< 1 Samuels 2 >

1 Då bad Hanna og sagde: «Hjarta mitt frygdar seg i Herren, høgreist er hornet mitt i Herren. Med vidopen munn ropar eg mot fiendarne mine, for di eg fegnast for frelsa di.
PULE aku la o Hana, i aku la, O ko'u naau ke hauoli nei iloko o Iehova; O ko'u pepeiaohao ua hookiekieia iloko o Iehova; O ko'u waha ua hoakeaia maluna o ko'u poe enemi: No ka mea, ke hauoli nei au iloko o kou ola.
2 Ingen er heilag som Herren, ingen er til utan du. Det bid inkje berg som vår Gud.
Aohe mea hemolele e like me Iehova; No ka mea, aohe mea e ae, o oe wale no la. Aohe pohaku e like me ko kakou Akua.
3 Slutta med kyt og kaute ord! Slepp ikkje agelause ord or munnen! For Herren er Gud som allting veit, og verki deim veg han vel.
Mai olelo hou me ka hookiekie loa; Mai puka hou ka hookano mai ko oukou waha mai: No ka mea, he Akua ike o Iehova, Nana no i kaupaona na hana.
4 Brosten vert bogen åt kjemporne, men dei ustøde fær styrkebelte på.
O na kakaka o ka poe mana ua haki, O ka poe i haalulu ua kakooia me ka ikaika.
5 Dei som fyrr fekk sin mette, lyt leiga seg burt for mat, men dei som svalt, svelt ikkje meir. Barnlaus kona fær borni sju, barnerik mor folnar og fåst.
O na mea maona ua hoolimalima ia lakou iho no ka ai; O na mea pololi na noho hoomaha lakou. Pela hoi, o ka mea i pa ua hanau i ehiku; O ka mea keiki he nui ua hoonawaliwaliia.
6 Herren er den som tek liv og gjev liv, han fører ned til Helheim og upp derifrå. (Sheol h7585)
Na Iehova ka pepehi a me ka hoola: Nana i hoohaahaa ilalo i ka halelua, a nana no i hoala hou mai. (Sheol h7585)
7 Herren er den som gjer arm og gjer rik. Han dreg ned, men lyfter ogso upp.
Na Iehova i hooilihune, a oia no ka mea i waiwai ai: Nana i hoohaahaa, a me ka hookiekie.
8 Han reiser den ringe or moldi, og lyfter den låge or søyla, og leider han til sætes millom hovdingar og gjev han eit æresæte. Grunnstolparne åt jordi høyrer Herren til, på deim han bygde manneheimen.
Ke hookiekie oia i ka poe ilihune mai ka lepo mai; Ke kaikai ae la ia i ka poe nele mai kahi ino mai, E hoonoho ia lakou me na'lii, E hooili no lakou i ka nohoalii nani: No Iehova na kia o ka honua. Nana i hoonoho ke ao nei maluna o lakou.
9 Han held vakt og hegnar vegen åt dei gudlege, men gudlaust folk forferst i myrkret; for aldri mannen vinn med eigi magt.
Nana no e malama na wawae o kona poe haipule, Aka, e make ka poe hewa iloko o ka pouli; No ka mea, aole ke kanaka e lanakila i ka ikaika.
10 Deim som strider imot Herren, skræmer han, i himmelen yver deim dundrar han. Herren dømer jordi frå ende til annan, han aukar krafti hjå kongen sin. Han hevjar hornet høgt åt den han salvar.»
O na enemi o Iehova e ulupaia lakou; Mai ka lani mai ia e hoohekili mai ai maluna o lakou: Na Iehova e hookolokolo na welau o ka honua; A e haawi mai ia i ka ikaika no kona alii. A e hookiekie hoi i ka pepeiaohao o kona mea i poniia.
11 Elkana for heim att til Rama. Men guten gjorde tenesta for Herren hjå presten Eli.
A hele aku la o Elekana i kona hale ma Rama: a hookauwa aku ke keiki na Iehova imua o Eli ke kahuna.
12 Men sønerne åt Eli var uvyrdor; dei ansa ikkje Herren,
A o na keiki a Eli, he mau keiki hewa; aole i ike laua ia Iehova.
13 og ikkje heller kva prestarne med rette kunde krevja av folket. Kvar gong ein mann ofra slagtoffer, kom drengen åt presten medan kjøtet koka, og hadde ein tritinda gaffel i handi,
Ua maa no ia mea o na kahuna me na kanaka, a i kaumaha aku kekahi kanaka i ka mohai, hele mai ke kauwa a ke kahuna me ke o manamana kolu ma kona lima i ka manawa i hoolapalapa ai i ka io;
14 og stakk honom ned i gryta eller kjeraldet eller kjelen eller krukka; og alt som hekk fast på gaffelen, tok presten. Soleis for dei med alle israelitar som kom dit til Silo.
