< Lukas 17 >

1 A KOTIN masani ong sapwilim a tounpadak kan: Nan a sota kak, men kamakar kan en so pwaida, a suedi ong me kokido.
O Isus vaćarda pe sikadenđe: “O iskušenje mora te avol, al pharo kolese prekal kaste avol o iskušenje.
2 A mau ong, takai en ir plaua eu en paudoki ong ni tapin wor a, ap lokidokila nan madau, sang a kamakar amen tikitik pukat.
Pošukar ka avol lese te phanden baro bar tari vodenica ke lesi kor thaj te čhuden le ano more, nego te inđarol ano greh jekhe tare kala cikne.
3 Kalaka pein komail! Ma ri om ol wia dipi ong uk, en kapung ong i, a ma a pan kalukila, maki ong i.
Aračhen tumen! Te grešisada ćiro pačavno phral il phen, vaćar lenđe kaj gova naj šukar. A te pokajisajlo, oprosti lese!
4 A ma a wia dipi ong uk pan isepak ni ran eu o pure dong uk pan isepak indada: I kalula, koe en maki ong i!
Thaj te efta droma ko đive grešisada premal tute thaj efta droma avilo tute vaćarindoj: ‘Kajiv man,’ oprosti lese.”
5 A wanporon akan potoan ong Kaun o: Re kotin kalaudela at poson!
E apostolura vaćarde e Gospodese: “De amen po but pačajipe.”
6 A Kaun o kotin masani: Ma omail poson laudi ong wan katiring, komail pan kak indai ong tuka pik pot et: Kaisang, kasau ong nan madau, a pan oke komail.
O Gospod vaćarda: “Kana bi avola tumen pačajipe gaći cikno sar e gorušicako seme thaj bi vaćarena kale dudinkaće: ‘Ikal tut taro koreno thaj sadi tut ano more!’, bi šunola tumen.
7 A is re omail, me a ladu men, me kin matimat o kamakamanga man akan, pan indang i ni a puredo sang matuel o: Madang kodo mondi o manga?
Savo tumendar ka phenol pe kandinese, savo hunol i phuv il aračhol e bakren, kana iril pe andaro polje: ‘Av akari, beš te xa mangro’? Nijekh tumendar.
8 A sota pan indang i: Kaonopada me i pan manga nin sautik o, kaiada om likau, papa ia, lao i mangaer o nim, a muri koe pan manga o nim.
Mesto gova ka vaćaren: ‘Ćer manđe te xav! Čhuv tuće i kecelja thaj kande man dok xav thaj pijav! A pale gova šaj i tu te xa thaj te pije.’
9 De a pan danke ladu pweki a wiada, me a masani ong i? I lamelam so.
E kandinese ni zahvalil pe o gospodari, golese so si gova lesi bući.
10 Pil dueta komail, komail, lao wiadar meakan me kakaliki ong komail er, komail ap pan inda: Kit ladu mal, pwe i eta, me se wiadar, me kakalik ong kit er.
Gija i tumen, kana ćeren gova so tumenđe phenda o Dol, vaćaren: ‘Naj sam vredna hvalaće. Samo sam kandine save ćera amari bući.’”
11 Kadekadeo ni a kotilang Ierusalem, a kotin weid nan wein Samaria o Kaliläa.
Kana o Isus đelo ano Jerusalim, nakhlo maškari granica ki phuv i Samarija thaj i phuv i Galileja.
12 O ni a kotin kotilong ong nan kisin kanim eu, ol tuketuk ek tu ong i, me udi ong kaila wei.
Thaj kana dija ane jekh foro, arakhlje le deš gubavcura, save ačhena dur.
13 Irail ngil laudeda indada: Maing Iesus, kupurai kit!
Von zurale dije vika vaćarindoj: “Isuse, Gospode! Smilui tut pe amende!”
14 A lao kotin masanier, ap masani ong irail: Komail koieila kasansale ong pein komail ong samero kan. Kadekadeo ni arail kokola irail kelailada.
Kana len dikhlja, vaćarda: “Džan thaj sikaven tumen e sveštenikurenđe.” I gija phirindoj sastile.
15 A amen irail ni a kilanger me a kelailadar, ap puredo ngil laudeda, kapikapinga Kot.
Jekh lendar dikhlja kaj sastilo, irisajlo thaj hvalisada e Devle andare sa o glaso.
16 O poridi sang aluwilu a, danke i; ari, i men Samaria men.
Pelo angle Isusese pingre thaj zahvalisajlo. Gova sasa Samarijanco.
17 Iesus kotin sapeng masani: Kaidin me ek, me kelailadar, a ia me duemen oko?
Tegani o Isus pučlja le: “Na li sastiljen deš džene? Kaj si kola enja?
18 Sota me pure dong kapinga Kot, ol en liki men et eta?
Sar maškar lende ni arakhlja pe nijekh te iril pe te zahvalil e Devlese, nego samo kava manuš andari aver phuv?”
19 A masani ong i: Uda ko wei, om poson me kakel uk ada!
Tegani vaćarda lese: “Ušti thaj dža! Ćiro pačajipe spasisada tut.”
