Salomos Ordsprog 15
1 Mildt svar døyver harm, men eit kvast ord vekkjer vreide.
Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju.
2 Tunga åt vismenner gjev god kunnskap, men narreskap gøyser or munnen på dårar.
Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
3 Allstad hev Herren augo sine, dei ser etter vonde og gode.
Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre.
4 Linnmælt tunga er livsens tre, men range tunga gjev hjartesår.
Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra.
5 Ein uviting vanvyrder far sin’s age, men den som agtar på refsing, vert klok.
Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
6 Rettferdig manns hus eig stor rikdom, men d’er ugreida med ugudleg manns inntekt.
U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap.
7 Vismanns-lippor strår ut kunnskap, men so er ei med dårehjarta.
Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako.
8 Gudløysings offer er ei gruv for Herren, men bøn frå ærlege han likar godt.
Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.
9 Gudløysings veg er ei gruv for Herren, men han elskar den som renner etter rettferd.
Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi.
10 Hard refsing fær den som gjeng ut av vegen, den som hatar age, skal døy.
Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe.
Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. (Sheol h7585)
12 Spottaren likar ikkje at ein lastar honom, til vismenner gjeng han ikkje.
Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
13 Gladværugt hjarta gjer andlitet ljost, men modet vert brote i hjartesorg.
Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.
14 Vitug manns hjarta søkjer kunnskap, men dåremunn fer berre med narreskap.
Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem.
15 Alle ein armings dagar er vonde, men den glade i hjarta hev gjestebod alltid.
Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
16 Betre er lite med otte for Herren enn eigedom stor med uro attåt.
Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom.
17 Betre ei nista av kål med kjærleik til enn gjødde uksen med hat attåt.
Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
18 Brålyndt mann valdar trætta, men den toluge stiller kiv.
Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu.
19 Vegen for letingen er som eit klungergjerde, men stigen er brøytt for dei ærlege.
Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
20 Ein vis son gjer far sin gleda, men eit dårlegt menneskje vanvyrder mor si.
Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju.
21 Dårskap er gleda for vitlaus mann, men ein vitug mann gjeng beint fram.
Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo.
22 Råder vert til inkjes utan rådleggjing, men med mange rådgjevarar kjem dei i stand.
Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
23 Mannen gled seg når munnen kann svara, og eit ord i rette tid, kor godt det er!
Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra!
24 Den vituge gjeng livsens veg uppetter, for han vil sleppa burt frå helheimen der nede. (Sheol h7585)
Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. (Sheol h7585)
25 Herren riv huset ned for dei ovmodige, men for enkja let han merkesteinen standa.
Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje.
26 Vonde tankar er ei gruv for Herren, men milde ord er reine.
Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su.
27 Den vinnekjære fær sitt hus i ulag, men den som hatar mutor, han skal liva.
Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti.
28 Rettferdig tenkjer i sitt hjarta korleis han skal svara, men gudlause let vondskap gøysa ut or munnen.
Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo.
29 Langt er Herren burte frå dei gudlause, men bøni frå rettferdige han høyrer.
Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje.
30 Ljos i augo hjarta gled, tidend god gjev merg i beini.
Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
31 Det øyra som høyrer på rettleiding til livet, held seg gjerne med vismenn i lag.
Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima.
32 Den som vandar age, vanvyrder si sjæl, den som høyrer på rettleiding, vinn seg vit.
Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
33 Otte for Herren er age til visdom, og fyre æra gjeng andmykt.
Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.
