< Lucas 14 >

1 Aconteceu n'um sabbado que, entrando elle em casa de um dos principaes dos phariseos para comer pão, elles o estavam espiando.
Sabbath a pha vaengah Jesuh tah Pharisee boeilu pakhat im ah buh ca la cet. Te vaengah amah te a om thil uh tih a dawn uh.
2 E eis que estava ali adiante d'elle um certo homem hydropico.
Te vaengah hlang pakhat bungthung aka khueh te a hmaiah pakcak a pawk pah.
3 E, Jesus, tomando a palavra, fallou aos doutores da lei, e aos phariseos, dizendo: É licito curar no sabbado?
Te dongah Jesuh loh olming rhoek neh Pharisee rhoek te a doo tih a voek vaengah, “Sabbath hnin ah tloh hoeih sak ham tueng a, a tueng moenih a?” a ti nah.
4 Elles, porém, calaram-se. E, tomando-o, elle o curou e despediu.
Tedae amih loh a hil a phah uh dongah a hoeih sak hlang te a mawt tih a tueih.
5 E, respondendo-lhes, disse: Qual será de vós o que, caindo-lhe n'um poço, em dia de sabbado, o jumento ou o boi, o não tire logo?
Te phoeiah amih te, “Na ca mai khaw, vaito mai khaw tangrhom ah aka cungku te, Sabbath hnin ah pahoi a doek moenih a?” a ti nah.
6 E nada lhe podiam replicar a estas coisas.
Tedae te te oelh uh thai pawh.
7 E disse aos convidados uma parabola, reparando como escolhiam os primeiros assentos, dizendo-lhes:
Hmuensang te mat a laehdawn tih aka tuek, a cael rhoek te nuettahnah a thui pah.
8 Quando por alguem fôres convidado ás bodas, não te assentes no primeiro logar, não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
Te vaengah amih te, “Yuluei kung la hlang khat khat loh n'khue uh vaengah, hmuensang ah ngol uh boeh, anih loh a khue te nang lakah a khoelh la vik om ve.
9 E, vindo o que te convidou a ti e a elle, te diga: Dá o logar e este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o derradeiro logar.
Te vaengah nang neh anih aka khue te ha pawk vetih nang te, ' Anih he hmuen pae dae,’ a ti ni. Te vaengah yah te na poh van vetih a hmuen hnukkhueng te na dang ni.
10 Mas, quando fores convidado, vae, e assenta-te no derradeiro logar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante dos que estiverem comtigo á mesa.
Te dongah n'khue vaengah cet lamtah hnukkhueng hmuen ah ngol. Te daengah ni nang aka khue te ha pawk vaengah nang te, ' Paya aw, thoo hang dae,’ a ti vetih na taengkah aka ngol rhoek boeih taengah nang hamla thangpomnah a om eh.
11 Porque qualquer que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquelle que a si mesmo se humilhar será exaltado.
Amah aka pomsang boeih tah tlarhoel vetih amah aka tlarhoel tah a pomsang ni,” a ti nah.
12 E dizia tambem ao que o tinha convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não chames os teus amigos, nem os teus irmãos, nem os teus parentes, nem visinhos ricos, para que não succeda que tambem elles te tornem a convidar, e te seja isso recompensado.
Te phoeiah amah aka khue te khaw, “Buhkoknah neh hlaembuh na saii vaengah, na paya, na manuca, na huiko, na imben kuirhang rhoek te khue boeh. Amih loh namah te n'buhung van vetih kutthungnah loh namah taengla ha thoeng ve.
13 Mas, quando fizeres convite, chama os pobres, aleijados, mancos e cegos,
Tedae buhloei na tael vaengah khodaeng, kut ngun kho ngun, aka khaem, mikdael te khue.
14 E serás bemaventurado; porquanto não teem com que t'o recompensar; porque recompensado te será na resurreição dos justos.
Yoethen la na om bitni, nang n'sah ham te khueh pawt cakhaw aka dueng rhoek kah thohkoepnah dongah nang ham a sah bitni,” a ti nah.
15 E, ouvindo isto um dos que estavam com elle á mesa, disse-lhe: Bemaventurado aquelle que comer pão no reino de Deus.
A yaak uh vaengah aka ngol rhoek khuikah pakhat loh, “Yoethen long te tah Pathen kah ram ah buh a caak ni,” a ti nah.
16 Porém elle lhe disse: Um certo homem fez uma grande ceia, e convidou a muitos.
Anih te khaw Jesuh loh, “Hlang pakhat loh hlaembuh muep a thong tih hlang muep a khue.
17 E á hora da ceia mandou o seu servo a dizer aos convidados: Vinde, que já tudo está preparado.
Hlaembuh tue ah tah a sal te a khue rhoek taengla a tueih tih, 'Ham paan uh laeh, sikim la om coeng,’ a ti nah.
18 E todos á uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e importa ir vêl-o: rogo-te que me hajas por escusado.
