< Jobs 31 >

1 Med augo hev eg gjort ei pakt; eg skal’kje skygna etter møy.
U A hana au i berita me kuu mau maka; A no ke aha la au e nana aku ai i ke kaikamahine?
2 Kva gav meg elles Gud der uppe? Kva arv gav Allvald frå det høge?
A heaha ka haawina a ke Akua mai luna mai? Heaha hoi ka hooilina a ka Mea mana mai kahi kiekie mai?
3 Kjem ikkje udådsmann i naud? Og illgjersmenn i ulukka?
Aole anei he make no ka poe pono ole? A me ka luku no ka poe hana hewa?
4 Ser ikkje han på mine vegar? Tel ikkje han kvart stig eg gjeng?
Aole anei ia i ike i ko'u mau aoao, A i helu hoi i kuu mau kapuwai a pau?
5 Dersom eg fram med fals hev fare, og foten sprunge etter svik
Ina ua hele au ma ka wahahee, Ina ua lalelale kuu wawae i ka hoopunipuni;
6 - Gud vege meg på rettferds vegt, so han kann sjå eg skuldlaus er! -
E kaupaonaia au ma ke kaupaona pono, I ike ai ke Akua i kuu oiaio.
7 Veik mine stig frå vegen av, hev hjarta etter augo gjenge, var det ein flekk på mine hender,
Ina ua kapae kuu hele ana mai ke ala aku, A ua hele kuu naau mamuli o ko'u mau maka, Ina ua pili ke kina i kuu mau lima;
8 so gjev ein annan et mitt såd, og riv mi planting upp med rot!
Alaila e lulu no au, a na hai e ai; A e uhukiia kuu mea ulu.
9 Let eg min hug av kvinna dåra, sneik eg til grannens dør meg fram,
Ina ua hoowalewaleia ko'u naau e ka wahine, Ina ua hoohalua au ma ka puka o ko'u hoalauna;
10 so lat mitt viv åt andre mala, og andre yver ho seg bøygje!
Alaila e kaapalaoa ka'u wahine na hai, A e kulou na mea e maluna ona.
11 For dette er ei skjemdarferd, eit brot som dom og straff fortener,
No ka mea, he hewa nui no ia, A he lawehala no ia imua o na lunakanawai.
12 ein eld som eta vil til avgrunns og øydeleggja all mi eiga.
No ka mea, he ahi ia e hoopau ana, a i ka make, A e uhuki no ia i ka'u mea loaa a pau.
13 Vanvyrd’ eg retten åt min træl og trælkvinna i trætta med deim?
Ina ua hoowahawaha au i ka hoopono ana i ka'u kauwakane a me ka'u kauwawahine, Ia lakou i hoopaapaa pu ai me au;
14 - Kva gjord’ eg då, når Gud reis upp? Kva svara eg, når han meg klaga?
Heaha ka'u e hana aku ai ke ku mai ke Akua? A ke hookolokolo mai ia, heaha ka'u e olelo aku ai ia ia?
15 Dei er som meg i morsliv skapte; ein forma oss i moderfang -
Aole anei ka mea nana au i hana iloko o ka opu i hana hoi ia ia? I hana hoi oia ia maua iloko o ka opu hookahi?
16 Um eg sagde nei når arming bad, og let enkja gråtande gå burt,
Ina ua hoole au i ka makemake o ka poe ilihune, A ua hoonawaliwali i na maka o ka wahinekanemake;
17 hev eg mitt brød åleine ete, so farlaus inkje fekk ein bit,
A ina ua ai au i ka'u wahi ai iki, owau wale no, A i ai ole hoi ka mea makua ole ia mea;
18 - nei, far for han eg var frå yngdi, frå morsliv var eg hennar førar -
(No ka mea, mai kuu wa opio mai, ua ulu pu ia me au me he makuakane la, A mai ka opu mai o ko'u makuwahine ua alakai au ia ia: )
19 Såg eg ein stakar utan klæde, ein fatig utan yverplagg,
Ina ua ike au i ka mea e make ana i ke kapa ole, A i ka mea ilihune me ka mea uhi ole;
20 og so hans lender ei meg signa, og ei mi saueull han vermde,
Ina ua hoomaikai ole kona puhaka ia'u, A ua pumahana ole ia i ka hulu o ka'u poe hipa;
21 hev eg mot farlaus handi lyft, av di eg medhald fekk i retten:
Ina ua kau aku au i kuu lima maluna o ka mea makua ole, I ka manawa a'u i ike ai i kuu kokua ma ka ipuka:
22 Let herdi mi or led då losna, og armen brotna frå sitt bein!
Alaila e haule iho kuu lima mai ka poohiwi aku, A e haki kuu lima mai ka iwi poohiwi aku.
