< Lucas 19 >

1 E, tendo Jesus entrado em Jericó, ia passando.
Jesu loe Jeriko vangpui ah akun moe, to avang hoiah caeh poe.
2 E eis que havia ali um varão chamado Zaqueu; e este era um dos principais dos publicanos, e era rico.
Khenah, to avang ah Zakiah, tiah ahmin kaom kami maeto oh, anih loe tamut cong kaminawk ukkung ah oh pongah, angraeng parai.
3 E procurava ver quem era Jesus, e não podia, por causa da multidão, porque era de pequena estatura.
Jesu loe mi maw, tito hnuk han a koeh; toe anih loe ahnaem daek pongah, kaminawk salak hoiah Jesu to hnu thai ai.
4 E, correndo adiante, subiu a uma figueira brava para o ver; porque havia de passar por ali.
Zakiah loe Jesu angzohhaih loklam hma ah cawnh moe, Jesu hnuk hanah thaiduet kung ah dawh.
5 E, quando Jesus chegou àquele lugar, olhando para cima, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque hoje me convém pousar em tua casa.
Jesu to ahmuen ah phak naah, a khet tahang, to naah Zakiah to a hnuk, anih khaeah, Zakiah, karangah, anghum tathuk ah; vaihniah na im ah ka toem han, tiah a naa.
6 E, apressando-se, desceu, e recebeu-o gostoso.
Zakiah loe karangah anghum tathuk moe, anghoehaih hoiah anih to toemsak.
7 E, vendo todos isto, murmuravam, dizendo que entrara para ser hóspede de um homem pecador.
Kaminawk mah hnuk o naah, Anih loe kami zae im ah toem han a caeh, tiah laisaep o thuih.
8 E, levantando-se Zaqueu, disse ao Senhor: Senhor, eis que eu dou aos pobres metade dos meus bens; e, se em alguma coisa tenho defraudado alguém, o restituo quadruplicado.
Zakiah loe angdoet moe, Angraeng khaeah, Khenah, Angraeng, ka tawnh ih hmuen ahap kamtang kaminawk hanah ka paek; katoeng ai ah kaminawk ih hmuenmae ka lak pae nahaeloe, alet palito ka pathok han, tiah a naa.
9 E disse-lhe Jesus: Hoje houve salvação nesta casa, porquanto também este é filho de Abraão:
Jesu mah anih khaeah, Vaihniah hae imthung ah pahlonghaih phak boeh, anih doeh Abraham ih capa toeng ni.
10 Porque o Filho do homem veio buscar e salvar o que se havia perdido.
Kami Capa loe kanghmaa kami to pakrong moe, pahlong han ih ni angzoh, tiah a naa.
11 E, ouvindo eles estas coisas, ele proseguiu, e disse uma parábola; porquanto estava perto de Jerusalém, e cuidavam que logo se havia de manifestar o reino de Deus.
Kaminawk mah a thuih ih loknawk to tahngaih pae o, Jerusalem a phak o tom boeh moe, kaminawk mah doeh Sithaw ukhaih prae to amtueng roep tih boeh, tiah poek o pongah, patahhaih lok to a thuih pae.
12 Disse pois: Um certo homem nobre partiu para uma terra remota, a tomar para si um reino e voltar depois.
Nihcae khaeah, Angraeng capa maeto loe siangpahrang ah oh han koeh pongah, amlaem let hanah kholong kangthla ah caeh.
13 E, chamando dez servos seus, deu-lhes dez minas, e disse-lhes: negociai até que eu venha.
Anih mah a tamna hato kawk moe, nihcae hanah mina phoisa hato paek, nihcae khaeah, Kam laem let ai karoek to toksah o haih ah, tiah a naa.
14 Mas os seus cidadãos aborreciam-no, e mandaram após ele embaixadores, dizendo: Não queremos que este reine sobre nós.
Toe angmah ih prae kaminawk mah anih to hnukma o, Hae kami loe kaicae ukkung ah ohsak han ka koeh o ai, tiah anih khaeah laicaeh patoeh o.
15 E aconteceu que, voltando ele, havendo tomado o reino, disse que lhe chamassem aqueles servos, a quem tinha dado o dinheiro, para saber o que cada um tinha ganhado, negociando.
Anih amlaem naah loe, prae ukkung ah a oh, to pacoengah kami maeto mah phoisa hoi toksak naah kamek nazetto maw hnuk o, tiah panoek thai hanah, phoisa a paek ih tamnanawk to angmah khaeah kawk.
