< Salmenes 123 >

1 Ein song til høgtidsferderne. Til deg lyfter eg augo mine, du som sit i himmelen.
He waiata; he pikitanga. Ka anga atu oku kanohi ki a koe, e koe e noho mai nei i nga rangi.
2 Sjå, som augo til tenarar skodar på handi åt herrarne sine, som augo til tenestgjenta på handi åt frua si, soleis skodar våre augo upp til Herren, vår Gud, til dess han vert oss nådig.
Ina, pera tonu nga kanohi o nga pononga e titiro nei ki te ringa o to ratou rangatira, nga kanohi hoki o te kotiro ki te ringa o tona rangatira wahine; me o matou kanohi e titiro nei ki a Ihowa, ki to matou Atua, kia tohu ra ano ia i a matou.
3 Ver oss nådig, Herre, ver oss nådig! for me er ovleg metta med vanvyrdnad.
Tohungia matou, e Ihowa, tohungia matou: kua tino kapi hoki matou i te whakahawea.
4 Ovleg metta er vår sjæl med spott ifrå dei kaute, med vanvyrdnad frå valdsmenner.
Kapi tonu to matou wairua i te whakahi a te hunga e noho noa ana, i te whakahawea a te hunga whakakake.

< Salmenes 123 >