anos era Jeoacaz quando começou a reinar, e três meses reinou em Jerusalém.
Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe tolu ʻae motuʻa ʻo Sihoaasi ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he māhina ʻe tolu ʻi Selūsalema.
3 E o rei do Egito o tirou de Jerusalém, e condenou a terra em cem talentos de prata e um de ouro.
Pea naʻe liua ia ʻe he tuʻi ʻo ʻIsipite ʻi Selūsalema, ʻo ne pule ke totongi ʻe he fonua ʻaki ʻae taleniti koula ʻe taha.
4 E o rei do Egito constituiu o seu irmão Eliaquim como rei sobre Judá e Jerusalém, e mudou-lhe o nome em Jeoaquim; e Neco tomou o seu irmão Jeoacaz, e o levou ao Egito.
Pea ne fakanofo ʻe he tuʻi ʻo ʻIsipite hono tokoua ke tuʻi ia ki Siuta mo Selūsalema, ʻo ne liua hono hingoa ko Sihoiakimi. Pea naʻe puke ʻe Niko ʻa hono tokoua ko Sihoaasi ʻo fetuku ia ki ʻIsipite.
5 Quando começou a reinar Jeoaquim era de vinte e cinco anos, e reinou onze anos em Jerusalém: e fez o que era mau aos olhos do SENHOR seu Deus.
Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe nima ʻae motuʻa ʻo Sihoiakimi ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma taha ʻi Selūsalema: pea naʻe fai kovi ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova ko hono ʻOtua.
6 E subiu contra ele Nabucodonosor rei da Babilônia, e acorrentado com correntes o levou à Babilônia.
Pea naʻe haʻu ke tauʻi ia ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, pea naʻa ne haʻi ia ʻaki ʻae ngaahi meʻa haʻi ke fetuku ia ki Papilone.
7 Também levou Nabucodonosor à Babilônia dos utensílios da casa do SENHOR, e os pôs no seu templo em Babilônia.
Pea naʻe fetuku foki ʻe Nepukanesa ʻae ngaahi ipu ʻoe fale ʻo Sihova ki Papilone, ʻo tuku ia ki hono fale tapu ʻi Papilone.
8 Os demais dos feitos de Jeoaquim, e as abominações que fez, e o que nele se achou, eis que estão escritos no livro dos reis de Israel e de Judá: e reinou em seu lugar Joaquim seu filho.
Pea ko eni ko hono toe ʻoe ngāue ʻa Sihoiakimi, mo ʻene fakalielia naʻa ne fai, mo ia naʻe ʻilo ʻiate ia, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi ʻoe ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli mo Siuta: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Sihoiakini ko hono foha.
9 De oito anos era Joaquim quando começou a reinar, e reinou três meses e dez dias em Jerusalém: e fez o que era mau aos olhos do SENHOR.
Naʻe valu taʻu ʻae motuʻa ʻo Sihoiakini ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he māhina ʻe tolu mo e ʻaho ʻe hongofulu ʻi Selūsalema: pea naʻe fai kovi ʻe ia ʻi he ʻao ʻo Sihova.
10 Na primavera do ano, o rei Nabucodonosor mandou que o trouxessem à Babilônia, juntamente com os utensílos preciosos da casa do SENHOR; e constituiu o seu irmão Zedequias como rei sobre Judá e Jerusalém.
Pea ʻi he hili ʻae taʻu, naʻe fekau ʻe he tuʻi ko Nepukanesa, pea naʻe ʻomi ia ki Papilone, fakataha mo e ngaahi ipu matamatalelei ʻoe fale ʻo Sihova, pea naʻe fakanofo ʻa Setikia ko hono tokoua ke ne tuʻi ki Siuta mo Selūsalema.
11 De vinte e um anos era Zedequias quando começou a reinar, e onze anos reinou em Jerusalém.
Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe taha ʻae motuʻa ʻo Setikia ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma taha ʻi Selūsalema.
12 E fez o que era mau aos olhos do SENHOR seu Deus, e não se humilhou diante do profeta Jeremias, que lhe falava da parte do SENHOR.
Pea naʻe fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ko hono ʻOtua, pea naʻe ʻikai te ne fakavaivai ia ʻi he ʻao ʻo Selemaia ko e palōfita, naʻe lea mei he fofonga ʻo Sihova.
13 Rebelou-se também contra Nabucodonosor, ao qual havia jurado por Deus; e endureceu sua cerviz, e obstinou seu coração, para não voltar-se ao SENHOR o Deus de Israel.
Pea naʻe angatuʻu ia foki ki he tuʻi ko Nepukanesa, ʻaia naʻa ne fakafuakavaʻi ia ki he ʻOtua: ka naʻa ne fakakekeva hono kia, pea fakafefeka ki hono loto ʻi he taʻefietafoki kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli.
14 E também todos os príncipes dos sacerdotes, e o povo, aumentaram a transgressão, seguindo todas as abominações das nações, e contaminando a casa do SENHOR, a qual ele havia santificado em Jerusalém.
Pea naʻe fai hala foki ʻae kau taulaʻeiki lahi kotoa pē, mo e kakai, ʻo fai hala lahi ʻo fakatatau ki he ngaahi angakovi ʻae hiteni: ʻonau fakahalaʻi ʻae fale ʻo Sihova ʻi Selūsalema ʻaia naʻa ne fakatapui.
15 E o SENHOR o Deus de seus pais enviou a eles por meio de seus mensageiros, enviando insistentemente: porque ele tinha misericórdia de seu povo, e de sua habitação.