A hou iho la iloko o ka ipu, o ka ipu lepo paha, o ka ipu keleawe paha, o ka ipu hao paha, a o ka mea a pau i loaa i ke o, na ke kahuna ia i lawe nana iho. Pela no lakou i hana'i ma Silo i ka Iseraela a pau i hele ai ilaila.
15 Ja endå fyrr enn feittet var brent, kom prestedrengen og sagde til mannen som ofra: «Hit med steikjekjøt til presten! han vil ikkje hava kokt kjøt hjå deg, berre rått.»
Mamua hoi o ke puhi ana i ka momona, hele mai la ke kauwa a ke kahuna, a i mai la i ke kanaka e kaumaha ana, E haawi mai i ka io no ka ohinu ana na ke kahuna; aole ona makemake ia oe i ka io i hoolapalapaia, aka, he io maka no.
16 Um då mannen sagde: «Fyrst må eg brenna feittet; sidan kann du taka alt det du lyster!» svara han: «Nei, kom straks med det! Elles tek eg det med magt.»
Ina i i aku kekahi kanaka ia ia, He pono no lakou e puhi koke i ka momona, alaila e lawe oe i ka mea a kou naau e makemake ai: a i mai la kela ia ia, Ano oe e haawi mai, a i ole, na'u no e kaili wale.
17 Den ovstore syndi dei unge prestarne gjorde beint i augo på Herren; vart so mykje større av di dei lærde folket svivyrda offeret til Herren.
No ia mea, ua nui loa ka hewa o ua mau kanaka opiopio la imua o Iehova; no ka mea, ua hoowahawaha na kanaka i ka mohai a Iehova.
18 Samuel gjorde tenesta for Herrens åsyn. Alt medan han var smågut, var han klædd i ein messehakel av lin.
Aka o Samuela, he keiki, lawelawe no ia imua o Iehova, i kaeiia i ka epoda olona.
19 Dessutan laga mor hans ein liten kjole kvart år honom og hadde med seg, når ho kom med mannen sin og ofra det årvisse slagtofferet.
Hana iho la kona makuwahine i wahi lole komo uuku nona, a lawe mai ia mea ia ia i kela makahiki keia makahiki, ia ia i hele mai ai me kana kane e kaumaha aku i ka mohai makahiki.
20 Då velsigna Eli Elkana og kona hans og sagde: «Herren gjeve deg fleire born med denne kona, i staden for honom som ho hev bede um i bøn til Herren!» So for dei heim att.
Hoomaikai aku la o Eli la Elekana a me kana wahine, i aku la, Na Iehova i haawi mai ia oe i keiki na keia wahine no ka mea noi ana i noi ai ia Iehova. A hoi aku la laua i ko laua wahi.
21 Og Herren kom i hug Hanna, og ho vart med barn og åtte tri søner og tvo døtter. Men guten Samuel voks upp hjå Herren.
A ike mai la o Iehova ia Hana, hapai ae la ia, a hanau mai la na keikikane ekolu a me na kaikamahine elua. Ua nui ae o Samuela ke keiki imua o Iehova.
22 Eli var svært gamall. Han høyrde gjete alt det sønerne hans gjorde mot heile Israel, og at dei låg med dei kvinnorne som gjorde tenesta ved inngangen til møtetjeldet.
A ua elemakule loa o Eli, a ua lohe no ia i na mea a pau a kana mau keiki i hana'i i ka Iseraela a pau; i ko laua moe ana me na wahine i houluuluia ma ka puka o ka halelewa anaina.
23 Og han sagde då: «Kvifor fer de soleis åt? Eg høyrer heile folket talar um all den vonde framferdi dykkar.
Ninau aku la oia ia laua, No ke aha la olua i hana'i i keia mau mea? Ua lohe au i keia poe kanaka a pau i ka olua hana ino ana.
24 Gjer ikkje so, sønerne mine! det hev ikkje noko godt lov, so som eg høyrer ordet gjeng um dykk frå mann til mann millom Herrens folk.
He oiaio, e ka'u mau keiki, aole he mea pono ka'u i lohe ai; ua hoolilo olua i na kanaka o Iehova e hana hewa ai.
25 Når folk syndar mot einannan, so dømer Gud deim imillom. Men når nokon syndar mot Herren, kven skal då ganga imillom?» Men dei lydde ikkje på ordi åt far sin; for Herren hadde etla deim til å døy.
Ina i hana hewa kekahi ia hai, alaila e hooponopono na lunakanawai ia ia; aka, i hana hewa ke kanaka ia Iehova, owai ka mea e pule aku nona? Aole no hoi laua i hoolohe i ka leo o ko laua makuakane; no ka mea, manao no o Iehova e pepehi mai ia laua.
26 Men guten Samuel voks og mannast, og vann godhug både hjå Gud og menneskje.
A nui ae la o Samuela ke keiki: a ua alohaia oia e Iehova a me kanaka.
