< Luke 14 >

1 Aru eneka hoise, Jisu ekjon Pharisee khan laga ghor te Bisram dinte bhaat khabole jaise, aru Jisu ki kori ase etu sob bhal pora taikhan sai thakise.
I dogodi mu se da doðe u subotu u kuæu jednoga kneza farisejskoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.
2 Aru ta te ekjon manu thakise jun gaw phula bemar pora dukh pai thakise.
I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest.
3 Titia Jisu Pharisee khan aru Yehudi niyom jana manu khan ke hudi kene koise, “Bisram dinte changai kori bole pare na nai?”
I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati?
4 Kintu taikhan eku kowa nai, titia Jisu taike dhorise aru changai kori dise, aru taike pathai dise.
A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.
5 Titia Tai pora taikhan ke hudise, “Tumikhan majote kunba tai laga bacha nahoile bhi tai laga janwar Bisram dinte panite giri le jai kene phot uthai nolobo naki?”
I odgovarajuæi reèe im: koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?
6 Taikhan etu kotha te eku jowab dibo para nai.
I ne mogoše mu odgovoriti na to.
7 Titia Tai arubi taikhan ke ekta dristanto koise, jun khan ke khabole mati sele, taikhan kineka kori kene bhal jagate bohi bole pabo, etu kosis kori thakise.
A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im:
8 Jitia tumikhan ke shadi te khabole mate, tumikhan bhal jagate nabohibi, kele koile tumikhan pora bhi kunba bisi sonman thaka manu ke mati kene thakibo pare,
Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðu gostima ko stariji od tebe;
9 aru jitia tumi aru dusra manu junke khana te matise, tai tumikhan ke kobo, ‘Tumi laga jaga to taike dibi,’ aru titia sorom pora taike etu jaga to dikene tumi chutu jagate he bohi jai.
I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto.
10 Jitia, tumike mate, jabi aru sobse chutu jagate he bohibi, jitia jun pora tumike matise tai ahibo, tai tumike kobo, ‘Sathi, uporte ahibi.’ Titia tumi laga sonman to dusra manu bohi thaka usorte bisi hoijai.
Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.
11 Jun manu nijorke dangor kori bole bisare tai chutu hoi jabo, aru jun manu tai nijorke chutu kore taike uthai dibo.”
Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se.
12 Titia tai etu manu ke kobo jun he taike matise, “Jitia tumi kha luwa koribo, tumi laga bhal sathi khan, bhai khan aru dhuni manu ke namatibi, nohoile taikhan bhi tumike matibo, aru tumi taikhan nimite ki korise etu he apuni pabo.
A i onome što ih je pozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti;
13 Kintu jitia tumi kha luwa kore, gorib khan, bera bole napara, andha aru bemar manu khan ke mati bhi,
Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;
14 aru tumikhan asirbad pabo, kelemane taikhan tumike ghurai kene eku dibole na paribo. Kintu tumikhan ke Jisu Khrista wapas lobole aha homoi te biswasi khan logote sob kaam laga inam dibo.”
I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.
15 Jitia jun ekjon mez te bohi thakise aru eitu khan huni thakise, tai Jisu ke koise, “Dhonyo ase jun Isor laga rajyote roti khabo!”
A kad èu to neki od onijeh što sjeðahu s njim za trpezom reèe mu: blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu!
16 Titia Jisu pora taikhan ke ekta dristanto koise, “Ekjon manu dangor kha luwa bonai kene manu khan ke matise.
A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge;
17 Aru jitia khabole homoi ahise, tai laga noukar khan ke pathai kene jun manu khan ke matise taikhan ke koise, ‘Ahibi, sob to taiyar hoi jaise.’
I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo.
18 Kintu mata khan sob nijor bahana kori bole shuru hoise. Poila ekjon pora koise, ‘Moi ekta kheti kinise, aru moi ta te jai kene sabo lagibo. Morom pora biya napabi.’
I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me.
19 Aru ekjon pora koise, moi pansta guru kinise, moi taikhan ke kheti te loijai kene ekbar sabo. Morom pora biya napabi.’
I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me.
20 Aru dusra ekjon pora koise, ‘Moi ekjon maiki logote shadi korise, aru etu nimite moi ahibole na paribo.’
I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi.
21 Titia noukar khan sob kotha to tai laga malik ke ahikena koise. Ghor laga malik khong uthi kene, noukar khan ke koise, ‘Bahar te joldi jabi aru bosti rasta pora gorib manu, bera bole napara, suku andha aru bemar manu ke loi anibi.’
I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.
22 Sewak pora etu kaam kori kene tai koise, ‘Probhu Apuni ki koise eneka kori dise, aru bhi alohi manu bisi karone jaga ase.’
I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima.
23 Titia malik tai laga noukar khan ke koise, ‘Bahar te jabi aru rasta kinar aru jun jaga pora hoile taikhan ke mati kene loi anibi, Moi laga ghor to bhorta hobo lage.
I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa.
24 Moi tumikhan ke koi ase, jun manu khan ke Moi poila mati sele taikhan Moi ki kha luwa bonaise etu khabole napabo.’”
Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.
25 Aru bisi manu khan Jisu laga pichete jai thakise, aru Tai ghuri kene taikhan ke koise,
Iðaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im:
26 “Jun manu Moi logote ahibole itcha ase kintu tai nijor laga baba, ama, maiki, bacha, bhai, bhoini aru nijor jibon to ghin nakore, tai Moi laga chela hobole na paribo.
Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik.
27 Jun manu tai nijor laga Cross uthaikene Moi pichete nahe tai Moi laga chela hobole na paribo.
I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik.
28 Jun manu ekta ghor bona bole itcha kore, poila tai bohi kene, tai logote thaka poisa pora ghor bona khotom koribo paribona nai koi kene ginti nakore naki?
I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sjede najprije i ne proraèuni šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti?
29 Jitia, tai ghor laga bhetimul to uthai dibo, aru ghor to khotom kori bole naparile, sob manu saikene taike hasi dibo,
Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati
30 aru kobo, etu manu ghor to bona bole shuru korise kintu khotom kori bole para nai.’
Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i ne može da dovrši.
31 Aru ekjon raja, dusra raja logote lorai kori bole ase, tai poila bohi kene nasabo naki, tai laga dos hajar manu pora dusra raja laga bis hajar logote lorai koribo paribona nai?
Ili koji car kad poðe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeæu može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?
32 Kintu, tai dur te thaka homoi te, ekjon manu ke shanti pora kotha kori kene lorai to rukhai dibo.
Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire.
33 Etu nisena, jun manu tai laga sob dhun sompoti chari kene nahile, tai Moi laga chela hobole na paribo.
Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik.
34 Etu nimite nimok to bhal ase, kintu nimok laga swadh harai dile kineka etu ke aru swadisht bonabo?
So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti?
35 Etu ke mati nimite bhi aru kheti te mol bona bole bhi kaam nathake. Taikhan etu ke phelai dibo. Jun manu logote huni bole kan ase, taikhan huni bhi.”
Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje.

< Luke 14 >