Pea naʻe kouna kiate kinautolu ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻenau ngaahi tamai ʻene kau talafekau, naʻe tuʻu hengihengi hake, pea fekau: ko e meʻa ʻi heʻene angaʻofa ki hono kakai, pea ki hono potu nofoʻanga:
16 Mas eles faziam escárnio dos mensageiros de Deus, e menosprezavam suas palavras, ridicularizando-se de seus profetas, até que subiu o furor do SENHOR contra seu povo, de maneira que não havia remédio.
Ka naʻa nau manuki ki he kau talafekau ʻae ʻOtua, pea taʻetokanga ki heʻene ngaahi lea, mo fai kovi ki heʻene kau palōfita, pea naʻe tupu ai ʻae houhau ʻa Sihova ki hono kakai, pea naʻe ʻikai ha fakamoʻui.
17 Pelo qual trouxe contra eles ao rei dos caldeus, que matou à espada seus rapazes na casa de seu santuário, sem perdoar jovem, nem virgem, nem velho, nem decrépito; todos os entregou em suas mãos.
Ko ia naʻa ne ʻomi ai kiate kinautolu ʻae tuʻi ʻoe kakai Kalitia, ʻaia naʻe tāmateʻi ʻenau kau talavou ʻaki ʻae heletā ʻi he fale ʻo ʻenau fakatahaʻanga, pea naʻe ʻikai ha ʻofa ki ha talavou pe ki ha taʻahine, ʻae tangata motuʻa, pe ko ia ʻoku mapelu ʻi he motuʻa lahi: naʻa ne tuku ʻakinautolu kotoa pē ki hono nima.
18 Também todos os vasos da casa de Deus, grandes e pequenos, os tesouros da casa do SENHOR, e os tesouros do rei e de seus príncipes, tudo o levou à Babilônia.
Pea mo e ngaahi ipu kotoa pē ʻoe fale ʻoe ʻOtua, ʻae lahi mo e siʻi, mo e ngaahi koloa ʻae fale ʻo Sihova, mo e ngaahi koloa ʻae tuʻi, mo e [koloa ]ʻa hono houʻeiki: pea naʻe ʻomi ia kotoa pē ki Papilone.
19 E queimaram a casa de Deus, e romperam o muro de Jerusalém, e consumiram ao fogo todos seus palácios, e destruíram todos os seus objetos valiosos.
Pea naʻa nau tutu ʻae fale ʻoe ʻOtua pea holoki hifo ʻae ʻā maka ʻo Selūsalema, pea naʻe tutu hono ngaahi fale fakaʻeiʻeiki ʻo ia ʻaki ʻae afi, pea maumau ʻae ngaahi nāunau matamatalelei kotoa pē naʻe ʻi ai.
20 Os que restaram da espada foram passados à Babilônia; e foram servos dele e de seus filhos, até que veio o reino dos persas;
Pea ko kinautolu naʻe hao mei he heletā naʻa ne fetuku ʻakinautolu ki Papilone: ʻaia naʻa nau nofo ai ko e kau tamaioʻeiki kiate ia pea ki hono ngaahi foha ʻo aʻu ki he pule ʻae puleʻanga ʻo Peasia:
21 Para que se cumprisse a palavra do SENHOR pela boca de Jeremias, até que a terra houvesse aproveitado os seus descansos sabáticos; pois durante todo o tempo de sua ruina ela descansou, até que os setenta anos fossem cumpridos.
Ke fakamoʻoni ʻae folofola ʻa Sihova ʻi he ngutu ʻo Selemaia, “Ke ʻoua ke maʻu fiemālie pe ʻe he fonua hono ngaahi ʻaho tapu: he koeʻuhi ʻi heʻene nofo lala pe naʻa ne maʻu ʻae ʻaho tapu ke fakakakato ʻae taʻu ʻe fitungofulu.”
22 Mas ao primeiro ano de Ciro rei dos persas, para que se cumprisse a palavra do SENHOR por boca de Jeremias, o SENHOR induziu o espírito de Ciro rei dos persas, o qual fez apregoar por todo seu reino, e também por escrito, dizendo:
Pea ko eni ʻi he ʻuluaki taʻu ʻo Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia, ke fakatonutonu ai ʻae folofola ʻa Sihova ʻi he ngutu ʻo Selemaia, naʻe langaʻi ʻe Sihova ʻae laumālie ʻo Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia, koeʻuhi ke fanongonongo ʻae fono ʻi hono puleʻanga kotoa pē, pea ke ʻai ia ʻi he tohi foki, ʻo pehē,
23 Assim diz Ciro rei dos persas: o SENHOR, o Deus dos céus, me deu todos os reinos da terra; e ele me encarregou que lhe edifique casa em Jerusalém, que é em Judá. Quem houver de vós de todo seu povo, o SENHOR seu Deus seja com o tal, e suba.
‌ʻOku pehē ʻe Kolesi ko e tuʻi ʻo Peasia, “Kuo tuku ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻoe langi, ʻae ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani kiate au: pea kuo ne fekau kiate au ke u langa ʻae fale moʻona ʻi Selūsalema ʻaia ʻoku ʻi Siuta. Ko hai ia ʻiate kimoutolu kotoa pē ʻoku ʻo hono kakai? Ke ʻiate ia ʻa Sihova ko hono ʻOtua, pea tuku ke ʻalu hake ia.”

< 2 Crônicas 36 >