Luk 11
1 Saasiit hah esiit ni Jisu ih rangsoomta. Eno erah thoonsoom adi, heliphante wasiit ih heh suh baatta, “Teesu, seng suh rangsoom nyoot he, Joon ih heliphante loong suh kanyootta likhiik ah.”
I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reèe mu neki od uèenika njegovijeh: Gospode! nauèi nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauèi svoje uèenike.
2 Jisu ih baat rumta, “Sen ih rangsoom an doh, ame jeng an: ‘Ewah: An men esa ah toomphoong ho; an Hasong toom raaha.
A on im reèe: kad se molite Bogu govorite: oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
3 Seng suh roijang phaksat ah kohe.
Hljeb naš potrebni daji nam svaki dan;
4 Seng rangdah ah biin anaan he, seng ih uh seng damdi thetreete loong ah biin anaan et ih. Eno seng thisusuh ih nak phate thuk he.”
I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.
5 Eno Jisu ih heliphante suh baatta, “Jengthaak ah sen jiiwah nok nah mottom doh kah anno taat suh kah thaak an, ‘Nga jiiwah ngah suh baanlo loojom than nam kohang.
I reèe im: koji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoæi i reèe mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam;
6 Nga nok ni nga jiiwah wen nawa amadi thok hala, eno ngah di phaksat heh suh kottheng taan uh tajeeweeka!’
Jer mi doðe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti;
7 Eno jengthaak ih an jiiwah rah ih nokmong nawa ih toom ngaakbaat thaak ho, ‘Nak paklak raahang! Kaasak ejen tangsak etang, seng nga saloong ejen jup eli. An suh tumjaat kot suh uh, tajen saat kang.’
A on iznutra odgovarajuæi da reèe: ne uznemiruj me; veæ su vrata zatvorena i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam.
8 Eno bah mamah angtheng ah? Ngah ih baat rumhala an jiiwah mendi heh ih baanlo ah tajen kotaho, ang abah uh an ih larakri thang ih laat suruh et ubah heh saat ano an ih tumjih sutu erah ekot eho.
I kažem vam: ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustaæe i daæe mu koliko treba.
9 “Erah raang ih ngah ih baat rumhala: Cheng et uh, eno ba an choh uh; ejam et uh, eno bah an ih chojam uh, erah damdoh erengdok et uno ba an suh kaasak ah daap koho.
I ja vama kažem: ištite i daæe vam se: tražite i naæi æete; kucajte i otvoriæe vam se.
10 Tumeah o ih cheng ah erah mih choh ah, erah dam ih o mina ih jam ah erah ih chojam ah, nyia kaasak ah o ih rengdok ah erah suh ba daap koh ah.
Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se.
11 Sen heh wah angte loong ah ih sen sah ih nyasi suh handi pu ni koh an?
Koji je meðu vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju?
12 Adoleh wotih suh hanbah siingngaangraang ni koh an?
Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju?
13 Tumthan ih thih ubah uh, an sah suh ese jih ah mamet kottheng abah ejat et hu. Erah ang abah, rang niiwa sen Wah rah ih tang, Esa Chiiala ah tumthan ehan koh ah o ih heh dowa chengha asuh ah!”
Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko æe više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega?
14 Jisu ih engong juungbaan ah dokphanta, eno juungbaan ah doksoon kano, engong ah phang dongjengta. Eno miloong ah paatja ih rumta,
I jednom izgna ðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðe progovori nijemi; i diviše se ljudi.
15 enoothong mararah mina ih li rumta, “Arah bah Beljibul boh ah juungbaan loong luungwang rah ah, heh suh neng jen dokphan theng chaan kotcho boh ah.”
A neki od njih rekoše: pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga izgoni ðavole.
16 Rukho loong ah ih Jisu heh matjoot chungta, erah thoi ih neng ih heh suh epaatjaajih Rangte reeraang ah noisok he ih baat rumta.
A drugi kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba.
17 Ang abah uh Jisu ih jat etta neng ih tumjih thunha rah loong ah, eno li rumta, “Marah deek akaan neng chamchi ni pheetong ano rookmuila loong ah roitang tatongka; changka siit ah pheerook ano tong abah ethet eah.
A on znajuæi pomisli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe.
18 Erah raang ih juungbaan hasong adoh uh neng chamchi nah pheerook ano tong abah, mamah jen ih chengtong ah? Sen ih li hali ngah ih juungbaan dokphan hang chaan ah Beljibul luungwang ih koha eah.
Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako æe ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoæu Veelzevula izgonim ðavole.
19 Ngah ih dokphan hang ah emah ang abah, sen liphante loong ih mamet dokphanta? Sen liphanteete loong ih jatthuk ha sen ah emoong lan eah!
Ako li ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije.
20 Emah tah angka, arah bah Rangte Chaan nawa ih Chiithih laakhah loong dokphan hang, eno erah ih jatthuk halan Rangte Hasong ah sen reeni jen thok ih taha eah.
A ako li ja prstom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije.
21 “Maradoh tathat mina ih, helang hepah pan ih, heh nok ah ban sok abah, heh damdi tumjih jeela loong ah pi eah.
Kad se jaki naoruža i èuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru;
22 Enoothong heh nang ih tathat wahoh ih mok we jen abah, heh laalom theng helang hepah loongtang soonpi ano pheekokaat ah.
A kad doðe jaèi od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega.
23 “O mina nga miksukte loong ah nga raangtaan tah angka; o mina ih nga tachosok rang erah loong ah phaangjaang eah.
Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.
24 “Laathih ah mina sak nawa doksoon ano, deek akaan hookpakpak adoh heh naangtong theng jam sokkah ah. Eno heh ih esiit uh lachoh jamka bah heh ih heh teeteewah suh li ah, ‘Nga nok nah ngaakwang ang.’’
Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne našavši reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao;
25 Eno heh ngaak wang ano nok ah saachamcham khookham cho et tupwang ah.
I došavši naðe pometen i ukrašen.
26 Eno we ngaak kah ano heh damdoh laathih sinet boot poonkah ah heh nang ih uh ethithoon ang arah ah, eno neng erah nok adoh tongwang ah. Eno bah erah mina ah jaakhoh nawa nang ih ehanthoon ih thih arah ang ah.”
Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje èovjeku onome gore od prvoga.
27 Jisu erah baatta adi, midung ni minuh esiit jengta eno Jisu suh baatta, “Tumthan tenroonjih ah an dongtupte nyi an koonchaate rah ah!”
A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao!
28 Enoothong Jisu ih ngaakbaatta, “Erah thaknang ih bah, tumthan tenroonjih ah o mina ih Rangte jeng ah chaat ano kap ete loong rah ah!”
A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.
29 Miloong ih Jisu ah kookchap rum adi, heh ih liirumta, “Ahaangwa mina loong ah tumthan ethih ah! Neng ih epaatjaajih cheng rum halang, enoothong epaatjaajih o suh uh takokang Joona suh kotang aju ang ah.
A narodu koji se skupljaše stade govoriti: rod je ovaj zao; ište znak, i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka;
30 Khowah Joona ah Ninewe mina loong raangtaan suh nyootsok theng angta likhiik, mina Sah rah uh ahaangwa mina loong raangtaan ih nyootsok theng ang ah.
Jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako æe i sin èovjeèij biti rodu ovome.
31 Dande sa doh wangchaanuh Siba ih ahaangwa mina loong ah chamnaang thuk han, tumeah heh ah hedeek nawa luungwang Solomon jatwah jengkhaap chaat thok hala; eno ngah ih baat rumhala Solomon nang ih elong ah aani.
Carica južna iziæi æe na sud s ljudima roda ovoga, i osudiæe ih; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna.
32 Dande sa doh Ninewe mina loong ih sen ah chamnaang thuk et han, tumeah neng ah rangdah nawa ngaaklek eta Joona ih Rangte tiit baatta ah kap rum ano ah; eno ngah ih amiimi tiit baat rumhala adi Joona nang ih uh elong ah seng damdi!
Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše pouèenjem Joninijem: a gle, ovdje je veæi od Jone.
33 “O ih uh weetook ah kaangtook ano tekmong nah tahuthiinka; erah nang ih bah, hethiin thengnah ba thiin ah, eno ba nokmong ni wangte mina ah khom kaangtook ah.
Niko ne meæe zapaljene svijeæe na sakriveno mjesto, niti pod sud, nego na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze.
34 Sen mik ah sen sak raangtaan ih weephaak likhiik. Sen mik ah ese ang abah, sen sakpuh weephaak ang ah; enoothong sen mik ah laseeka bah, sen sakpuh ah laamang nah ang ah.
Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve æe tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno.
35 Naririh ih thun an, erah ang abah, sen sak nawa weephaak ah laamang maamok angja oh.
Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama.
36 Sen sakputang ih weephaak nah ang abah, sen sak marah nah uh laamang tah angka, kaangjaaja ba ih phaak ah, weetook ih kaangtook ho di kah ang ah likhiik ah.”
Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, biæe svijetlo kao kad te svijeæa obasjava svjetlošæu.
37 Jisu ih tiit ah thoonbaat kano, Pharisi wasiit ih heh nok ni phaksat poonta; eno heh phaksat suh roongtong kata.
A kad govoraše, moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu.
38 Jisu ih laktiimuh ih phaksah arah sok ano Pharisi ah paatja eta.
A farisej se zaèudi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda.
39 Eno Teesu ih heh suh liita, “Eno bah, Pharisi sen loong ih bah sen khuung akhaak nyia sen lokkep khaplang ah rangkhoh ah ba saachot han, enoothong sen mong ni bah changrook nyia ethih loong tenthun ah meela.
A Gospod reèe mu: sad vi fariseji spolja èistite èašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe.
40 Thungko ah loong! Rangkhoh hoonte wah Rangte ih, heh mong uh heh ih tanih hoonta?
Bezumni! nije li onaj naèinio i iznutra koji je spolja naèinio?
41 Enoothong sen lokkep nyi tek akhuung ni tumjih jeela rah changthih suh koh anbah, jirep ah an suh esa we ih hoon ah.
Ali dajite milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve æe vam biti èisto.
42 “Tumthan echoojih ang ah sen Pharisi loong asuh ah! Sen ih Rangte suh hekuung di khokileeso asih thiik uh ekot et han, jengthaak ih pochiina erah damdi uh jaat hoh mesih chaangtiik anep kohan, ang abah uh sen Rangte minchan nyia sen epun tenthun ah maat haat et han. Sen ih erah loong ah, marah uh lamaat haat thang ih reejih.
Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povræa, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo èiniti, i ono ne ostavljati.
43 “Tumthan echoojih ang ah sen Pharisi loong asuh ah! Sen ih rangsoomnok ni tongtheng ese ah ban thiin thuk suh nook lan, eno thaangsang thengnah uh mirep ih soomtu suh nook lan.
Teško vama farisejima što tražite zaèelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.
44 Tumthan echoojih ang ah sen suh ah! Sen loong ah mangbeng theng ni lajat thang ih khoomte mina loong likhiik.”
Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.
45 Hootthe Nyootte wasiit ih heh suh liita, “Nyootte, an ih erah jenglu adi seng nep wak kaanju hali!”
A neki od zakonika odgovarajuæi reèe: uèitelju! govoreæi to i nas sramotiš.
46 Jisu ih ngaakbaatta, “Sen Hootthe nyootte loong raangtaan ih uh tumthan echoojih ang ah! Sen ih mih tamkhoni huijih ah lajen huitheng et huthuk han, eno sen ih neng huijih ah roong chaang hui suh sen laktiik taan uh tajanghaat kan.
A on reèe: teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednijem prstom svojijem neæete da ih prihvatite.
47 Tumthan echoojih ang ah sen suh ah! Sen ih khowah loong mangbeng theng ah jaaseemoong ih hoonhan—erah khowah loong ah ih senwih sente tek haatte lek ang kano ah.
Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili.
48 Sen ih sen teeteewah ih noisok han, senwih sente tumjih reeta rah ah; neng ih khowah loong tek haat et rumta, eno sen ih neng mangbeng nok loong ah hoonkoh han.
Vi dakle svjedoèite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.
49 Erah thoih Rangte mongtham ese rah ih liita, ‘Ngah ih neng suh khowah nyia kongphaak baatte loong daapkaat ang; eno neng ih rukho ah tek haat rukho ah echamnaang toom et rum ah.’
Zato i premudrost Božija reèe: poslaæu im proroke i apostole, i od njih æe jedne pobiti, a druge protjerati;
50 Erah raang ih amah dowa mina loong asuh chamchojih ang ah teewah haphangsong di khowah loong tek haat rumta thaang rah ah,
Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta,
51 Abel phangtek haat rumta dowa ih Jekaria tek haat rumta tuk ih, marah Roomthong nyi Esa hah chamchi ni tek haatta rah ah. Elang eah, ngah ih baat rumhala, ahaangwa mina loong ah erah loong thaang ah cham thuk rum ah!
Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe meðu oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaæe se od roda ovoga.
52 “Tumthan echoojih ang ah sen Hootthe nyootte loong asuh ah! Sen ih thung atak kaasak laang theng chaabi ah sen lak ni thiinhan; erah di sen teeteewah uh tawangkan, eno mihoh taat wangkah bah uh sen ih tanghaam et han!”
Teško vama zakonici što uzeste kljuè od znanja: sami ne uðoste, a koji šæadijahu da uðu, zabraniste im.
53 Jisu erah dowa dokkhoom kata, Hootthe nyootte nyi Pharisi loong ih heh ah ethih ethih ih chikram rumta eno jaatrep jengkhaap cheng rumta,
A kad im on ovo govoraše, poèeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga,
54 heh jeng lasah moong jengla, mat et joh suh ih thun rum ano ah.
Vrebajuæi i pazeæi na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.