16 E veio o primeiro, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu dez minas.
Hmaloe koek kami loe angzoh moe, Angraeng, na phoisa loe alet hato pung, tiah a naa.
17 E ele lhe disse: Bem está, servo bom, porque no mínimo foste fiel, sobre dez cidades terás autoridade.
Anih mah to kami khaeah, Tamna kahoih, tok na sak thaih: hmuen tetta nuiah oepthoh pongah, vangpui hato uk ah, tiah a naa.
18 E veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina grangeou cinco minas.
Hnetto haih tamna loe angzoh moe, Angraeng, na phoisa alet pangato pung, tiah a naa.
19 E a este disse também: Sê tu também sobre cinco cidades.
Anih mah to kami khaeah doeh, Vangpui pangato uk hanah, to tiah a naa.
20 E veio outro, dizendo: Senhor, aqui está a tua mina, que guardei num lenço;
Kalah tamna loe angzoh moe, Angraeng, khenah, na phoisa loe pavawh hoiah ka tapawk moe, ka suek sut:
21 Porque tive medo de ti, que és homem rigoroso, que tomas o que não puseste, e segas o que não semeaste.
nang loe kacip parai kami ah na oh pongah, kang zit: nang loe na suem ai ih ahmuen ah na lak moe, na patit ai ih ahmuen ah na aah, tiah a naa.
22 Porém ele lhe disse: Servo maligno, pela tua boca te julgarei; sabias que eu sou homem rigoroso, que tomo o que não pus, e sego o que não semeei;
To naah Anih mah to kami khaeah, Nang tamna kasae, Na thuih ih lok baktih toengah lok kang caek han. Kai loe kacip parai kami ah ka oh, ka suem ai ih ahmuen ah ka lak moe, ka patit ai ih ahmuen ah ka aah, tito na panoek tangak:
23 Porque não meteste pois o meu dinheiro no banco, e eu, vindo, o demandaria com os juros?
kang zoh let naah kangpung phoisa to ka lak hanah, tikhoe phoisa to phoisa athlaeng kami khaeah na suem ai loe? tiah a naa.
24 E disse aos que estavam com ele: tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tiver dez minas.
Anih mah a taengah angdoe kaminawk khaeah, Anih khae ih phoisa to la oh loe, phoisa hato tawn kami khaeah paek oh, tiah a naa.
25 (E disseram lhe eles: Senhor, tem dez minas).
(Nihcae mah anih khaeah, Angraeng, anih loe phoisa hato tawnh boeh, tiah a naa o.)
26 Pois eu vos digo que a qualquer que tiver ser-lhe-á dado, mas ao que não tiver até o que tem lhe será tirado.
Kang thuih o, Katawn kami hanah loe paek let bae vop tih; katawn ai kami loe, a tawnh ih hmuen mataeng doeh la pae ving tih, tiah a naa.
27 Porém trazei aqui aqueles meus inimigos que não quizeram que eu reinasse sobre eles, e matai-os diante de mim.
Toe ka ukhaih koeh ai ka misanawk to haeah hoi oh loe, nihcae to ka hmaa ah hum oh, tiah naa tih, tiah a thuih pae.
28 E, dito isto, ia caminhando adiante, subindo para Jerusalém.
Hae lokthuih pacoengah, anih Jerusalem ah caeh.
29 E aconteceu que, chegando perto de Bethphage, e de Bethania, ao monte chamado das Oliveiras, mandou dois dos seus discípulos,
Bethphage hoi Bethani vangpui to phak tom boeh moe, Olive tiah kawk ih mae to phak o naah, anih mah hnukbang kami hnik to patoeh,
30 Dizendo: Ide à aldeia que está defronte, e ai, ao entrar, achareis preso um jumentinho em que nenhum homem ainda se assentou; soltai-o e trazei-o;
nihnik khaeah, Na hma ih avang ah caeh hoih, avang thung na kun hoi naah, mi mah doeh angthueng vai ai, paeh ih laa hrang acaa to na hnu hoi tih: khram hoih loe laa hrang to haeah ze hoih.
31 E, se alguém vos perguntar: Porque o soltais? assim lhe direis: Porque o Senhor o há de míster.
Mi kawbaktih mah doeh nang hnik khaeah, Tih han ih laa hrang to na khram hoi loe? tiah dueng nahaeloe, anih khaeah, Angraeng mah laa hrang angtoeng, tiah thui pae hoih, tiah a naa.
32 E, indo os que haviam sido mandados, acharam como lhes dissera.
Patoeh ih kami hnik loe caeh hoi naah, anih mah nihnik khaeah thuih pae ih lok baktih toengah a hnuk hoi.
