Lukaj 14
1 KADEKADEO ni a kotilon on nan im en kaun pan Parijar amen, pwen konot ni ran en iapat; a irail majamajan i.
Ke jekh savato o Isus đelo ko jekh šorutno e farisejengo te xal mangro ke leste thaj savore so sesa gothe dikhlje ane leste so ka ćerol.
2 A kilan, aramaj amen mia waja o, me lijonepo.
Thaj dikh, avilo nesavo manuš anglo Isus savo sasa nasvalo taro nasvalipe e pajeso.
3 Iejuj ap kotin japen majani on jaunkawewe o Parijiir akan: Me pun, en kakelada ni ran en japat?
Thaj o Isus pučlja e učiteljuren tare Mojsijaso zakon thaj e farisejen: “Premale Mojsijaso zakon, šaj li te sastara ko savato il našti?”
4 Irail nenenla. I ap kotin jair i, kakelada o kadara wei.
Al von khanči ni vaćarde. Tegani o Isus dolda e nasvale manuše, sastarda le thaj phenda lese kaj šaj džal.
5 Ap kotin japen majani on irail: Ij re omail, me na aj de kau pupedi on nan por o, me jo pan madan apiada jan ni ran en japat?
Pale gova lenđe vaćarda: “So den gođi? Te perol ćiro čhavo il ćiro guruv ano bunari, ni li ka ikale le sigate ano savatno đive?”
6 A irail jota kak japenki i meakot.
Thaj ni sasa len so te phenen ke lese lafura.
7 A kotin majani on toun kapar karajeraj eu, ni a kotin mani, me re inon ion en mondi ni tapin tepel, majani on irail:
Kana o Isus dikhlja sar e manuša save avile te xan, roden pese šukar thana kaj te bešen anglal, vaćarda lenđe kaja paramič:
8 Koe lao pan luke don kamadip en kapapaud ren meamen, ender mondi on leppantam, pwe ele amen, me lapa jan koe lukedor.
“Kana akharen tumen ko abav, ma bešen ke lačhe anglune thana. So ako si akhardo pobaro manuš tutar?
9 O me luk uk edo o pil i, pan kodo indai on uk: Ki on ol men et deu om! A koe pan namenok kodido on nan roulap.
Tegani kova manuš so akharda tut ka avol thaj ka vaćarol tuće: ‘De gova than kalese.’ Tegani ka ladžare tut thaj ka crde tut te beše ko emposlednjo than savo ačhilo.
10 A koe lao paluke, kola mondi on nan roulap, pwe me luke uk lao pwarado, en indai on uk: Kompoke pai, kotidato! Koe ari pan kaindand nan pun en ir, me ian uk ni tepel.
Nego, kana khoni akharol tut ko abav, dža thaj beš ko poslednjo than. Tegani ka avol kova so akharda tut, thaj ka vaćarol tuće: ‘Amala! Arakhljam tuće pošukar than.’ Tegani ka aven tusa ko baripe kola save bešen tusa ko astali.
11 Pwe karoj me kin kajapwilada pein i, pan kajapwilidi, o me kin kajapwilidi pein i, pan kajapwilada.
Golese so, ko pes vazdol, ka avol ponizimo, thaj ko pes ponizil, ka avol vazdimo.”
12 Ap pil kotin majani on me lukedo i: Kom lao wiada konot en ni jauaj de nin jautik, eder lukedo kompokepa om ko, de ri om akan, de jau om, de men imp om kapwapwa kan, pwe re de pil luke uk, o depuk on uk.
Pale gova o Isus vaćarda kolese so akharda le: “Kana de xamase il večera, ma akhar ćire amalen ni ćire phralen, ni ćire familija, ni ćire barvale pašutnen, golese so i von tut ka akharen ko xape thaj gija irin tuće.
13 A ma koe pan wia kamadip, en lukedo me jamama o me pali duk kai, o me jikilikil, o me majkun akan.
Gija kana ćere gozba akhar e čororen, e banđen, e sakaten thaj e koren.
14 Koe ari pan meid pai, pwe irail jota pan kak depuk on uk, a a pan depuk on uk ni ran o, me pun kan pan maureda.
Tegani ka ave blagoslovimo, golese kaj naj len sar te nagradin tut. Al o Dol ka nagradil tut kana ka vazdol e pravednikuren taro meripe.”
15 A amen ir, me ian ni tepel o lao ronadar mepukat, ap potoan on i: Meid pai, me pan jak prot nan wein Kot.
Kana kava šunda jekh tare manuša savo bešlo pašo astali, vaćarda e Isusese: “Blagoslovimo si kova savo ka xal mangro ano Carstvo e Devleso!”
16 A a kotin majani on i: Aramaj amen mia, me wiadar kamadip lapalap o luke pena me toto.
Al o Isus phenda lese: “Jekh manuš ćerda bari gozba thaj akharda bute manušen.
17 O kadarala na ladu o ni dokan kamadip, pwen kaire kin irail, me pan toun kapar: Komail ukedo, pwe meakaroj onoper.
Kana sasa o vreme e xamaso, bičhalda pe kandino te vaćarol e akhardenđe: ‘Sa si postavimo ko astali. Aven!’
