2 Timoteus 4

1 Eg vitnar for Gud og Kristus Jesus, som skal døma livande og daude, og ved hans openberring og hans rike:

Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji æe suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:

2 Forkynn ordet, statt nær med det i tid og i utid, yvertyd, refs, påminn med alt langmod og all læra!

Propovijedaj rijeè, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i uèenjem;

3 For det skal koma ei tid då dei ikkje skal tola den heilsame læra, men etter sine eigne lyster taka seg sjølve lærarar i flokketal, med di dei klæjar dei i øyra,

Jer æe doæi vrijeme kad zdrave nauke neæe slušati, nego æe po svojijem željama nakupiti sebi uèitelje, kao što ih uši svrbe,

4 og dei skal venda øyra frå sanningi og venda seg til eventyr.

I odvratiæe uši od istine, i okrenuæe se ka gatalicama.

5 Men ver du edru i alle ting, lid vondt, gjer ein evangeli-forkynnars gjerning, fullfør di tenesta!

A ti budi trijezan u svaèemu, trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službu svoju svrši.

6 For eg vert alt ofra, og tidi til mi avferd stundar til.

Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta.

7 Eg hev stridt den gode striden, eg hev fullenda laupet, eg hev halde trui.

Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah.

8 So ligg då rettferdskransen reidug til meg, den som Herren, den rettferdige domar, skal gjeva meg på hin dagen, då ikkje berre meg, men alle som hev elska hans openberring.

Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.

9 Gjer deg umak med å koma snart til meg!

Postaraj se da doðeš brzo k meni;

10 For Demas forlet meg av kjærleik til den noverande verdi og for til Tessalonika, Kreskens til Galatia, Titus til Dalmatia. (aiōn g165)

Jer me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. (aiōn g165)

11 Lukas er åleine hjå meg. Tak Markus og før honom med deg, for han er meg nyttug til tenesta.

Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mi je dobar za službu.

12 Tykikus hev eg sendt til Efesus.

A Tihika poslao sam u Efes.

13 Når du kjem, so tak med deg den kåpa som eg let att i Troas hjå Karpus, og bøkerne, serleg skinnbøkerne!

Kad doðeš donesi mi kabanicu što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito kožne.

14 Koparsmeden Aleksander gjorde meg mykje vondt. Herren kjem til å løna han etter hans gjerningar!

Aleksandar kovaè mnogo mi zla uèini. Da mu Gospod plati po djelu njegovu.

15 Agta deg for honom du og! for han stod hardt imot våre ord.

Èuvaj se i ti od njega; jer se vrlo protivi našijem rijeèima.

16 Ved mitt fyrste forsvar møtte ingen med meg, men alle forlet meg. Gjev det ikkje må verta deim tilrekna!

U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi!

17 Men Herren stod med meg og styrkte meg, so forkynningi ved meg skulde verta fullførd, og alle folkeslag få høyra henne; og eg vart utfria or løvegapet.

Ali Gospod bi sa mnom i dade mi pomoæ da se kroza me svrši propovijedanje, i da èuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh.

18 Herren skal fria meg frå all vond gjerning og frelsa meg inn i sitt himmelske rike. Honom vere æra i all æva! Amen. (aiōn g165)

I Gospod æe me izbaviti od svakoga zla djela, i saèuvaæe me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165)

19 Helsa Priska og Akvilas og Onesiforus’ hus!

Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom.

20 Erastus vart att i Korint. Trofimus let eg etter meg sjuk i Milet.

Erast osta u Korintu. A Trofima ostavih u Miletu bolesna.

21 Gjer deg umak med å koma fyre vinteren! Eubulus og Pudens og Linus og Klaudia og alle brørne helsar deg.

Postaraj se da doðeš prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braæa sva.

22 Herren Jesus vere med di ånd! Nåden vere med dykk!

Gospod Isus Hristos sa duhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin.