< Luk 18 >

1 Eno Jisu ih heliphante loong suh tiitthaak baat lam ih nyootta neng ih saarookwih babah uh lathungjoong thang ih rangsoom nah tongtheng eah.
OR propose loro ancora una parabola, per [mostrare] che convien del continuo orare, e non istancarsi,
2 “Samthung esiit ni mat hoonte wasiit angta Rangte ra uh lacho eno mih suh mih lali thang ah.
dicendo: Vi era un giudice in una città, il quale non temeva Iddio, e non avea rispetto ad alcun uomo.
3 Erah hah adi thaknuh esiit heh reeni heh mat hoon thuk suh ban wang ruh ih taha, ‘Nga siikhaamte dowa pang weehang!’
Or in quella stessa città vi era una vedova, la qual venne a lui, dicendo: Fammi ragione del mio avversario.
4 Mat hoonte warah ih erah nuh mat hoonkot ah ban daan ruh kah eta, eno hethoondi heh teeteewah ih lengthun ano liita, ‘Rangte nyia mina rah lacho kangbah uh,
Ed egli, per un tempo, non volle farlo; ma pur poi appresso disse fra sè medesimo: Quantunque io non tema Iddio, e non abbia rispetto ad alcun uomo,
5 arah nuh rah ih nga ban sootroot ruh ih halang, erah thoidi ngah ih heh mat ah ehoonjih angla. Mat ah lahoon kokangbah, heh ban wang ruh eha eno ngah phaangphak ruh ete!”
nondimeno, perciocchè questa vedova mi dà molestia, io le farò ragione; che talora non venga tante volte che alla fine mi stanchi.
6 Eno Teesu ih toombaat ruh ih rumta, “Boichaat an erah mithih wah mat hoonte jengkhaap rah ah.
E il Signore disse: Ascoltate ciò che dice il giudice iniquo.
7 Erah ang abah Rangte ih heh mina rangwuung rangphe ih huung rumla loong ko ih roop ano tanih dande kotkoka? Heh erah miloong minchan suh elaamse nih ekah?
E Iddio non vendicherà egli i suoi eletti, i quali giorno e notte gridano a lui; benchè sia lento ad adirarsi per loro?
8 Ngah ih baat rumhala, Rangte ih nengko ih roop ano echaan ih hoonko rum ah. Enoothong Mina Sah rah ih heh raak sa doh hatoh nah tuungmaang lam ih tong arah tam japtup ra rumha?”
Certo, io vi dico, che tosto li vendicherà. Ma, quando il Figliuol dell'uomo verrà, troverà egli pur la fede in terra?
9 Jisu ih arah tiitthaak ah uh mina loong o ih heh teeteewah suh ese ih thun ano wahoh ah kaanju eha miloong asuh baatta.
DISSE ancora questa parabola a certi, che si confidavano in loro stessi d'esser giusti, e sprezzavano gli altri.
10 “Ehak di mih wanyi Rangsoomnok ni Rangteenok ni rangsoom wang nyuuta: wasiit ah Pharisi, wasiit ah sokse seete angta.
Due uomini salirono al tempio, per orare; l'uno [era] Fariseo, e l'altro pubblicano.
11 Pharisi rah ih toonchap ano heteewah raangtaan ih rangsoomta, ‘Ngah ih an suh lakookmi ih li hala, Rangte, ngah nyamnyook tah angkang, ngah eleek tah angkang, adoleh ngah minuh damdi romjupte tah angkang, mihoh loong kah ang ah likhiik ah. An suh lakookmi li hala ngah sokse seete loong kah ang ah likhiik tah angkang.
Il Fariseo, stando in piè, orava in disparte, in questa maniera: O Dio, io ti ringrazio che io non son come gli altri uomini: rapaci, ingiusti, adulteri; nè anche come quel pubblicano.
12 Ngah ih sa sinet mongdi sa nyi samuh rangsoom katong ang eno ngah ih an suh nga mootkaat nawa asih thiik uh ekot kah eha.’
Io digiuno due volte la settimana, io pago la decima di tutto ciò che posseggo.
13 Eno sokse seete wah ah haloot ni chap ano rangko uh lanaan toonsok thang ih, heh teekhuh ah buh ano liita, ‘Rangte ngah minchan et weehang, ngah rangdah mina!’
Ma il pubblicano, stando da lungi, non ardiva neppure d'alzar gli occhi al cielo; anzi si batteva il petto, dicendo: O Dio, sii placato inverso me peccatore.
