< Esaias 21 >

1 Framsegn um Hav-øydemarki. Som ein framfarande storm i Sudlandet kjem det frå øydemarki, frå det øgjelege landet.
KA wanana no ka waonahele o ka moana. Like me ka holo ana o ka puahiohio ma ke kukulu hema, Pela no kona hele ana, mai ka waonahele mai, Mai ka aina weliweli mai hoi.
2 Ei hard syn er meg kunngjord: «Ransmenner ranar, hermenner herjar. Drag upp, du Elam! Treng på, du Media! På kvar ein sukk vil eg gjera ende på.»
He wanana weliweli ka i hoikeia mai ia'u; O ka mea e luku aku, e luku aku no ia, O ka mea i anai aku, e anai aku no ia. O pii, e Elama; e hoopuni aku, e Media: Ua hoopau wau i kona uwe ana a pau.
3 Difor skjelv mine lender, eg fær rider liksom ei kvinna som skal føda. Eg er fortumla so eg ikkje kann høyra, eg er forfælt so eg ikkje kann sjå.
Nolaila i piha ai ko'u puhaka i ka eha, Ua loohia au i ke nahu kuakoko, E like me ke kuakoko o ka wahine hanau keiki; Kupaka au i kuu lohe ana, Makau no hoi au i kuu ike ana.
4 Hjarta mitt er forvildra, rædsla vil kjøva meg. Kveldstundi som eg trådde etter, fyller meg med gruv.
Ua kulanalana ko'u naau, Pihoihoi au i ka makau; Ua hoolilo oia i ka po o kuu olioli, I mea weliweli no'u.
5 Dei dukar bord, dei breider tæpet, dei et og drikk. «Statt upp, hovdingar, salva skjoldarne!»
E hoomakaukau i ka papaaina, E kiai ka poe kiai, e ai, a inu hoi; E ala oukou, e na'lii, e kahinu i ka palekaua.
6 For so sagde Herren til meg: Gakk og set ut vaktmannen; det han fær sjå, skal han melda.
No ka mea, penei i olelo mai ai ka Haku ia'u, O hele, e hoonoho i ke kiai ma ka hale kiai, E hai mai oia i kona mea e ike ai.
7 Og um han ser ei skreid, ridarar par um par, ei skreid av asen, ei skreid av kamelar, so skal han merka seg det, grant merka seg det.
A ike iho la oia, he mau hololio kaua palua, He holo hoki, a he holo kamelo; Hooikaika loa iho la oia e hoolohe aku:
8 Og han ropa som ei løva: «Her stend eg på vakt so lang dagen er, og vert verande på min post natt etter natt.
A hea mai la hoi ia, me he liona la, E kuu haku, ua ku mau no wau ma ka halekiai i ke ao, Ua hoonohoia no hoi au ma kuu wahi kiai, i na po a pau:
9 Og sjå, no kjem her ei skreid av menner, ridarar par um par!» Og han tok til ords og sagde: «Falle, falle hev Babel! Alle avgudsbilæti deira hev han krasa og kasta til jordi.»
Aia hoi, hele mai kekahi mau hololio kaua, o na hololio papalua. Olelo mai la, i mai, Ua haule o Bahulona, ua haule; Ua hoohiolo oia i kona poe akua kii ilalo i ka honua.
10 Å, du mitt treskte folk, du offer for treskjarvollen! Det eg hev høyrt av Herren, allhers drott, Israels Gud, det hev eg meldt dykk.
Auwe kuu mea i hahiia, ke keiki hoi o ko'u kahua hahi! O ka mea a'u i lohe ai, no Iehova o na kaua mai, Ke Akua o ka Iseraela, Oia ka'u e hai aku nei ia oukou.
11 Framsegn um Duma. Dei ropar til meg frå Se’ir: «Vaktmann, kva lid det med natti? Vaktmann, kva lid det med natti?»
Ka wanana no Duma. Hea mai no oia ia'u mai Seira mai, E ke kiai, heaha ko ka po? E ke kiai, heaha ko ka po?
12 Vaktmannen svarar: «Morgonen kjem, men natti og. Vil de spyrja meir, so spør; kom att!»
Hai mai ke kiai, Ke hiki mai la ke kakahiaka, a me ka po hoi! Ina makemake oukou e ninau, e ninau no; E hoi hou mai.
13 Framsegn mot Arabia. I skogen i Arabia skal de natta, de ferdafylgje av dedanitar.
Ka wanana no Arabia. Ma ka ululaau o Arabia oukou e moe ai, E na huakaihele o Dedana!
14 Kom dei tyrstande i møte med vatn, de folk frå Temalandet, kom dei rømande til hjelp med brød!
E ka poe noho ma ka aina o Tema, e lawe mai i ka wai, E halawai me ka poe makewai, Me ka berena e kakali ai i ka mea auwana.
15 For dei flyr undan sverd, drege sverd, og undan spend boge og undan den tunge ufreden.
Mai ka maka aku o ka pahikaua lakou e hee ai, Mai ke alo aku o na pahikaua i unuhiia, Mai ke alo aku o ke kakaka i lena, A mai ke alo aku o ke kaua ikaika.
16 For soleis hev Herren sagt til meg: Um eit år, so som leigekaren reknar året, skal det vera ute med all herlegdomen åt Kedar.
No ka mea, penei i olelo mai ai ka Haku ia'u, Hookahi makahiki e koe, e like me ka makahiki o ka paaua, E pau no ka nani a pau o Kedara.
17 Og lite skal det då vera att av bogarne åt kjemporne i Kedar. For Herren, Israels Gud, hev tala.
O ke koena o ka poe i heluia o ka poe akamai i ka pana, O na koa hoi o Kedara, e emi no lakou: No ka mea, ua olelo mai no o Iehova, ke Akua o ka Iseraela.

< Esaias 21 >