< Salmenes 129 >

1 Ein song til høgtidsferderne. Mykje hev dei trengt meg alt ifrå min ungdom - so segje Israel -
Nkunga wunyimbudulu mu nzila yikuendila ku nzo Yave. Bandiamisa ngolo tona mu bumuana buama, bika Iseli katuba.
2 mykje hev dei trengt meg alt ifrå min ungdom; men dei hev ikkje fenge bugt med meg.
Bandiamisa ngolo tona mu bumuana buama vayi basia ku ndunga ko.
3 På min rygg hev pløgjarar pløgt, dei hev gjort sine forer lange.
Minkuni midima manima mama; batula muawu minkala miawu mimula.
4 Herren er rettferdig, han hev hogge av reipi til dei ugudlege.
Vayi Yave widi wusonga; niandi wuzenga minsinga mi batu bambimbi muingi ndiba mu kiphuanza.
5 Dei skal skjemmast og vika attende alle som hatar Sion.
Bika babo beti lenda Sioni bavutuka fua tsoni.
6 Dei skal verta som gras på taki, som visnar fyrr det fær veksa;
Bika baba banga biti bi mbata muanzu, biobi bieti yuma tuamina biyunduka;
7 slåttaren fær ikkje handi full, og bundelbindaren ikkje eit fang.
biobi mvedi kalendi wesa mu mioko miandi ko; voti mutu wowo wunkanga mvumba kalendi wesi mu mioko miandi ko.
8 Og dei som gjeng framum, segjer ikkje: «Herrens velsigning vere yver dykk, me velsignar dykk i Herrens namn!»
Bika bobo bamviokila vana babika tuba: “lusakumunu lu Yave lubanga yeno! Tueti kulusakumuna mu dizina di Yave!”

< Salmenes 129 >