14 Jisu ih liita, ngah ih baat hala, “Rangte ngah ni Pharisi nang ih sokse seete warah kateng angla, heh nok ni thok adi ah. O mina heh teeteewah suh elong ih thiik ha rah ehin ih hoon ah, o mina ehin et chaang ha rah elong ih hoon ah.”
Io vi dico, che costui ritornò in casa sua giustificato, più tosto che quell'altro; perciocchè chiunque s'innalza sarà abbassato, e chi si abbassa sarà innalzato.
15 Mararah mina ih neng nodeek loong Jisu reeni heh lak ih joh ano romse toom tamkoh ah ih siitjah rum taha. Heliphante loong ah ih erah tup rum ano miloong ah kanja rumta,
OR gli furono presentati ancora dei piccoli fanciulli, acciocchè li toccasse; e i discepoli, veduto [ciò], sgridavano coloro [che li presentavano].
16 ang abah uh Jisu ih noodek loong ah poon ano baat rumta, “Noodek loong ah nga re nah toom wang rumha sen ih nak tanghaam an, tumeah Rangte Hasong ah arah noodek loong likhiik angte loong raang ih.
Ma Gesù, chiamati a sè i fanciulli, disse: Lasciate i piccoli fanciulli venire a me, e non li divietate; perciocchè di tali è il regno di Dio.
17 Arah dangthun et an! O mina noodek likhiik tah angka loong ah Rangte Hasong nah tajen wangka.”
Io vi dico in verità, che chi non avrà ricevuto il regno di Dio come piccol fanciullo, non entrerà in esso.
18 Jehudi phansiitte ih Jisu suh chengta, “Ese et Nyootte, ngah ih babah uh lathoonka roidong ah chosuh tumjih etjih ang ah?” (aiōnios g166)
ED un certo de' principali lo domandò, dicendo: Maestro buono, facendo che, erederò la vita eterna? (aiōnios g166)
19 “An ih ngah suh Ese Nyootte ih tumjih suh li halang? Jisu ih heh suh chengta. “O uh ese tajeeka Rangte luulu ba.
E Gesù gli disse: Perchè mi chiami buono? niuno [è] buono, se non un solo, [cioè] Iddio.
20 An ih jengdang loong ah jat et hu: ‘Mih minuh miwah damdoh laroomjup theng; mih latek haat theng; mih hot lahuh theng; mih lathika doh lanan theng; nuh awah jeng echaat etheng.”
Tu sai i comandamenti: Non commettere adulterio. Non uccidere. Non furare. Non dir falsa testimonianza. Onora tuo padre e tua madre.
21 Erah warah ih ngaakbaatta, “Erah loong jengdang abah noodek dowa ih dook reelang.”
E colui disse: Tutte queste cose ho osservate fin dalla mia giovanezza.
22 Jisu ih erah chaat ano baatta, “Erah damdi an di jaatsiit boot reejih jeela. An nyamka loong ah sang uno erah ngun ah changthih loong suh pheekoh uno ba an rangmong nah nyamte ang uh; eno ba raaho no nga lih rik hang.”
E Gesù, udito questo, gli disse: Una cosa ti manca ancora: vendi tutto ciò che tu hai, e distribuisci[lo] a' poveri, ed avrai un tesoro nel cielo; poi vieni, e seguitami.
23 Eno erah warah ih chaat ano, heh rapne ih thungthita, tumeah heh ah rapne changteng angta.
Ma egli, udite queste cose, ne fu grandemente attristato, perciocchè era molto ricco.
24 Jisu ih heh thungthita ah tup ano liita, “Tumthan echaan ah changteng loong Rangte Hasong nah jen wangsuh ah!
E Gesù, veduto ch'egli si era attristato, disse: O quanto malagevolmente coloro che hanno delle ricchezze entreranno nel regno di Dio!
25 Changteng loong ah rang nah jen wang nang ih bah mokchongdoot ah mikkaan po nah nopsoon ah elaang ang ah.”
Perciocchè, egli è più agevole che un cammello entri per la cruna d'un ago, che non che un ricco entri nel regno di Dio.
26 Erah japchaatte miloong rah ih cheng rumta, “Erah ang abah, o ah pui theng ah?”
E coloro che l'udirono dissero: Chi adunque può esser salvato?
27 Jisu ih ngaakbaatta, “Marah mina di echaan angla erah Rangte di tachaanka.”
Ed egli disse: Le cose impossibili agli uomini son possibili a Dio.
28 Erah lidi Pitar liita, “Sokthaak uh! Seng ih seng nok nep thiinhaat hi an liphan suh ah.”
E Pietro disse: Ecco, noi abbiam lasciato ogni cosa, e ti abbiam seguitato.
29 “Elang eah,” Jisu ih baat rumta, ngah ih amiisak ih baat rumhala o mina ih henok hetap adoleh henuh hesah hephoh heno nyia hesuh hesah Rangte Hasong thoidoh thiinhaat ah
Ed egli disse loro: Io vi dico in verità, che non vi è alcuno, che abbia lasciato casa, o padre e madre, o fratelli, o moglie, o figliuoli, per lo regno di Dio;
30 erah mina rah heh roidong doh ehan romseetam ah choh ah erah damdoh lakngah nawa babah uh lathoonka roidong ah choh ah.” (aiōn g165, aiōnios g166)
il qual non ne riceva molti cotanti in questo tempo, e nel secolo a venire la vita eterna. (aiōn g165, aiōnios g166)
31 Jisu ih heliphante loong asih wanyi ah hiiksiit ano baat rumta, “Chaat an! Seng Jerusalem ni kah li eno erah nah khowah loong ih Mina Sah tiit mamet raangthiin rumta jun ih amiisak ang ah.
POI, presi seco i dodici, disse loro: Ecco, noi saliamo in Gerusalemme, e tutte le cose scritte da' profeti intorno al Figliuol dell'uomo saranno adempiute.
32 Heh ah Rangmen lajatte loong suh korum ah, eno neng ih chikram joonnaam, adoleh kaanju et rum ah, erah dam ih neng took ih nep took rum ah.
Perciocchè egli sarà dato in man de' Gentili, e sarà schernito, ed oltraggiato; e gli sarà sputato nel volto.
33 Neng ih ruh ih buh rum ano tek haat rum ah, enoothong sa jom lidoh heh ewe ngaakthing eah.”
Ed essi, dopo averlo flagellato, l'uccideranno; ma egli risusciterà al terzo giorno.
34 Eno heliphante loong ih erah tumjih suh liita ih tajat rumta; erah tiit ah neng ih lajat than ih huttongta, erah thoidi neng ih Jisu ih tumjih tiit baat ha tajen samjat rumta.
Ed essi non compresero nulla di queste cose; anzi questo ragionamento era loro occulto, e non intendevano le cose ch'eran [loro] dette.
35 Jisu Jeriko reeni thok ha di, edook wasiit lamkaang ni tong ano, bit banthaangta.
ORA, come egli s'avvicinava a Gerico, un certo cieco sedeva presso della via, mendicando.
36 Miloong daankhoom ah chaat ano, chengta, “Erah tumjih ah?”
E udita la moltitudine che passava, domandò che cosa ciò fosse.
37 “Najaret nawa Jisu daankhoom kala,” neng ih baat rumta.
E gli fu fatto assapere che Gesù il Nazareo passava.
38 Eno heh ah riinghuungta, “Jisu! Dewid sah! Ngah minchan weehang!”
Ed egli gridò, dicendo: Gesù, Figliuol di Davide, abbi pietà di me.
39 Heh reeni chapta miloong ah ih kanja rum ano, suusu ih tong uh ih baat rumta. Ang abah uh heh ah erong we boot riingta,”Dewid sah!” Ngah minchan weehang!”
E coloro che andavano avanti lo sgridavano, acciocchè tacesse; ma egli vie più gridava: Figliuol di Davide, abbi pietà di me.
40 Eno Jisu ah tangchap ano edook ah heh jiinko ih siitkaat suh baatta. Eno, Jisu ih chengta.
E Gesù, fermatosi, comandò che gli fosse menato. E come fu presso di lui, lo domandò, dicendo:
41 “Ngah ih an suh tumjih jen hoon koha ih thunhu?” “Nyootte,” heh ih liita, ngah ih nga mik ih ewe tup ih suh ramlang.”
Che vuoi che io ti faccia? Ed egli disse: Signore, che io ricoveri la vista.
42 Eno Jisu ih baatta, “Erah ang abah tup uh! An tuungmaang ih deethuk halu.”
E Gesù gli disse: Ricovera la vista; la tua fede ti ha salvato.
43 Erah damdam ih heh ih laantup ruh eta eno heh ah Jisu lini roong khoomta, Rangte suh jengseera lam ih ah. Miloong ih erah tup rum ano loongtang ih Rangte rangphoong rumta.
Ed egli in quello stante ricoverò la vista, e lo seguitava, glorificando Iddio. E tutto il popolo, veduto [ciò], diede lode a Dio.

< Luk 18 >