< Salmenes 125 >

1 Ein song til høgtidsferderne. Dei som lit på Herren, er som Sionsfjellet, som ikkje vert rikka, men æveleg stend fast.
O KA poe hilinai aku ia Iehova, E like no lakou me ka mauna o Ziona, Aole ia e naue, e noho mau loa no.
2 Jerusalem - fjell er kringum det, og Herren er ikring sitt folk frå no og i all æva.
Ua puni o Ierusalema i na mauna, Pela o Iehova e hoopuni ai i kona poe kanaka, Mai keia wa aku, a i ka manawa pau ole.
3 For ikkje skal ugudleg kongsstav kvila på arvluten åt dei rettferdige, at ikkje dei rettferdige skal retta ut til urett sine hender.
Aole e waihoia ke kookoo o ka poe hewa, Ma ka puu o ka poe pono; O kau aku ka poe pono i ko lakou lima ma ka hewa.
4 Gjer godt, Herre, mot dei gode, og imot deim som hev eit ærlegt hjarta!
E hana maikai mai oe, e Iehova, i ka poe maikai, A i ka poe hoi i pololei ma ko lakou naau.
5 Men deim som vender seg burt til sine krokute vegar, skal Herren lata fara med illgjerningsmenner. Fred vere yver Israel!
O ka poe kapae ma ko lakou ala keekee, E alakai pu aku no o Iehova ia lakou me ka poe hana lapuwale; A he malu no maluna o ka Iseraela.

< Salmenes 125 >