Tedae a bangtlang la boeih a thaanah uh tih, lamhma kah loh, ' Lo ka lai tih aka hip la caeh ham a kueknah la ka om. Namah taengah kam bih mai eh, om mai saeh, kai tah ng'rhoe mai,’ a ti nah.
19 E outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou a experimental-os: rogo-te que me hajas por escusado.
Pakhat loh, ' Vaito a rhoi panga ka lai tih, nainong ham ka cet ni, Namah taengah kam bih mai eh, om mai saeh, kai tah ng'hoep mai,’ a ti nah.
20 E outro disse: Casei, e portanto não posso ir.
Pakhat bal loh, ' Yuu ka loh tih ka lo ham coeng mahpawh,’ a ti nah.
21 E, voltando aquelle servo, annunciou estas coisas ao seu senhor. Então o pae de familia, indignado, disse ao seu servo: Sae depressa pelas ruas e bairros da cidade, e traze aqui os pobres, e aleijados, e mancos e cegos.
Te dongah sal te a pawkvaengah tah a boeipa taengla a puen pah. Te vaengah imkung tah kosi a hong tih a sal te, ' Khopuei kah toltung neh imhlai laklo ah a loe la cet lamtah, khodaeng, a kut a kho aka ngun, mikdael, aka khaem te pahoi hang khuen,’ a ti nah.
22 E disse o servo: Senhor, feito está como mandaste; e ainda ha logar.
Sal loh, ' Boeipa, nan tueih bangla ka saii coeng dae a hmuen om pueng,’ a ti nah.
23 E disse o senhor ao servo: Sae pelos caminhos e vallados, e força-os a entrar para que a minha casa se encha.
Te dongah boei loh sal taengah, 'Khohla longpuei neh vongtung taengah khaw cet lamtah ha kun ham tanolh dae, te daengah ni ka im ah hlang a bae eh.
24 Porque eu vos digo que nenhum d'aquelles varões que foram convidados provará a minha ceia.
Nangmih taengah ka thui coeng, ka khue hlang rhoek loh kai kah hlaembuh ten uh boel saeh,’ a ti nah,” te a thui pah.
25 Ora ia com elle uma grande multidão; e, voltando-se, disse-lhe:
Jesuh te hlangping loh muep a puei hatah, amih taengla mael tih,
26 Se alguem vier a mim, e não aborrecer a seu pae, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs, e ainda tambem a sua propria vida, não pode ser meu discipulo.
“Khat khat te kai taengla ha lo vaengah a napa neh a manu, a yuu neh a ca, pacaboeina neh tanu takhong, amah kah a hinglu khaw a toeng thil bal pawt atah ka hnukbang la om ham a coeng moenih.
27 E qualquer que não levar a sua cruz, e não vier após mim, não pode ser meu discipulo.
Amah kah thinglam a koh pawt ah kai hnukla aka lo te tah ka hnukbang la om ham a coeng moenih.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se assenta primeiro a fazer as contas dos gastos, para ver se tem com que a acabar?
Nangmih khui lamkah loh imsang sak ham aka ngaih te unim? Lamhma la ngol tih a hnonah te a tae moenih a? Imcoeng ham khueh mai cakhaw?
29 Para que não aconteça que, depois de haver posto o alicerce, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a escarnecer d'elle,
A khoengim a sut tih coeng thai pawt koinih aka hmu boeih loh anih te pahoi a tamdaeng ni.
30 Dizendo: Este homem começou a edificar e não poude acabar.
hlang loh sak hamla a tong dae a coeng thai moenih,’ a ti uh ta.
31 Ou qual é o rei que, indo á guerra a pelejar contra outro rei, não se assenta primeiro a consultar se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra elle com vinte mil?
Mebang manghai khaw manghai pakhat te a noem tih ni caem la a caeh. Te vaengah ngol lamhma tih a doe ham te thawng rha a om thai atah anih te thawng kul neh paan thil ham a moeh moenih a?
32 D'outra maneira, estando o outro ainda longe, manda-lhe embaixadores, e pede condições de paz.
Te pawt koinih voelh a om vaengah rhoepnah ham laipai a tueih vetih a dawt ni.
33 Assim, pois, qualquer de vós, que não renuncia a tudo quanto tem, não pode ser meu discipulo.
Te dongah nangmih boeih khaw, a khuehtawn boeih aka hlah pawt te tah ka hnukbang la om ham a coeng moenih.
34 Bom é o sal; porém, se o sal degenerar, com que se adubará?
Lungkaeh khaw tui, tedae lungkaeh te khaw a dap atah ba nen lae a hlihlim sak eh?
35 Nem presta para a terra, nem para o monturo; lançam-n'o fóra. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Laimen ham khaw om pawt tih, aek lam khaw hoeikhang laklo pawt dongah phawn a voeihuh. Yaak nah hna aka khueh rhoek loh yaa uh,” a ti nah.

< Lucas 14 >