33 E, soltando o jumentinho, seus donos lhes disseram: Porque soltais o jumentinho?
Laa hrang to a khram hoi li naah, tawnkung mah nihnik khaeah, Tih han ih laa hrang acaa to na khram hoi loe? tiah a naa.
34 E eles disseram: O Senhor o há de míster.
To naah nihnik mah, Angraeng mah laa hrang angtoeng, tiah a naa hoi.
35 E trouxeram-no a Jesus: e, lançando sobre o jumentinho os seus vestidos, puseram a Jesus em cima.
Nihnik mah laa hrang to Jesu khaeah zeh hoi pacoengah, nihcae mah laa hrang acaa nuiah kahni padap pae o moe, Jesus to a nuiah angthueng o sak.
36 E, indo ele, estendiam no caminho os seus vestidos.
Anih caehhaih loklam ah, paroeai kaminawk mah angmacae ih kahni to baih o.
37 E, quando já chegava perto da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, regozijando-se, começou a dar louvores a Deus em alta voz, por todas as maravilhas que tinham visto,
Anih Olive mae tamthuk phak tom naah loe, a hnuk o ih dawnrai hmuenawk boih pongah pop parai a hnukbang kaminawk mah anghoehaih hoiah Sithaw ih ahmin to saphaw o;
38 Dizendo: bendito o Rei que vem em nome do Senhor; paz no céu, e glória nas alturas.
Angraeng ih ahmin hoiah angzo Siangpahrang loe tahamhoihaih om nasoe: van prae ah angdaehhaih om nasoe, sang koek ah lensawkhaih om nasoe, tiah a hang o.
39 E disseram-lhe dentre a multidão alguns dos fariseus: Mestre, repreende os teus discípulos.
Pop parai kaminawk salakah kaom thoemto Farasinawk mah anih khaeah, Patukkung, nang hnukbang kaminawk to thuitaek ah, tiah a naa o.
40 E, respondendo ele, disse-lhes: Digo-vos que, se estes se calarem, logo as pedras clamarão.
Anih mah nihcae khaeah, Kang thuih o, nihcae hang ai ah anghngai o duem nahaeloe, thlungnawk hae hang o roep tih, tiah a naa.
41 E, quando já ia chegando, vendo a cidade, chorou sobre ela,
Jesu loe Jerusalem phak tom boeh, anih mah vangpui to khet moe, qah haih,
42 Dizendo: Ah! se tu conhecesses também, ao menos neste teu dia, o que à tua paz pertence! mas agora isto está encoberto aos teus olhos.
nang vangpui, hae nangmah ih niah, nang han monghaih sinkung, na panoek nahaeloe hoi tih, toe vaihi loe na mik ah hmuennawk amtueng han ai ah hawk ving boeh.
43 Porque dias virão sobre ti, em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, e te sitiarão, e te estreitarão de todas as bandas;
Na misanawk mah ahnuk ahma, ang takui o khoep moe, ahmuen kruekah ang ven o khoephaih atue to pha tih.
44 E te derribarão, a ti e aos teus filhos que dentro de ti estiverem; e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porquanto não conheceste o tempo da tua visitação.
Nangmah hoi na caanawk to long ah va o tih, nang khaeah angzohhaih atue to na panoek ai pongah, nihcae mah na nuiah maeto pacoeng maeto kamhong thlung to anghmat o sak mak ai, tiah a naa.
45 E, entrando no templo, começou a expulsar todos os que nele vendiam e compravam,
To pacoengah anih loe tempul thungah caeh moe, hmuenmae zawh moe, qan kaminawk to a haek.
46 Dizendo-lhes: Está escrito: A minha casa é casa de oração; mas vós fizestes dela covil de salteadores.
Nihcae khaeah, Ka im loe lawkthuihaih im ah oh, tiah tarik ih oh: toe nangcae mah loe kamqunawk ohhaih ahmuen ah na sak o, tiah a naa.
47 E todos os dias ensinava no templo, e os principais dos sacerdotes, e os escribas, e os principais do povo procuravam mata-lo.
Anih loe tempul thungah nithokkruek kaminawk to patuk. Toe kalen koek qaima, ca tarik kaminawk hoi kami zaehoikungnawk mah hum hanah anih to pakrong o,
48 E não achavam meio de o fazer, porque todo o povo pendia para ele, escutando-o.
toe a thuih ih lok to kaminawk boih mah tahngai o pongah, hum han atue kahoih hnu o thai ai.

< Lucas 19 >