23 For eg var ovleg rædd Guds straff, eg magtlaus stod framfor hans velde.
No ka mea, he mea weliweli ia'u ka hoopai ana o ke Akua, A no kona kiekie aole loa au i hoomanawanui.
24 Um eg mi lit til gullet sette, og voni til det fine gull,
Ina ua hoonoho au i ke gula i mea e lana'i kuu manao, Ina olelo aku au i ke gula maikai, Oia kuu mea e palele ai;
25 Gledde eg meg ved auka rikdom, og alt eg vann meg med mi hand,
Ina ua olioli au no ka nui o kuu waiwai, A no ka mea nui a kuu lima i loaa'i;
26 såg eg på ljoset når det stråla, på månen der han skreid i glans,
Ina ua ike au i ka la i kona lilelile ana, A i ka mahina i kona hele aiai ana;
27 vart hjarta mitt i løyndom dåra, so kyss på hand til deim eg sende,
A ua hoowalewale malu ia ko'u naau, I honi ai kuu lima i kuu waha;
28 so var det og straffande brot, då neitta eg min Gud der uppe.
He hewa no hoi ia i ka lunakanawai; No ka mea, ua hoole aku au i ke Akua maluna.
29 Hev eg meg gledt ved uvens uferd, og jubla når han kom i skade,
Ina ua olioli au i ka make ana o ka mea inaina mai ia'u, A ua hauoli au i ka loaa ana o ka hewa ia ia:
30 - men eg let ikkje munnen synda og banna honom ifrå livet -
Aole! aole au i ae aku i kuu waha e hana hewa, Ma ke noi aku i ka hooino maluna o kona uhane.
31 hev ei mitt husfolk stendigt sagt: «Kven gjekk vel svolten frå hans bord?»
Ina i olelo ole mai na kanaka o kuu halelewa, Ina e loaa ia makou kona io! aole makou e maona.
32 - Eg let’kje framand natta ute; for ferdamann eg opna døri -
Aole i moe mawaho ka malihini, Ua wehe ae no au i ko'u puka no ka mea hele.
33 hev eg som Adam dult mi synd, og løynt mi misgjerd i min barm,
Ina ua uhi au i kuu hala e like me ka ke kanaka, I ka huna ana i kuu hewa iloko o kuu poli;
34 di eg var rædd den store hop og ottast spott frå ættefrendar, so stilt eg heldt meg innum dører?
Alaila e hoohilahilaia au imua o ka aha nui, A na ka wahawaha o na ohana e hooweliweli ia'u, A noho malie no au, a hele ole iwaho o ka puka.
35 Å, vilde nokon høyra på meg! Sjå her er underskrifti mi, lat berre Allvald svara meg! Fekk eg den skrift min motpart skreiv,
Ina hoi e hoolohe mai kela ia'u! Eia hoi kuu hoailona, e ekemu mai ka Mea mana ia'u! A e kakau kuu enemi i ka palapala hoopii!
36 den skulde eg på oksli bera og binda på meg som ein krans
He oiaio e kau aku au ia mea maluna o ko'u poohiwi, E nakii au ia me he leialii la maluna o'u.
37 eg melde honom kvart mitt stig, og som ein hovding møta honom.
E hai aku hoi au ia ia i ka heluna o kuu mau kapuwai; Me he alii la, e hookokoke aku au ia ia.
38 Dersom min åker klagar meg, og um plogforerne lyt gråta,
Ina e uwe kuu aina no'u, A o na auwaha hoi ona e kanikau mai;
39 åt eg hans grøda ubetalt, tok livet eg av eigarmannen:
Ina ua ai au i kona hua me ke kala ole, A ua hoomake paha i na haku ona;
40 Lat då for kveite klunger gro, og ugras der eg sådde bygg!» Her endar Jobs tale.
E hoouluia ka laau oioi no ka palaoa, A o ka zizania no ka bale. Ua pau ka olelo a Ioba.

< Jobs 31 >