20 Parisär akai lao kalelapok re a: Dokan da me wein Kot pan pwaida? A kotin sapeng masani: Nan wein Kot sota kin sansal kokodo.
Jekh đive pučlje e fariseja e Isuse: “Kana ka avol o Carstvo e Devleso?” O Isus phenda lenđe: “O Carstvo e Devleso ni ka avol te dičhol pe jakhencar.
21 Irail sota pan indada: Kilang met, de kilang monen, pwe kilang, wein Kot mi lol omail.
Ni ka vaćarol pe: ‘Aktalo, kate si’, il: ‘Odori si!’ Golese kaj o Carstvo e Devleso si maškar tumende!”
22 A kotin masani ong sapwilim a tounpadak kan: Ran oko pan kodo, me komail pan men kilangada ran eu en Nain aramas, a komail sota pan kak kilang.
A pe sikadenđe o Isus phenda: “Ka avol o vreme kana ka manđen te dičhen man barem jekh đive kana me, o Čhavo e manušeso, ka vladiv sar caro, al ni ka šaj.
23 Irail pan indai ong komail: Kilang monen, de kilang met! A der kola o der idauen ir ala!
Tegani e manuša ka vaćaren tumenđe: ‘Ak, kate si’, il: ‘Ek, odori!’ Al ma ikljen thaj ma prasten lencar te roden man.
24 Pwe duen liol kin lingaling sang apali en lang lel pali teio en lang, iduen Nain aramas ni a ran o.
Golese so me, o Čhavo e manušeso, kana ka avav sar i munja so strefil andaro nebo thaj ka svetliv sa so si talo nebo.
25 A mas a pan kalokolok toto o lokidokila ren di wet.
Al angleder trubul but te avav mučimo thaj kala kuštika mora čhuden man pestar.
26 O duen a wiaui ni muein Noa, iduen a pan wiaui ni ran oko en Nain aramas:
Thaj sar sasa ano vreme e Nojaso, gija i ka avol ane đivesa kana me, o Čhavo e manušeso, ka avav.
27 Irail manga, irail nim, irail papaud, irail kapapaud, lao lel ran en Noa a pedelong ong nan war im o, o nolik pwaida kamom ir ala karos.
Xalje, pilje, lije pe, dije pe dži kova đive dži kana o Noja đelo ano brodo. Tegani avilo o baro paj thaj tasile sa kola save ni sesa ano brodo.
28 Pil dueta ni muein Lot: Irail manga, irail nim, irail netinet, irail sapasap, irail kauadar im,
Gija sasa i ano vreme kana živisada o Lot. E manuša ano foro i Sodoma xalje, pilje, ćinde, bićinde, sadisade thaj vazdije čhera.
29 A ni ran o, me Lot koiei sang Sodom, kisiniai o swepel ap moredi sang nanlang, kame ir ala karos.
Al ano đive kana iklilo o Lot andari Sodoma, čalada i jag thaj taro nebo pele žuta bara save phabon thaj mudarde sa kolen so ačhile ano foro.
30 Nan iduen a pan wiaui ni ran, me Nain aramas pan sansaledo.
Gija ka avol i ane gova đive, kana ka avav me, o Čhavo e manušeso.
31 Ni ran o meamen mi pon im, o a kapwa mi nan im, a ender kodi ong ale. O pil dueta me mimi nan sap, i ender puredo.
Ane gova đive ko ka avol ko krovo, a lese stvara ano čher andre, ma te uljol te lol len! Thaj ko si ano polje, ma te iril pe ano foro pale pe stvara.
32 Tamatamanda en Lot a paud!
Den tumen gođi so sasa e Lotese romnjasa!
33 Pwe meamen kanakanai ong maur a, pan pupe sang, a me pan kasela, nan i me pan maureta.
Ko dičhol te aračhol piro džuvdipe, ka hasarol le, al ko hasarol piro džuvdipe, ka aračhol le.
34 I indai ong komail, ni pong ota ol riamen pan wonon pon pet eu, amen pan peuka sang, a me teio pan mimieta.
Vaćarav tumenđe, ane goja rat kana ka avav, duj manuša ka pašljon ko than e pašljimaso: jekh ka lol pe, a dujto ka avol ačhado.
35 Li riamen pan iris pena plaua, amen pan peuka sang, a me teio pan mimieta.
Thaj duj džuvlja ka meljin ano mlin: jekh ka lol pe, a i dujto ka avol ačhadi.
36 Ol riamen pan mi nan sap, amen pan peuka sang, a me teio pan mimieta.
[Duj murša ka aven ki njiva: jekh ka lol pe, a dujto ka avol ačhado.]”
37 Irail sapeng potoan ong i: Ia Maing? A kotin masani ong irail: Wasa me man mat mi ia, nan i wasa pwin ikel pan pil pokon pena ia.
Tegani e sikade pučlje e Isuse: “Kaj, Gospode?” Vov phenda lenđe: “Kaj si o mulo telo, odori ćiden pe i e lešinara.”

< Lukas 17 >