18 Irail ap wiaki eu ikidiki okotme. Men maj indai on i: I netiada jap eu, i pan kola kilan; i poeki re om, koe en kadar ia la.
Al savore lije te vaćaren kaj našti te aven. Jekh vaćarda lese: ‘Ćindem njiva thaj džav te dikhav savi si. Moliv tut, vaćar e gospodarese kaj golese našti te avav.’
19 A amen inda: I pwainda kau ol ek, a met i pan kola kilan ir; i poeki re om, koe en kadar ia la.
Aver phenda: ‘Ćindem deš guruven thaj džav te probiv len sar orin. Moliv tut, vaćar e gospodarese kaj golese našti avav.’
20 A amen inda: I paudeki li amen, i me i jota kak kokila.
Trito vaćarda: ‘Andem manđe romnja. Golese našti avav.’
21 Ladu o ari purodo, kaireki a monjap meakan. Monjap o ap makara kidar indai on a ladu: Tane wei nani al laud o al tikitik en kanim o wado me jamama kan, o me pali duk, o me jikilikil, o me majkun akan.
Thaj avilo o kandino thaj phenda pe gospodarese so phende lese. Tegani o gospodari holajlo thaj vaćarda pe kandinese: ‘Dža sigate ke droma e forose thaj an akari e čororen, e banđen, e sakaten thaj e koren!’
22 A ladu o indada: Main, a wiauier duen omui majan, a deun akai pil pil mia.
Kana gova ćerda, vaćarda o kandino pe gospodarese: ‘Ćerdem sar so vaćardan, al isi vadži thana.’
23 Monjap o ap indai on a ladu: Kakan jili nani al o ni kailan kel akan, papain ir do, pwe im ai en tounla!
O gospodari vaćarda e kandinese: ‘Iklji ke droma thaj pale ograde thaj čhuv kolen so ačhen gothe, te aven te pherdol o čher.
24 A i indai on komail, nan jota amen ren ol oko, me paluke, pan jon ai kamadip.
Golese vaćarav tumenđe kaj nijekh kole anglunendar kas akhardem ni ka xal tari gozba.’”
25 A pokon kalaimun idauenla i. I ari jaupei on irail majani:
Đele e Isusesa but manuša. Vov irisajlo thaj vaćarda lenđe:
26 Meamen kodo re i, ap jo maliela jam a, o in a, o a paud, o na jeri kan, o ri a ol, o li akan, o pil pein maur a, nan a jota pan kak ai tounpadak.
“Te khoni manđol te avol mingro sikado, trubul te manđol pobut man, nego pe dade thaj pe da, pe romnja thaj pe čhaven, pe phralen thaj pe phejen, pobut, nego čak i piro džuvdipe. Savo ni ćerol gija, našti avol mingro sikado.
27 A meaen jo kida a lopu o idauen ia do, a jota pan kak ai tounpadak.
Golese kaj, ko manđol te avol mingro sikado, mora te inđarol piro krsto thaj te džal pale mande.
28 Pwe ij re omail, me pan kauada im en taulik eu, me jota pan mondi maj ap lamelame duen pwain a, ma a pan kak on de jo?
Te khoni tumendar manđol te ćerol kula, na li angleder ka đinol kozom ka trubul lese thaj ka dičhol šaj li te završil la?
29 Pwe a de pajonedi, ap jota kak kanikiel; a karoj, me udial, pan kaurureki i,
Te ćerda samo o temelji thaj te ni ačhilo le pare te završil la, savore save ka dičhen gova ka maren muj lesa
30 Indada: Aramaj men et pikikidi kauada im, ap jota kak kanikiela.
vaćarindoj: ‘Kava manuš lija te ćerol i kula thaj naštine završil la.’
31 De ij nanmarki o, me pan mauin on amen nanmarki, me jota pan mondi maj ap lamelame, ma a pan kak kaloekidi aramaj nen aramaj rianen?
Il savo caro kana džal te marol pe avere carosa, angleder golestar ni bešol te dičhol dal ka šaj pe deše miljencar te marol pe kolesa so inđarol pesa biš milje?
32 A ma jo, a pan kadarala men kadar akai, poekipoeki muei mau ni ara non doo pajan.
Te našti, bičhalol manušen, dok si kova aver caro dur thaj molil le te mirin pe.
33 Nan iduen amen amen komail, me jo muei jan meakaroj, nan a jota pan kak ai tounpadak.
Gija akana khoni tumendar savo ni mučhol sa so isi le, našti avol mingro sikado.”
34 Jol me mau, a ma jol jarajan, da me a pan kanomanom mau kida?
Tegani o Isus vaćarda: “O lon si šukar. Al kana hasarol piro londipe, sosa ka lonđarol pe?
35 A jolar mau on nan jap, pil jo nan pwel, pwe aramaj kin kajela. Me jalon a mia men ron, I en ron!
Naj lačho ni e phuvaće, ni gunojese, gijate o lon čhudol pe avral. Kas isi kana te šunol, nek šunol!”