27 Ein gudsmann kom då til Eli og sagde til honom: «So segjer Herren: «For farsætti di openberra eg meg den tid dei var i Egyptarland og træla for Faraos hus.
Hele mai la kekahi kanaka o ke Akua ia Eli, i mai la ia ia, Ke i mai nei o Iehova peneia, Ua hoike akaka ia anei au i ko ka hale o kou makuakane, ia lakou i noho ai i Aigupita ma ka hale o Parao?
28 Eg valde henne millom alle Israels ætter til prestenesta mi, til å ofra på altaret mitt og brenna røykjelse og bera messehakel for mi åsyn. Og eg gav farsætti di offerretterne frå Israels-borni.
A ua wae anei au ia ia noloko mai o na hanauna kanaka a pau o ka Iseraela i kahuna na'u, e kaumaha aku maluna o ko'u kuahu, e kuni i ka mea ala, e hookomo i ka epoda imua o'u? a ua haawi anei i ko ka hale o kou makuakane i na mohaikuni a pau a na mamo a Iseraela?
29 Kvifor trakkar de då på slagtofferi og grjonofferi mine som eg skipa til i min bustad? Kor kann du æra sønerne dine meir enn meg, so det godnar dykk med det beste av kvar offergåva som Israel, folket mitt, ber fram?»
No ke aha la oukou e keehi aku ai i kuu mohai, a me kuu alana a'u i kauoha aku ai ma [kuu] hale; a hoohanohano oe i kau mau keiki maluna o'u e hoomomona ana oukou ia oukou iho i na mea maikai o na mohai a pau a ka Iseraela, a kuu poe kanaka?
30 Difor lyder ordet frå Herren, Israels Gud: «Vel hev eg sagt: Di ætt og farsætti di skal få gjera tenesta for mi åsyn alltid og æveleg.» Men no lyder Herrens ord: «Aldri i verdi! deim som ærar meg, deim vil eg æra; dei som vanvyrder meg, skal verta til skammar.
No ia mea, ke olelo mai nei o Iehova ke Akua o ka Iseraela, I iho la au, o ko ka hale ou, a me ko ka hale o kou makuakane, e hele mau loa lakou imua o'u; aka ano, ke i mai nei o Iehova, Hoole aku la au ia; no ka mea, o na mea e hoomaikai mai ia'u, na'u lakou e hoomaikai aku; a o na mea e hoowahawaha mai ia'u, e hoowahawahaia lakou.
31 Sjå dei dagar kjem då eg høgg av din arm og armen åt farsætti di, so ingen vert gamall i ætti di.
Aia hoi, e hiki mai ana ka la e oki ai au i kou lima, a me ka lima o ko ka hale o kou makuakane, i ole ai he elemakule iloko o kou hale.
32 Og du skal sjå Guds bustad i naud, endå so mykje godt Herren gjer mot Israel. Og ingen skal nokon sinne verta gamall i ætti di.
E ike auanei oe i ka popilikia o ka halelewa mawaena o ka maikai ana e hana aku ai i ka Iseraela: aka, aole he elemakule iloko o kou hale i na la a pau.
33 Berre ein einaste av di ætt vil eg ikkje rydja burt frå altaret mitt, so eg sløkkjer ut augo dine, og syg mergen or beini dine; og alle som veks upp i ditt hus, skal døy i dei beste manndomsåri.
A o ke kanaka ou a'u e oki ole ai mai kuu kuahu aku, e lilo ia i mea e hoopau ai i kou maka, a e hookaumaha ai i kou naau: a o na hua a pau o kou hale e make lakou i ka wa ui.
34 Og det skal du hava til merke, det som kjem yver sønerne dine, Hofni og Pinehas: på ein dag skal dei båe døy.
Eia ka hoailona ia oe, o ka mea e hiki mai ana maluna o kau mau keiki elua, o Hopeni a o Pinehasa; i ka la hookahi e make no laua a elua.
35 Eg vil reisa meg upp ein pålitande prest som gjer etter min hug og vilje. Åt honom vil eg byggja eit traust hus, so han allstødt skal gjera tenesta framfor den eg salvar.
A e hooku auanei au i kahuna pono na'u, nana e hana ka mea ku i ko'u manao, a me ko'u naau: a na'u no e kukulu i hale mau nona, a e hele mau loa no ia imua o ko'u mea i poniia.
36 Då vil det henda at alle som vert att i ætti di, kjem og kastar seg å gruve for honom og tiggar um ein skilling eller ein brødleiv, og segjer: «Kjære væne, set meg til medhjelpar i eit av preste-embætti dine, so eg kann få ein bite mat å eta!»»»
A o kela mea keia mea i waihoia iloko o kou hale e hele mai no a e kulou iho imua ona no kekahi kala uuku, a me kekahi pai berena, a e i mai, Ke noi aku nei au ia oe, e haawi mai ia'u i wahi oihana kahuna, i ai iho ai au i kahi berena.

< 1 Samuels 2 >